Zamislio sam sam sebe u ulozi pukovnika i pokušao sam opisati kako bih se ja osjećao u toj situaciji, rekao je Mlakić na Festivalu svjetske književnosti u HNK Zagreb
'POVRATAK JOSIPA FILIPOVIĆA'
Josip Mlakić: Najvažniji motiv bila mi je ideja da se svatko može naći u pukovnikovoj koži
Čitanje članka:
2
min
Na tribini 'Razotkrivanje' na Festivalu svjetske književnosti sudjelovao je književnik, scenarist te kolumnist Expressa Josip Mlakić koji je publici predstavio svoj novi roman ''Povratak Josipa Filipovića''. Razgovor je moderirao direktor 24sata Goran Gavranović.
U uvodnom obraćanju Goran Gavranović predstavio je autora te pročitao ulomak iz njegova romana u kojem se pukovnik Josip Filipović vraća kući nakon 17 godina i nakon svojeg suđenja u Haagu te nastoji ponovno posložiti vlastiti život. O njegovoj se krivnji ne govori mnogo, no svakako je riječ o temi koja je pomalo izostavljena iz kuta suvremene književnosti.
- Zamislio sam sam sebe u ulozi pukovnika i pokušao sam opisati kako bih se ja osjećao u toj situaciji. Cijeli je roman nastao na tom principu, principu stavljanja sebe u kožu drugoga tijekom pisanja - rekao je Mlakić, objašnjavajući temu svojeg romana.
Kako je naglasio Gavranović, ono što je izrazito važno u romanu jest to da se svaki čitatelj može poistovjetiti s pukovnikom, a sam naslov pomalo aludira na Miroslava Krležu i njegov Povratak Filipa Latinovicza.
- Uzeo sam i isti broj slogova kao i Krleža, isti ritam naslova. To je sve pomalo krležijanska tema, isti je slučaj i s njegovim Povratkom Filipa Latinovicza. Radi se o moralnim ljudima koji se vraćaju u svoje stare života i to mi je bilo jako teško zamisliti jer nikada nisam bio u takvoj situaciji. To bi možda Miljenko Jergović bolje opisao - objasnio je Mlakić.
- Na nekim sam mjestima, u recimo pet ili šest rečenica, pokušao i konstruirati te krležijanske rečenice, ali nisam se na to fokusirao. Općenito nastojim izbacivati viškove iz rečenica.
Lik pukovnika u romanu vraća se u promijenjenu zemlju, gdje je njegova uloga također promijenjena. On je egzistencijalno i materijalno osiguran s uspješnom djecom i u uspješnom braku, što ponovno naglašava činjenicu da bi se u ulozi tog pukovnika mogao naći bilo tko.
- Ja sam tu njega zapravo učinio sretnim, pod navodnim znakovima, kako bi se onda te njegove dvojbe još više naglasile. A možda najvažniji motiv tijekom pisanja bila mi je ideja da se svatko može naći u pukovnikovoj koži. Slučaj je tijekom rata jako puno odlučivao o čovjekovoj sudbini, dvojbena moraliziranja koja su bila jako prisutna u našoj javnosti oduvijek su mi bila odbojna.
- Čitatelja ne treba podcjenjivati, treba mu se dopustiti da nešto otkrije jer ako tekst ne radi u pozadini čitateljeve svijesti, onda on nije dobar - rekao je Mlakić.
Roman je to, kako je istaknuo Gavranović, u kojem nema nekih iznenadnih zapleta, ali koji je svejedno napet od prve stranice pa do kraja.
- Josip Filipović nije više čovjek za drame, on sada samo živi posljedice svojih životnih drama. Sve drame koje su mu se trebale dogoditi, već su mu se dogodile - objasnio je Mlakić.
Mlakićevo književno stvaralaštvo obuhvaća nekoliko različitih žanrova te odudara od onoga na što je hrvatska književnost navikla, što je je rezultat svega onoga što je i on sam tijekom života čitao:
- Najvažniji svjetski pisci su kod nas dolazili upravo kroz žanrovsku književnost, a od srednje škole volio sam znanstvenu fantastiku i krimiće. To je nešto što sam pratio i čitao, uz, naravno, Andrića i Krležu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
