'Kanabis nije bez rizika, osobito za adolescente i mlade čiji se mozak još razvija'

Iza svake ovisnosti najprije treba vidjeti čovjeka. Ne smijemo osobu svesti na njezinu ovisnost, nego joj ponuditi liječenje, podršku i stvarnu priliku za oporavak. Za to su nam potrebni zdravstveni sustav, obitelj, terapijske zajednice i šira zajednica koji će surađivati. Čovjek nadasve – upravo to treba biti polazište svakog našeg pristupa ovisnostima. Poruka je to prim. dr. sc. Ivana Ćelića, pročelnika Zavoda za dualne poremećaje zagrebačke Klinike za psihijatriju Vrapče ususret 3. regionalnoj konferenciji o ovisnostima pod nazivom "Čovjek nadasve: novi pristupi ovisnostima". Organiziraju je Klinika za psihijatriju Vrapče i Zajednica Pape Ivana XXIII. u sklopu trogodišnjeg projekta „D(r)uga priča“, uz podršku Ministarstva zdravstva. Od 21. do 23. listopada 2026. u Zagrebu brojni stručnjaci iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Slovenije kroz predavanja i panel rasprave otvorit će pitanja prevencije, liječenja i oporavka od ovisnosti. Teme obuhvaćaju ovisnosti o alkoholu i drogama, kockanju i internetu, s posebnim osvrtom na djecu i mlade, suvremene terapijske pristupe te ulogu obitelji, zajednice i radnog okruženja u oporavku. Panel rasprave posvećene su povezanosti prevencije i liječenja sa sigurnošću društva, podršci obitelji i zajednice te putu od liječenja do novog života. Konferencija pruža prostor za razmjenu stručnih znanja, iskustava i primjera prakse iz različitih sustava skrbi.

- Hrvatska se, kada je riječ o ovisnostima, suočava s nizom izazova - navodi psihijatar adiktolog Ivan Ćelić napominjući kako kod mladih posebno zabrinjava dostupnost i društvena prihvaćenost alkohola, nikotina, kockanja i različitih digitalnih sadržaja. Hrvatska je, ističe, i dalje iznad europskog prosjeka u nizu pokazatelja uporabe sredstava ovisnosti među mladima. Upozorava i kako problem ovisnosti kod odraslih često nije odmah vidljiv.

- 'Funkcionalni ovisnik' može imati posao, obitelj i naizgled uredan život, a istodobno imati ozbiljan problem s alkoholom, kockanjem, drogama ili lijekovima. Upravo zato takve osobe često kasnije potraže pomoć, odnosno dugo uspijevaju održavati privid normalnog funkcioniranja - napominje primarijus.

 Mnogi mladi misle da je kanabis „laka i bezopasna trava“. 

- Kanabis nije bez rizika, osobito za adolescente i mlade čiji se mozak još razvija. U Vrapču vidimo mlade kod kojih je uporaba kanabisa povezana s pojavom psihotičnih simptoma, pogoršanjem postojećih psihičkih teškoća, problemima u školi i obitelji, a kod dijela njih razvije se i ovisnost. Eksperimentiranje ne mora nužno završiti ovisnošću ili psihičkim poremećajem, ali kod nekih mladih put od „samo povremeno“ može prijeći u svakodnevnu uporabu i ozbiljne probleme - napominje primarijus Ćelić. 

Posebno su zahtjevni dualni poremećaji, odnosno istodobna prisutnost ovisnosti i drugog psihičkog poremećaja. Ističe kako je kod takvih pacijenata potrebno istodobno liječiti oba problema, a ne jedan problem promatrati odvojeno od drugoga. Zanimalo nas je što su najčešći okidači da mladi 'bježe' u ovisnost. 

- Nema jednog okidača. Najčešće je riječ o kombinaciji pritiska, usamljenosti, problema u obitelji, vršnjačkog utjecaja i potrebe da se pobjegne od neugodnih osjećaja. Pritom su sredstva ovisnosti i ponašanja koja mogu izazvati ovisnost vrlo dostupni - kazao je Ćelić.

Ključno pitanje svakog roditelja jest kako na vrijeme prepoznati da im je dijete u problemu. 

- Roditelji trebaju obratiti pažnju na nagle promjene ponašanja: povlačenje, promjenu društva, pad školskog uspjeha, poremećaj spavanja, razdražljivost, gubitak interesa za ono što je djetetu prije bilo važno ili neobjašnjivo traženje novca. Ne treba odmah optuživati i kažnjavati. Najvažnije je razgovarati, pokušati razumjeti što se događa i na vrijeme potražiti stručnu pomoć - naveo je. 

Kada se zbog ovisnosti završi u bolnici u Vrapču najprije nastoje stabilizirati osobu, liječiti apstinencijske tegobe i eventualne psihičke poremećaje. Ćelić navodi kako liječenje ne završava detoksikacijom, nego nakon toga se s pacijentom radi plan daljnjeg liječenja. On može uključivati lijekove, psihoterapiju, rad s obitelji te nastavak ambulantnog liječenja ili u terapijskoj zajednici. Koliki je put od liječenja do oporavka individualna je stvar. 

- Oporavak je moguć. Mnogi se ljudi nakon liječenja vrate obitelji, poslu i normalnom životu. No oporavak nije uvijek brz ni linearan. Nekome će trebati nekoliko tjedana intenzivnog liječenja, a nekome mjeseci ili dulje. Važno je da osoba nakon izlaska iz bolnice ne ostane sama i da se liječenje nastavi - zaključio je Ćelić.