'Kažu da moram birati - asistent ili njegovatelj. Bez pomoći sam gol i bos, a država to ne shvaća'

Jučer sam dobio posljednji topli obrok, a od danas ću hibernirati i dane provoditi gol i bos, u krevetu, jer se sam ne mogu niti obući niti navući čarape. O čišćenju kuće, osobnoj higijeni i kuhanju da i ne govorim. Bez asistencije ja sam nigdje.

Rekao nam je to Ivan Milatić (53), stopostotni invalid iz Rijeke, koji živi sam i ovisi isključivo o pomoći sustava, odnosno dvije socijalne usluge - pomoći u kući, koja uključuje i kuhani obrok dnevno te osobnu asistenciju. Međutim, Ivan je u petak ostao bez obje, doslovno sam na svijetu.

Novi Zakon o osobnoj asistenciji

Naime, u problemu se našao zbog novog Zakona o osobnoj asistenciji, izglasanog prošle godine u srpnju, koji je trebao stupiti na snagu 1. siječnja ove godine, no njegova primjena suspendirana je do kraja veljače. Dakle, jučer je ipak stupio na snagu. Zbog novog zakona Ivana su "skinuli" s rasporeda pomoći u kući budući da u resornome Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike tumače kako korištenje obje socijalne usluge znači dvostruko financiranje. Zato je morao odabrati koju će uslugu od te dvije zadržati a koje će se odreći.

NEMAJU POMOĆ SUSTAVA 'Imamo troje djece s teškoćama koja će nas još dugo trebati, a sustav ne pomaže kad je nužno'

- Mimo svoje volje potpisao sam ono što zovem svojom smrtnom presudom. Odrekao sam se nužne pomoći u kući i odabrao samo osobnu asistenciju - tužno govori Ivan, koji boluje od cerebralne paralize, i nastavlja:

- To znači da bi sad asistentica trebala obavljati sve poslove, uključujući one koje rade školovane njegovateljice i medicinske sestre, a to je nemoguće, takav robot ne postoji. Da bi netko stigao sve to obaviti, počistiti, speglati, obaviti kupovinu, voditi me na vanjske aktivnosti, preglede i ostalo, morao bi se doslovno preseliti kod mene, a da ne govorim da moja asistentica nije educirana ni kvalificirana da mi previja rane, brine o lijekovima i osobnoj higijeni - naglašava Milatić. Njegova osobna asistentica Tanja Šimanić ovaj posao radi prema ugovoru s riječkom Udrugom cerebralne i dječje paralize. Ivan kaže da ona niti zakonski može niti bi fizički stigla pružati mu obje usluge - i uslugu pomoći u kući i uslugu osobnog asistenta.

Pitamo ga kako uopće izgleda njegov dan. Kaže nam da mu njegovateljica dolazi već u 7 sati. Ona je bila zadužena za osobnu higijenu, previjanje rana, odijevanje, kuhanje čaja i pripreme za dan. Također, donosila mu je i kuhani obrok na koji Ivan također sad više nema pravo. Asistentica Tanja, kaže nam Ivan, dođe oko 9 sati, pospremi stan i vodi ga na preglede, šetnje ili u obavljanje svakodnevnih dužnosti.

'Tanja dolazi jer je savjesna osoba'

S jučerašnjim danom ostao je bez njegovateljice, a nevolja nikad ne dolazi sama. Da stvar bude još lošija, i njegovoj asistentici jučer je istekao ugovor, a novi nije dobila. No Tanja ne odustaje od njega, kaže kako je spremna raditi na crno i pomagati, iako je svjesna da je tako u prekršaju.

I uistinu, Tanja je jučer, na dan kad joj je istekao ugovor, došla k Ivanu kako bi se pobrinula da nas pristojno dočeka.

- Morala sam doći. Kako da pustim čovjeka da vas dočeka gol i bos u krevetu? To mi je jednostavno neprihvatljivo i protiv moje savjesti - kaže Tanja, a Ivan dodaje da je to sve zahvaljujući Tanjinoj dobroj volji i zato što je savjesna.

KOMENTIRA: PAULA OSOJNIK Čemu služi država ako su ljudi s invaliditetom prepušteni sami sebi? Ostavljeni na marginama

Svjestan problema, Ivan, inače magistar prava, nadležnima je u nekoliko navrata detaljno iznosio zbog čega ne želi odustati od obje usluge, no oni su njegove žalbe u roku od 24 sata odbili.

- Neki ljudi iz sustava nisu nikad bili na terenu i porazgovarali s ljudima poput mene, vidjeli kako mi živimo i što nam treba. Razbacuju se riječima poput 'najranjiviji' i 'inkluzija', ali to su za njih samo prazne riječi. U praksi niti smo mi njima najranjiviji niti smo inkluzivni - kaže Ivan i dodaje da zakon najviše zakida stopostotne invalide samce.

Zbog toga što je ostao bez jedne od usluga, njegovi prijatelji pokrenuli su humanitarnu akciju za prikupljanje novca za pomoć kako bi mogao zadržati uslugu pomoći u kući.

- S trenutnim prihodima, od famoznih 18 eura povećanja od Nove godine, dobivam ukupno 382 eura. Čak i kad bi mi pomoć u kući dolazila na jedan sat, uz topli obrok, to bi koštalo 468 eura. Kad bih zadržao dva sata pomoći kući i topli obrok šest dana u tjednu, dolazimo do cifre od 728 eura. Ako se zna da je najveći iznos inkluzivnog dodatka 732 eura, ostaje vidjeti kako je živjeti s ostala četiri eura. Možda netko i to zna - ironično završava Ivan.