Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
79 komentara

Kinez koji gradi Pelješki most: 'Volim Hrvatsku i vaše ćevape'

Otišli smo u Komarnu u kojoj trenutno žive stotine Kineza koje grade Pelješki most. Sjeli smo s njima i pokušali otkriti kako su slažu južnjački i dalekoistočni svijet.

Foto: Denis Mahmutović 24sata
79 komentara

Zamislite jedno obično, maleno dalmatinsko mjesto. Bilo koje, na cijelom potezu od Kvarnera do Dubrovnika. Vizualizirajte ga. 

Sezona je, strašno je vruće. Sunce polako zalazi. Mokri ručnici se suše na ogradama balkona, ribe cvrče i podižu repove na gradelama, a penzioneri dovršavaju zadnju partiju trešete. Oni najmlađi, iscrpljeni od cijelog dana na plaži, već blaženo spavaju u načičkanim apartmanima.

POGLEDAJTE VIDEO

Vidjeli ste već takve živuće razglednice, zar ne? Uvijek su iste, jednako pitoreskne i simpatične. 

A sada u tu mediteransku minijaturu ubacite otprilike 400 Kineza razasutih oko gigantskog betonskog mosta koji izranja iz mora i spaja dva komada države. Eto, to vam je Komarna. Nekad obično, maleno dalmatinsko mjesto između Dubrovnika i Splita, a danas privremeni dom stotinama kineskih bauštelaca koji grade Pelješki most.

Foto: 24sata.hr

Foto: čitatelj24sata

'Nema onoga da će otići ranije s posla'

- Sve je drukčije, ovo je drugo mjesto. Ajde, sad smo se već navikli pa ti više nije čudno hodati i odjednom sresti deset Kineza. Ali sve se promijenilo - kazuje nam Ivo Jerković, okretni 24-godišnji vlasnik vile Bili, koja pruža smještaj sedamdesetak kineskih inženjera i šefova. Oni spavaju tu kod Ive, dok su ostali radnici u kontejnerima pri gradilištu. Iznajmio im je vilu na tri godine i što se njega tiče, sklopio je posao života.¸

Gastarbajteri s istoka su došli u srpnju prošle godine i iz temelja promijenili način poimanja rada i svakodnevnog života u Komarni. 

- Ne mogu reći da su bolji od nas, ali po nekim stvarima su iznad nas, sigurno. Strašno su ljubazni, nema šanse da sretneš nekoga, a da ti se neće javiti. Jako cijene kad im pomogneš, fenomenalni ljudi. Ako se radi, radi se. Ako se uživa, uživa se. Nećeš nikad nikoga vidjeti prije šest sati. Nema ti onoga da će otići prije vremena s posla, ma kakvi - priča nam Ivo.

- Kod njih ti nema sakrivanja PDV-a, nema varanja, ne dolaze takve stvari u obzir. Njima je to sve nelogično, ne dolaze im takve stvari u obzir. Oni su tri mjeseca listali naše zakone kako ne bi bilo nikakve greške. Rekli su mi da sve rade tako striktno jer im je cilj ostati na europskom tržištu. Ne žele se igrati s glupostima, žele raditi - dodaje ovaj mladi poduzetnik.

Foto: 24sata.hr

Most ide, a cesta stoji

I očito je da žele raditi. Most polako, ali sigurno napreduje i sve je izvjesnije kako će biti dovršen u roku, a gradnja pristupnih cesta, onih nekoliko kilometara asfalta koje bi morale dovesti do mosta, još nije ni započela. Ne zna se ni tko će ih raditi.

Austrijski Strabag je uložio novu žalbu zbog neslaganja s grčkim suizvođačem pa je sve izglednije kako će se most napraviti, a neće biti puta do njega. Kinezi će obaviti svoj posao, naplatiti se, spakirati kofere i nazad doma. A mi? Mi ćemo na kraju vjerojatno imati krasan kineski most i uz njega krasan hrvatski makadam.

Radovi na PeljeÅ¡kom mostu nadalje se odvijaju iznad povrÅ¡ine mora, sve prije roka OPET ZAVLAČE Nova žalba: Strabag ne želi da Grci grade stonsku obilaznicu

Foto: 24sata.hr

Kako povezati ova dva svijeta?

Zanimalo nas je kako se slažu tvrda kineska radna etika i nesretna balkanska navika za šlampavim i neprincipijelnim poslovanjem.

- Ma bilo je svega, bilo je čak nekih ružnih pokušaja potkupljivanja. Bio je jedan, stiskao je preko veza, preko političara. Trebali su doći na bauštelu u deset sati, a došli su u podne. Šef ih je odmah otpustio. Rok je svet, nema zajebancije. A tim ljudima je korupcija stran pojam. Da im dajete deset milijuna eura u kešu, ne interesira ih to uopće. Direktori su im samo rekli da ih takve stvari ne zanimaju i da je njihov jedini cilj rad za interes kompanije. I to ti je to. Ja kao mlada osoba sam fasciniran njima jer tek sad vidim koliko toga imam za naučiti - iskren je Ivo. Ilustrirao nam je primjerom na što misli.

- Ma evo, kad je bio premijer tu. Ja imam profesionalni fotoaparat i oni, Kinezi, su me tada pitali mogu li fotografirati za njih. A pljušti kiša. Bio sam u odijelu, nisam ponio ni kabanicu ni kišobran, nisam znao da će padati. I sada, silazimo mi s broda, a šef Kinez mi govori da pada kiša i pruža mi kabanicu. Čovjek od pedeset godina skida svoju kabanicu i stavlja je meni glavu - kazuje nam Jerković. 

Neobično je teško povezati ova dva svijeta. Ovaj o kojemu govori Ivo i ovaj koji vidimo i čujemo pred sobom, i na kojeg smo navikli u svim gradićima uz more, od Istre do Dubrovnika. Primjerice, prije nekoliko dana u Komarni je održana osebujna alka koja funkcionira na sljedeći način: U karioli sjedi osoba koja mora imati iznad 90 kilograma. Gura ju druga osoba koja mora imati ispod 90 kilograma. I onda se oboje kopljem zalijeću u alku. Došli su Kinezi, priča nam Ivo, i zablenuli se. Začuđeno su gledali što se to dešava. Kako su se u jednoj Komarni uspjeli pomiriti megagrađevinari i malomišćani? Kako surađuju kineska disciplina i južnjački temperament? Kako ti ljudi gledaju na nas?

Foto: 24sata.hr

Komarna kroz kineske oči

Odgovor smo potražili kod samih Kineza. Iznimno oprezni i zatvoreni po pitanju posla, nisu pristali na neposredan susret u restoranu. Dogovorili smo sastanak u precizan sat, na preciznom mjestu, u precizno određenom uredu u bazi iz koje se kontrolira gradnja Pelješkog mosta. Jedini uvjet koji su imali bio je da nema razgovora o poslu. Ugovor ih obvezuje da šute, a ako smo išta dosad naučili od Kineza, to je da se drže ugovora.

Nakon detaljne sigurnosne provjere, propustili su nas unutra. Jednostavno sjedište ogromne tvrtke nalazi se na punti iznad Komarne. Naslagani kontejneri koji im predstavljaju urede orijentirani su prema moru, točno u smjeru onih pilota koji sačinjavaju kostur budućeg Pelješkog mosta. Tu je i ograđeno košarkaško igralište, odmah uz brojne oznake zabrane prilaska.

Na raspolaganje nam se stavio Zhang Fei, predstavivši se kao "quality manager". Kineskinja koja vodi administraciju tvrtke nam je kratko pojasnila da je skromni Zhang "leader of quality control", što hoće reći da Fei kontrolira razinu kvalitete kojom se posao na mostu obavlja.

Foto: 24sata.hr

Sudar kultura

- Ovdje sam više od godinu dana. Stigao sam u srpnju prošle godine, a na projektu ostajem neodređeno, bar još sljedeće dvije godine - kazuje nam na engleskom Fei. 

Zanima nas je li se naviknuo na novi život na drugom kraju svijeta. 

- Komarna, ova zemlja, ovo je prekrasno. Klima i vrijeme ovdje su nevjerojatni, posebno ljeti. Imate toliko puno sunčanih dana, uživamo u njima. Najteže nam se bilo naviknuti na kulturu. Te kulturalne razlike. Potpuno je drukčije nego u Kini. Morali smo se prilagoditi svemu. I onda se još i upoznavati sa svim sitnicama, posebno s hrvatskim navikama i običajima - kaže nam mostograditelj.

Pitamo ga kako funkcionira komunikacija s Hrvatima. Kako se, uz tolike razlike, uspije napraviti posao?

- Znate, ovdje imamo i dosta hrvatskog osoblja. Za vrijeme rada imamo drukčija mišljenja o načinu na koji se neki posao treba obaviti. To je normalno, takve stvari se događaju i među nama. Znamo što želimo postići, ali morali smo naučiti i otkriti način na koji to ostvariti. Morali smo pronaći i postaviti konačni cilj kojemu želimo stremiti, bez obzira na razlike. I dalje postoje različita mišljenja, ali težimo zajedničkom cilju pa nema problema - kaže nam Zhang. 

Foto: 24sata.hr

Foto: 24sata.hr

Kineski recept

Je li teško komunicirati s Hrvatima?

- Znalo je biti teško. I to ne zbog jezika, jezik nije uvijek problem. Problem je u želji za komunikacijom. Ali ako netko želi komunicirati i sporazumjeti se, onda neće biti problema. Hrvati su ljubazni ljudi topla srca, a kad je tako, onda je sve lakše - kaže Fei i dodaje da zbilja poštuje naš narod.

- Hrvati koji s nama rade su marljivi radnici. U nekim stvarima su i bolji od nas. Imaju jako dobar stav prema poslu. A što se tiče učinkovitosti, mislim da je to stvar kulture. Kad nas ima više iz različitih zemalja, onda učimo jedni od drugih - pojašnjava nam ovaj jednostavni čovjek. 

Zanima nas kako to da je Kina tako uspješna. Koji je recept?

- Imamo puno ljudi. Ali stvarno puno - smije se Zhang.

- U posljednjih desetak godina, Kina je enormno razvila ekonomiju i sada se naš život stalno poboljšava. Marljivi smo, puno radimo. Stalno se razvijamo. Od cesta i željezničkih pruga do tehnologije. Nastojimo puno ulagati u tehnologiju. Evo Huawei, recimo - kazuje nam i pokazuje svoj mobitel. Stalno mu zvoni, a on ga stalno stišava.

- Ali, bez šale, naša najveća prednost su naši ljudi. Stalno radimo, i tijekom odmora i tijekom praznika - dodaje i osvrće se na gorući problem Hrvata koji ne mogu naći posao u matičnoj zemlji.

- Slušam o toliko puno Hrvata koji su napustili zemlju i otišli u Njemačku, Irsku, Švicarsku... I u Kini je bila slična situacija. Izvrsni ljudi su godinama napuštali zemlju, a sada se vraćaju. Moj savjet je ulaganje u ljude. I to u ljude koji će graditi zemlju, kao što smo je mi gradili - ozbiljan je Fei. 

- Ovdje sam već više od godinu dana i većinu vremena sam koncentriran na gradilište te komuniciram najviše s ljudima na gradilištu. Ali zbilja, od Hrvata smo dobili više od onoga što smo očekivali. Zbilja, nemam prigovora. A gdje su onda još i košarkaši, tenisači, rukometaši... Toliko uspješnih ljudi iz tako malene zemlje - priča nam Fei. Teško je procijeniti radi li se o uljudnoj kurtoaziji ili o iskrenim riječima.

Foto: 24sata.hr

Foto: 24sata.hr

Pivo, sunce i ćevapi

Prelazimo na opušteniju temu. Kako se radišni Kinezi opuštaju? Što rade kad ništa ne rade?

- Igramo košarku i nogomet svaki tjedan. Stalno igramo. Imamo i teretanu ovdje, dižemo utege, treniramo veslanje. A tu je i ping pong - kaže nasmijani Zhang. 

A što rade kad se moraju ispucati, kad im dođe da sve pošalju u tri krasne, pitamo očekujući nekakav spektakularni scenarij kontrole bijesa.

- Odemo na plažu, naručimo čašu piva i uživamo u suncu - sliježe ramenima ovaj jednostavni čovjek. 

Foto: 24sata.hr

- Mi, Kinezi i Hrvati, mi smo geografski jako udaljen narod. Ali ovaj most će nas barem malo približiti. Želim pozvati Hrvate da dođu i da nas posjete u našoj zemlji. Nadam se da će i više Kineza doći u Hrvatsku. Želim da više komuniciramo, da više naučimo jedni od drugih - poručuje Zhang Fei i čini se kao da stvarno tako misli.

Dao nam je odgovore o receptu dobre suradnje Komarne i Kine. Komunikacija, strpljivost i otvorenost prema učenju o drugoj, novoj kulturi. S jedne i druge strane. I cilj, svi uvijek imaju oči uperene prema cilju. Zbog toga se i naš svijet uklopio na njihovu bauštelu.

A znate kako pouzdano znamo da se Zhang uklopio? Najdraža domaća hrana su mu ćevapi.

Reportaža iz Komarne

U novom broju Expressa pročitajte veliku reportažu iz Komarne o Pelješkom mostu, Kinezima, mještanima i njihovu suživotu.

Tema: Hrvatska

Možda vas zanima i ovo:
Message