Kišni čovjek s Raba: Ovako je Perica izgledao kad je bio mlad

Perica Matas, čovjek koji u rapskoj bolnici 36 godina čeka da mu država da identitet, u svojoj se fizionomiji i izgledu lica, sudeći po staroj portretnoj fotografiji, sve do danas nije puno mijenjao.

Duguljasto lice, smeđokos, visokog čela s izraženim čeljusnim kostima i plavo-smeđom bojom očiju ostali su prepoznatljivi. Jednu od Peričinih fotografija iz ‘90-ih dostavio nam je naš čitatelj želeći ostati anoniman, a sve s ciljem ne bi li mu se njenom objavom pomoglo u prepoznavanju od strane čitatelja pa da Perica napokon i sam dozna tko je. Dok svi, svim osim rapske bolnice, od Perice okreću glavu i ne žele biti odgovorni, javljaju nam se čitatelji želeći pomoći nesretnom čovjeku.

Šalju mu pakete u bolnicu, a ima i onih koji nude novčanu pomoć, koja ne može do njega jer on bezimen nema svoj račun. Jedna Ana velikog srca iz Slavonije uputila je dopise ministarstvima, policiji na Rabu, centrima za socijalnu skrb, pravobraniteljici, rapskoj bolnici, sudu, pa čak i Ivicu Petanjku, biskupu krčkom, nudeći da pomognu da se Peričin problem riješi posvojenjem.

- Moram reagirati na ovaj šokantan slučaj čovjeka koji me zaprepastio. Voljna sam na sudu prihvatiti skrbništvo i posvojenje nad tim čovjekom. Neka me se pozove na sud ili bilo koju ustanovu ja ću se radi tog čovjeka, kao čovjek čovjeku, odazvati. Dat ću čovjeku svoje djevojačko prezime i zatražiti od župnika da ga krsti kako bi dobio ime kako bi mu se, ako neće država, i na taj način omogućilo dati nekakav identitet i ime. Dala bih mu ime Antun, po svetom Antunu Padovanskom, zaštitniku bolesne djece, siromašnih, potlačenih i nemoćnih, koji je živio samo 36 godina, koliko je i taj čovjek u psihijatrijskoj bolnici. Ja to želim, želim Pericu posvojiti i krstiti - priča Slavonka ne želeći da joj objavimo ime jer, kako kaže, njoj ne treba popularnost te da to čini samo zbog sebe kao čovjek prema čovjeku.

Skrbnicu maknuli pa su je odmah i vratili na dužnost

Još 6. svibnja 2008. rješenjem Centra za socijalnu skrb Nada Copić, socijalna radnica tog centra, imenovana je za posebnog skrbnika bezimenog Perice iz rapske bolnice.

Zadaća joj je bila da ga zastupa, štiti njegova prava i interese u postupku određivanja imena i prezimena, upisa u matične knjige rođenih, ishođenja osobnih dokumenata... Svih tih godina, do danas, Peričina i zakonom određena mu skrbnica nije učinila ama baš ništa. Da apsurd bude veći, odmah nakon serije naših tekstova o tužnoj priči o bezimenom Perici Matasu u rapskoj bolnici, u ponedjeljak 29. kolovoza drniški Centar za socijalnu skrb donosi rješenje da se Nada Copić razrješuje dužnosti posebnog skrbnika Perice Matasa.

Zatim, istog dana 29. kolovoza, isti Centar za socijalnu skrb u Drnišu, drugim rješenjem tu istu Nadu Copić, koja je trebala za Pericu učiniti barem nešto više od ništa, opet imenuju posebnim skrbnikom u postupku davanja suglasnosti policijskim službenicima PU primorsko-goranske za postupak eliminacije, izuzimanjem bioloških uzoraka radi DNK analize a u svrhu utvrđivanja identiteta nepoznatog Perice Matasa.

Imenovanje, razrješenja pa istog dana imenovanje iste Peričine skrbnice Nade Copić u drniškom Centru socijalne skrbi kazuje samo da su se nadležni u slučaju nevjerojatne priče o Perici Matasu koja je digla prašinu u cijeloj državi nekako uzvrpoljili jer su napokon spoznali da su mu svojom aljkavošću kršili ljudska prava. Ministarstva socijalne skrbi, policije, državne uprave i nadležni Centri socijalne skrbi doslovce nisu činili ništa a kada ih se pitalo što su radili u Peričinom slučaju, lagali su obmanjujući javnost. Tek prošli tjedan, prvi put, Perici su rapski policajci napokon uzeli uzorke za DNK analizu poradi usporedbe i utvrđivanja identiteta. Sve one ranije fotografije, kad su rapski policajci dolazili u bolnicu i nebrojeno mnogo puta fotografirali Pericu, završavale su kojekuda, a najčešće u prašnjavim ladicama bez javne objave.

Bešćutna država nije mu htjela financirati boravak

Perici treba posebna obuća jer ima deformirana stopala, pa smo se za to u rapskoj bolnici snalazili sami. Brigu o Perici uz zaposlenike vode i suosjećajni pacijenti bolnice jer ga vide da je on tu godinama.

To se ni u kakvim računima ne vidi. Perica nema nikakve prihode i on se ne može brinuti sam o sebi. Da bi slučaj bio apsurdniji, Ministarstvo zdravlja je naložilo da se od 1. srpnja 2016. rapskoj bolnici više neće podmirivati troškove njegova smještaja. Kasnije su povukli tu odluku. Bolnici je pak naloženo da se obrati drniškom Centru za socijalnu skrb, koji bi trebao pronaći žurni privremeni smještaj. Jasno, drniški Centar za socijalnu skrb je to odmah odbio, baš kao i prije četiri desetljeća: ne mogu mu pomoći jer mu nije utvrđen identitet.