Klasić: Dan D(eluzija)

Dana 6. lipnja 1944. svim razumnim Europljanima sve je bilo jasno. Nakon što su u noći obasjanoj punim mjesecom tisuće padobranaca sletjele na francusko tlo, u 6.30 sati prva skupina američkih, britanskih i kanadskih vojnika iskrcala se na obale Normandije. Bio je to početak operacije Overlord, odnosno početak oslobađanja Francuske koja se od 1940. nalazila pod njemačkom okupacijom. Invazija na Normandiju bila je najveći pomorski desant u povijesti ratovanja u kojem je sudjelovalo više od tri milijuna vojnika, 5000 brodova i 11.000 aviona. Osim američkih, britanskih i kanadskih, u invaziji su sudjelovali vojnici iz Francuske, Australije, Belgije, Čehoslovačke, Grčke, Nizozemske, Novoga Zelanda, Norveške i Poljske. Vijesti koje su dolazile iz Normandije milijuni Europljana shvatili su kao definitivni početak kraja Drugog svjetskog rata i definitivni krah zločinačkog režima koji su godinama širom Europe provodili nacisti i njihovi saveznici.

Kao što rekoh, 6. lipnja 1944. svim razumnim Europljanima sve je bilo jasno. U takve se nisu ubrajali vjerni Hitlerovi saveznici, među kojima su možda i najvjerniji bili hrvatski nacionalisti poznati i kao ustaše. Dok su svjetski mediji izvještavali o vojnim strategijama i taktikama kojima su generali Eisenhower, Montgomery i Patton uspijevali nadmudriti njemačkog feldmaršala Rommela, novine pod kontrolom ustaškog pokreta pisale su o velikim savezničkim gubicima i o odličnoj njemačkoj obrani koja “neprijatelju zadaje strahovite udarce i velike gubitke”. Objavljena je i izjava Ante Pavelića pod naslovom “Hrvatski narod i invazija” u kojoj poglavnik NDH izjavljuje kako su Hrvati spremni uključiti sve snage u zajedničku borbu s njemačkim narodom protiv invazije. Ustaški propagandisti ironično su se osvrnuli i na mogućnost prodora zapadnih saveznika prema glavnom gradu Francuske poručivši da Anglo-Amerikanci mogu doći u Pariz, ali isključivo kao ratni zarobljenici.

Za sve one koji su se tijekom Drugog svjetskog rata nalazili na pravoj strani slovo “D” u frazi “D-Day” odnosilo se na konkretan dan koji će označiti prekretnicu u tom najvećem vojnom sukobu u povijesti ljudskog roda. Za ustaše, i njihove simpatizere, moglo bi se reći da je “D” bilo početno slovo riječi deluzija. A to je, prema rječniku, “bolesno umišljanje, odnosno vjerovanje koje se opire svim protuargumentima”. Sklonost deluzijama ustaše su pokazivali prije, ali i poslije “Dana D”. Da spomenuti Pavelićevi javni izljevi simpatija prema nacistima nisu bili tek kurtoaznog karaktera pokazuje i čin koji će poduzeti tri mjeseca nakon uspješno provedene savezničke invazije na Normandiju. Za razliku od skupine njemačkih vojnih zapovjednika predvođenih Clausom von Stauffenbergom, koji su u tzv. Vučjoj jazbini pokušali atentat na Adolfa Hitlera, poglavnik NDH na isti se lokalitet 18. rujna 1944. došao pokloniti Führeru Trećeg Reicha. Pavelić se ustvari došao pohvaliti kako je nekoliko dana ranije uklonio izdajnike u svojim redovima - ministre Antu Vokića i Mladena Lorkovića - koji su se zalagali za prekid savezništva s Njemačkom i okretanje Velikoj Britaniji i SAD-u, ali i iskazati bespogovornu lojalnost u pružanju pomoći njemačkim trupama pri povlačenju s Balkana.

Vođeni deluzijama ustaše će dočekati i sam kraj rata. Među brojnim primjerima samoobmana kod rukovodstva NDH posebno treba istaknuti nuđenje vojnog savezništva Velikoj Britaniji i SAD-u u proljeće 1945. godine. Dakle, onima kojima su ni s čim izazvani objavili rat 1941. i onima protiv čije su se invazije 1944., kao Hitlerovi saveznici, bili spremni boriti. Zbog svih deluzija, uključujući opravdanost predaje hrvatskog teritorija Talijanima, vojno i političko savezništvo s Adolfom Hitlerom i posebno zakonodavstvo koje je omogućilo provođenje genocida nad Srbima, Židovima i Romima, pripadnici i simpatizeri ustaškog pokreta postat će najveća sramota hrvatske povijesti i važna opomena za hrvatsku budućnost.

Imati problema s racionalizacijom i prihvaćanjem stvarnosti u situaciji kao što je rat, kad je teško doći do svih informacija, donekle je razumljivo. Ali zato nema opravdanja niti smije biti razumijevanja za sve one koji danas, unatoč svim raspoloživim i neoborivim činjenicama, u ustašama vide pobjednike, domoljube i nacionalni uzor. Je li i dalje riječ o deluzijama ili nekom težem patološkom stanju siguran sam da bi se dalo raspraviti na nekom kongresu. Ali ne povjesničara.