Klasić: Šibenik i Fališ svjetionik su i putokaz kroz mračnjaštvo

Svatko bi trebao imati pravo s nekim ili nečim se ne slagati, kao i slobodu da svoje neslaganje na različite načine javno manifestira. Ali tu slobodu nitko nema pravo zloupotrebljavati kako bi silom nametao svoju volju, ideologiju, svjetonazor ili “istinu”. Posebno ako pritom krši zakone. Odnosno, mogao bi pokušati, ali bi ga organi zaduženi za zaštitu pravne države u tome trebali spriječiti. Tako bi trebalo izgledati u svakom društvu u kojem se poštuju demokracija i vladavina prava. Tako to već neko vrijeme ne izgleda u Hrvatskoj. Malobrojne skupine glasnih i agresivnih ljudi uzele su sebi pravo ostatku društva dijeliti, ali i nametati, lekcije iz etike, morala, povijesti, glazbene, filmske i scenske umjetnosti. I manji je problem što pritom pokazuju vlastitu nestručnost, neprincipijelnost, neupućenost i nerazumnost. Jer to su osobine koje govore isključivo o njima. Mnogo je veći problem što oni svojim ponašanjem demonstriraju nepoštovanje ustavnog poretka države, a da država na to ne reagira. Jer to je nešto što, nažalost, govori o svima nama.

Nasreću, da može i mora biti drukčije, pa i u Hrvatskoj, dokazao nam je grad Šibenik. Upravo tako, grad u svojoj ukupnosti. Jer, kako je to na otvaranju festivala Fališ lijepo istaknuo njegov programski urednik Branko Sekulić: “Grad nije samo nakupina građevina već civilizacijska stečevina”. Unatoč prijetnjama pojedinaca koji se mogu prepoznati u prethodnom dijelu teksta, ili usprkos njima, Šibenčani su uspjeli obraniti svoju civilizacijsku stečevinu. I time poslali nekoliko poruka ostatku Hrvatske. Poruku ohrabrenja građani Šibenika poslali su svima koji već predugo šute i okreću glavu od nepravde, mržnje i nasilja jer su zaključili da je borba za bolje društvo izgubljena. Istodobno su Šibenčani poslali poruku upozorenja svima koji misle da imaju monopol na istinu i pravo vlastite stavove nametati drugima. Šibenski policajci poslali su svojim kolegama širom Hrvatske poruku kako se brani ustavno-pravni poredak, čuva javni red i mir te štiti one čije su slobode ugrožene. Naposljetku, gradonačelnik Šibenika, član HDZ-a, poslao je svim stranačkim kolegama, ponajprije predsjedniku stranke, poruku da neistomišljenici nisu neprijatelji, ali i da demokraciju nije moguće graditi popuštanjem onima koji se ponašaju nedemokratski.

Naravno da su nam lekciju iz slobodarstva i građanskog aktivizma očitali Šibenčani. Nije im to prvi put. Mnogo je primjera iz prošlosti, od srednjeg vijeka do Domovinskog rata, u kojima su građani ovoga grada pokazivali hrabrost, požrtvovnost i odlučnost boriti se protiv nepravde. Zato ću iskoristiti priliku i prisjetiti se jedne od najponosnijih i svakako najtragičnije epizode iz povijesti Šibenika. Tijekom Drugog svjetskog rata ovom su gradu svoja pravila pokušavali nametnuti talijanski fašisti, njemački nacisti, ustaše i četnici. I često su to radili na najsuroviji način, uključujući odvođenja u logore i masovna ubojstva. Ali neuspješno. Većina stanovništva disala je antifašistički, a gotovo trećina stanovnika odlučila je uključiti se u partizanske redove i tako se aktivno suprotstaviti okupatorima i njihovim domaćim pomagačima. Cijena domoljublja koju su platili bila je golema. Iako su se borili i ginuli u svim najvažnijim bitkama, zlatnim slovima ostat će zapisano junaštvo Šibenčana u onoj najvećoj bici Drugog svjetskog rata – na Sutjesci. Ne samo što je u njoj, uzevši u obzir podrijetlo, sudjelovalo najviše boraca upravo iz Šibenika (1316), nego je, nažalost, najviše Šibenčana u toj bici izgubilo život, njih 535. Da, dobro ste pročitali, ne Beograđana, Zagrepčana ili Sarajlija nego Šibenčana! I umjesto da smo na te podatke, na te djevojke i mladiće, kojima po hrabrosti nismo niti do koljena, danas ponosni, mi smo ih se kao društvo počeli sramiti i zaboravljati ih. Ali se zato uporno trudimo opravdati i opjevati one koji su vikali da su za dom spremni, a spremnost sveli na osnivanje koncentracijskih logora, zločine nad civilnim stanovništvom, izdaju nacionalnih interesa te služenje Hitleru i Mussoliniju.

U mraku koji se spušta na Hrvatsku oaze slobode i demokracije počele su nam djelovati poput fatamorgane. Zato oaze poput Šibenika i Fališa, kao stvarne i postojane civilizacijske stečevine, moraju biti svjetionik i putokaz kroz sve oblike mračnjaštva.