Kome treba Mislav Kolakušić kad imamo Zorana Milanovića?

"Nećete nas se riješiti!", poručivao je prkosni Mislav Kolakušić u noći parlamentarnih izbora ovoga proljeća, dizao ruku svoje supruge i tvrdio kako će "pobijediti na parlamentarnim izborima".

A onda je podvijenog repa odustao od predsjedničkih izbora i izvijestio sve zainteresirane da "ovaj put nisu uspjeli skupiti dovoljan broj potpisa, ali to ne znači da su izgubili do kraja".

Osoba koja se predstavljala kao "najpopularniji političar u Hrvatskoj", barem sudeći po broju lajkova na Facebooku, nije uspio pronaći ni deset tisuća ljudi da podrže njegovu kandidaturu. 

Čini se da su ga se birači ipak uspjeli riješiti.

Svjetlo i kaljuža

A riješili su se i druge antikorupcijske ikone, Karoline Vidović Krišto, koja nije skupila dovoljno potpisa jer je DIP odbacio gotovo trećinu potpisa na njezinim listama. "Vući se i valjati po njihovoj korupcionaškoj kaljuži - to neću. Mi smo tu da donosimo svjetlo. Koliko god se oni trudili držati Hrvatsku u mraku, svjetlo uvijek na kraju pobijedi", bjesnila je Vidović Krišto, šaljući proročansku misao za kraj: "Asadov režim pao je u deset dana, past će i ovaj korupcionaški režim".

Naravno, kaže ona da se sprema još jedna izborna krađa.

I tako, odustajanjem Kolakušića i otpadanjem Vidović Krišto iz predsjedničke utrke stječe se dojam da su građani napokon okrenuli leđa desnim populistima, samozvanim prorocima, političkim bukačima koji su svoju popularnost gradili na borbi protiv korupcije, protiv vladajućih elita, pa i protiv državnih institucija.

Htjeli su sve srušiti, kako bi iznova gradili. 

Plaćica ide...

Premda su za to vrijeme gradili svoju političku poziciju, šutke primali plaću u Europskom parlamentu ili komplotirali s političkom elitom za mjesto u Hrvatskom saboru.

U utrku su u međuvremenu ušli neki novi likovi, egomanijaci i avanturisti, ali čini se da neće ispuniti prazninu (i tišinu) nastalu odlaskom Kolakušića i Vidović Krišto.

Međutim, to ne znači da je populizam nestao iz kampanje.

Dapače, najveći favorit za pobjedu preuzeo je program, stil, retoriku, recepte i obrasce kojima su se služili Mislav Kolakušić i Karolina Vidović Krišto. To je, naravno, Zoran Milanović.

Prvi populist

On je postao Prvi populist, Prvi borac protiv korupcije, Prvi protivnik Vlade, Prvi kršitelj Ustava, Prvi rušitelj institucija, Prvi neprijatelj elita, Prva uzdanica ovog napaćenog naroda, Prvi bukač bez dlake na jeziku.

Kome treba Kolakušićeva destrukcija ili nihilizam Karoline Vidović Krišto kad imamo Zorana Milanovića?

Koji je, po potrebi, i antivakser, i antieuropejac, i antiglobalist, antimigrant, a po uzoru na Kolakušića, i proruska politička uzdanica koja svoj utjecaj gradi i preko Facebooka. 

I koji, poput Kolakušića i Vidović Krišto, upozorava da su "institucije u Hrvatskoj ukradene, prisvojene, maznute, privatizirane", kao da on nije jedna od tih institucija.

Sve u jednom

Kolakušić je na početku svog uzleta htio biti premijer, ministar policije i ministar pravosuđa u jednoj osobi, dok je Milanović htio biti predsjednik Vlade dok je bio predsjednik Republike. Kolakušić je promovirao diktatorski politički stil, predsjednički sustav u kojem je "jedna osoba odgovorna za sve što se događa u zemlji".

Mnogi Milanovićevi birači, sljedbenici i politički sponzori nemaju problem s tim da takvu ulogu povremeno preuzima Milanović. On sam protiv HDZ-ova establišmenta. On je usamljeni zastupnik naroda u obračunu s korumpiranim vladajućim elitama. 

Milanović, kao i Kolakušić, kritizira Bruxelles, europsku birokraciju, vrijednosti i politiku Europske unije, dok na domaćem planu govori o namještenom sustavu i pokradenim institucijama baš kao i Karolina Vidović Krišto.

Originalna kopija

Zašto bi, dakle, netko glasao za europskog zastupnika i saborsku zastupnicu kad može direktno glasati za predsjednika Republike koji utjelovljuje sve njihove politike, stil, retoriku, emocije i strasti?

Kolakušić, Vidović Krišto, ali i mnogi drugi kandidati i političari, od lijeve oporbe do konzervativnih ili klerikalnih antihadezeovskih opcija, postali su nepotrebni, nevažni i neprimjetni u sjeni Zorana Milanovića. On je sve i više od toga, dok su oni ništa i manji od njega.

I on je taj koji bi, umjesto Kolakušića, trebao poručiti biračima i građanima: "Nećete me se riješiti!".