'Krvavo smo platili slobodu, ali sasjekli smo ideju Velike Srbije'

Dani koji prethode Oluji me, kao i svakog pripadnika Hrvatske vojske koji je sudjelovao u Domovinskom ratu, kojim smo oslobodili zemlju, čine posebno ponosnim. Jer to se događa jednom u životu. Istodobno se s tugom sjetim svih onih koji su poginuli. Trinaest pripadnika 9. gardijske brigade poginulo je tijekom Oluje. Njih, kao i sve druge koji su dali život za Hrvatsku, ne zaboravljamo, govori nam Milan Franić (56), umirovljeni bojnik, danas predsjednik Udruge 9. gardijske brigade Vukovi iz Gospića.

Franić je kao 28-godišnji dragovoljac 25. kolovoza 1991. pristupio Hrvatskoj vojsci. Govori kako su pripreme za Oluju trajale tijekom čitave godine. U redove HV-a Franić je dragovoljno pristupio 25. kolovoza 1991. godine.

Uoči godišnjice Oluje u prostorijama udruge u Gospiću rekao nam je da su nekoliko dana ranije bili sigurni da je napokon došao dan kad se kreće u konačno oslobođenje zemlje.

Na brifingu kod zapovjednika Zbornog područja, generala Mirka Norca, primili su detaljan raspored.

- Doista smo bili nestrpljivi čekajući naredbu za pokret. Večer uoči Oluje, 3. kolovoza, zauzeli smo početne položaje i cijelu noć čekali zapovijed. Točno u pet sati krenula je topnička priprema na položaje neprijatelja. Nakon 20 minuta smo krenuli u smjeru neprijatelja prema Ljubovu, koji je očekivao napad te je bio dobro utvrđen i motiviran. U prvih sat vremena poginula su šestorica naših pripadnika, što dovoljno govori o spremnosti neprijatelja. Njihovu liniju trebali smo probiti u tri smjera. Nažalost, bokovi su nam zaustavljeni, dok je sredina uspjela ostvariti svoju zadaću - govori Franić, koji je u Vukovima tad bio načelnik veze.

Pokretanje videa...

04:11

[GLAS NARODA] Koja vam je najdraža uspomena na dan Oluje, 5. kolovoza 1995.? ' | Video: 24sata/pixsell

'Ostali smo bez trojice suboraca'

Neprijatelja su uspjeli potisnuti tek drugog dana Oluje, nakon 24 sata.

- Kad je do nas stigla vijest da su Pume ušle u Knin, to je dodatno osokolilo naše suborce, a neprijatelj na našem pravcu je shvatio da nas ništa ne može zaustaviti na pobjedonosnom putu. Ovladali smo komunikacijom Lički Osik – Korenica. Neprijatelj se počeo povlačiti, ali i ostali smo bez trojice suboraca. Trećeg dana Oluje, 6. kolovoza, nastavili smo prema Buniću, Podlapači i ušli u Udbinu u večernjim satima - pojašnjava nam tijek Oluje Franić.

U Udbinu su krenule snage iz smjera Gospića, a u jednom trenutku naše su jedinice stale kako bi omogućile neprijatelju da se povuče uz što manje gubitaka prema susjednoj Bosni i Hercegovini. Nakon predaha i “šanse” okupatoru da uz što manje gubitaka napusti Hrvatsku, Vukovi su krenuli prema državnoj granici, na koju su izbili 8. kolovoza, čime su jake neprijateljske snage, koje su godinama sijale strah i provodile teror posebice u Lici, napokon otjerane iz zemlje.

Franić govori kako je Oluja, kruna svih napora, stradanja, patnji i muka koje su žitelji Hrvatske godinama trpjeli zbog sulude ideje da se ostvari vjekovna težnja stvaranja Velike Srbije, napokon sasječena u korijenu. 

- Nažalost, ostvarenje sna o slobodi morali smo platiti brojnim žrtvama, koje nikad ne smijemo zaboraviti - istaknuo je na kraju umirovljeni bojnik Milan Franić.