Ima struju, ali ona služi tek za dvije svjetiljke, po jednu u svakoj prostoriji. Hrastova kućica u kojoj živi u ruševnom je stanju, a ono što nisu izgrizli crvi, nagrizao je zub vremena u kombinaciji s vlagom
'Kuća mi se urušava, što nisu izgrizli crvi, izgrizlo je vrijeme'
Kako živim? Teško. Dok sam mogla radila sam na vrtu pa sam uvijek uspjela nešto uzgojiti, ali sad jako šparam. Ne mogu u trgovinu, susjedi mi donose kuhanu hranu i vodu, a rublje perem na dvorištu u bačvi u kojoj skupljam kišnicu.
Objašnjava nam to Miroslava Mužek (74) iz Male Erpenje kraj Krapinskih toplica koja živi u kućici. Ima struju, ali ona služi tek za dvije svjetiljke, po jednu u svakoj prostoriji. Hrastova kućica u kojoj živi u ruševnom je stanju, a ono što nisu izgrizli crvi, nagrizao je zub vremena u kombinaciji s vlagom. Zato Miroslava koristi samo kuhinjicu i spavaću sobu, svakodnevno osluškujući škripanje starih greda i pitajući se kada će se sve urušiti. Na podu su daske ispod kojih je zemlja, a jedino što joj unosi radost u samotan život fotografija je s vjenčanja na kojoj su ona i suprug mladi i zaljubljeni. Iako su ih jako željeli, djece nisu imali. Centar za socijalnu skrb u više navrata je Miroslavi nudio smještaj u dom ili u udomiteljsku obitelj, no ona je to sve odbila.
Ostale su joj samo tri kokice, prestare da nesu jaja
- Ne dolazi u obzir! Vidjela sam što su radili s mojim mužem! Njega su smjestili u dom. Nikad nije dobio ništa od stvari i hrane koju sam mu donosila – odlučna je ona, iako svjesna da u ovakvim uvjetima ne može živjeti. Hrvatski crveni križ joj je osigurao gerontodomaćicu koja joj redovito dolazi i pomaže, a obje ističu da su susjedi jako brižni i redovito posjećuju Miroslavu te joj pomažu sa svim što joj treba.
- Ja bih bila najsretnija da ostanem ovdje gdje sam provela život i radila. Suprug i ja smo živjeli od poljoprivrede, a sad od svega toga jedino mogu gledati kako mi njive propadaju jer sam preslaba da sama radim na njima. Od svih životinja ostale su mi samo tri kokice, a i njih jedva hranim jer je kukuruz skup. Stare su pa više ne nesu ni jaja. Živim od 920 kuna zajamčene minimalne naknade. Kad bi mi netko nabavio stambeni kontejner, mogla bih ovdje ostati do smrti - objašnjava Miroslava.
Mogla bih do smrti živjeti u kontejneru
Hrvatski Crveni križ s HRT-om je pokrenuo akciju “Uz nas niste sami – za dostojanstven život“. Cilj je prikupiti sredstva kako bi starim i siromašnim ljudima osigurali uvjete za život dostojan čovjeka.
Traži se stambeni kontejner
Ipak, Miroslavina kuća je u tako lošem stanju da se više ne može popraviti.
Jedina opcija je srušiti je i umjesto nje postaviti stambeni kontejner, pa se u Crvenom križu nadaju da bi ga za baku Miroslavu mogli kupiti od donacija, a veseli ih i mogućnost da se javi netko tko bi darovao takav kontejner za Miroslavu. Podržite akciju pozivom na broj: 060 9001 (cijena poziva 6,25 kuna s PDV-om; teleoperater: Hrvatski Telekom d.d.), uplatom na račun
- IBAN: HR0523600001502387496, otvoren u Zagrebačkoj banci d.d. Akcija traje od do 31.10.2018.