"Kud ja, tu i Garo": Zlatko i gavran postali veliki prijatelji

- Kud ja tu i Garo – kazao nam je 62-godišnji Zlatko Kovačić, kojeg poznaju gotovo svi žitelji Koprivnice, zbog njegovog ljubimca gavrana Gare. Nakon operacije uzrokovane zloćudnom bolesti, Zlatko je prije godinu i pol dana otišao u mirovinu s benzinske postaje INA-e u Koprivnici. 

Upravo je tamo, prije šest godina, vidio pad tri mlada ptića iz gnijezda. Uspio je jednoga spasiti od grabežljivih životinja i odnio ga kući. Nakon tri tjedna u kojima je po nekoliko puta dnevno u kljun mladom gavranu stavljao, Garo, kako ga je nazvao, se osamostalio i počeo sa stola uzimati hranu koju mu je pripremio Zlatko, koji živi sam.

U međuvremenu je Zlatko kao strastveni biker kupio Harley Davison i da soju pticu, za koju kaže da mu je prijatelj ne ostavlja u prostoriji kuće ili onoj u klijeti koje je posebno uredio za Garu, odlučio ga je priviknuti na „vjetar u perju“. 

Odnosno naviknuti da mu bude suputnik na motoru. Prva lekcija je bila upoznavanje s motorom u garaži, potom na zvuk motora, da bi na kraju „tečaja“ izašli na cestu. Tako se rodilo neobično prijateljstvo između čovjeka i ptice, koji dijele i iste životne radosti. 

- Nije mu trebalo dugo vremena i zajedno smo počeli krstariti motorom. On se naučio da mu je najsigurnije mjesto na mojoj desnoj podlaktici gdje se smjesti. Pri brzini većoj od 100 km/h, Garo stisne krila i glavu pogne pod krilo i mi odemo na turneju – govori nam veselim glasom Zlatko, kojeg smo zatekli u klijeti. I tamo mu je društvo pravio Garo. Nakon što su zajedno jeli, a Garo, kao i Z. Kovačić nije izbirljiv u hrani popili su iz malog vrča gemišt.

Za razliku od Z. Kovačića, pri svakom gutljaju, a nije ih bilo više od tri do četiri Garo je zatresao glavom.  Izgleda da mu sladoled više prija, jer, kako tvrdi Zlatko tada ne trese glavom. Redoviti su gosti slastičarnice u centru Koprivnice, Korzo, gdje su se svi navikli na neobičan par gostiju koji stižu na motoru na nekoliko kuglica sladoleda. 

Do sada su posjetili nebrojna okupljanja bikera i svi kaže Kovačić, pitaju za Garu, dok njega onako usput potapšu po ramenu. I to kako tvrdi radi Gare. Izvan zemlje ne idu, jer Garo nema potrebne dokumente za prijelaz državne granice.
Kako je od trenutka dok ga je udomio Zlatko je Gari „rezuckao“ perje, tako da garo, iako je ptica ne leti, ali se zato vozi na motoru i voli gucnuti svako piće, ali mu je tvrdi Zlatko najdraži viski. 

Zlatka ljute priče kako vrane napadaju ljude. On tvrdi, iz iskustva da to nije istina. Zna se desiti da mladunče iz gnijezda pri padu traži nešto na što bi pao, jer ako dotakne zemlju s nje više ne može poletjeti, jer kod prvih letova mu je potrebna visina radi poniranja. Za vrane tvrdi da su izrazito inteligentne i da žive oko 120 godina. Kako se njegov Garo družio s Đurekom, malim pjetlićem, dok ovaj nije umro, nerijetko je Garo umjesto Đureka znao zakukurikati.