Lana ne može trčati sama pa je Marko trčao s njom: 'Cilj sam prošla na nogama, neopisivo'

Predobro mi je bilo, fenomenalno, malo hladno, ali dolaskom pred cilj sam zaboravila na hladnoću. Jako sam ponosna što sam kroz cilj prošla na nogama, bez kolica. Ovo je nešto predivno i neopisivo, priča nam uzbuđeno Lana Mičanović (20) nakon dolaska na cilj utrke Zagreb Advent Run kroz centar Grada ove nedjelje. Ova mlada, svestrana djevojka boluje od rođenja od cerebralne paralize i samostalno ne može hodati. To ju ne sprječava da uživa u životu. Unatoč invaliditetu, Lana je sportašica. 

- Treniram već 11 godina judo u klubu Fuji u Velikoj Gorici. Obožavam ga, nakon cijelog napornog tjedna odlazak na trening mi dođe kao odmor. Nažalost, treninge imamo samo jednom tjedno jer nemamo dvoranu pa nemamo uvjete. Voljela bih da se to promjeni i da možemo više trenirati - govori Lana, koja je na nedavnom natjecanju u Nizozemskoj osvojila srebrnu medalju. 

Lana, zahvaljujući Marku, a unatoč cerelbralnoj paralizi, kroz cilj prošla bez kolica

Inače je i studentica prve godine Filozofskog fakulteta, a jučer je u kolekciju divnih uspomena i postignuća dodala i medalju s trkačkog natjecanja. Zahvaljujući Marku Kosu (43), sportašu velikog srca, koji je posvetio život pomaganju drugima, posebno djeci i mladima. Na Advent Run, ovu tradicionalnu predbožićnu utrku, nije došao ganjati rezultat već pružiti nekome onaj osjećaj koji će pamtiti do kraja života. I pomoći mu ostvariti ono što ne može sam.

- Trčali smo kraću rutu od pet kilometara, nismo išli na 10 jer sam se bojao da bi Lani to moglo biti previše na hladnoći. Upoznali smo se još prije nekoliko godina kada sam s prijateljima radio humanitarnu akciju za njezin klub. Ideja da Lana odradi sa mnom ovu utrku rodila se iz moje želje da zapravo ostvarim takav sportsko-humanitarni projekt, ali kroz cijelu godinu. Sad sam posudio prilagođena kolica, hvala Maji iz Siska na tome, ali volio bih ih nabaviti tako da kroz cijelu godinu mogu trčati s djecom i mladima koji to ne mogu. Želja mi je što više djece provesti po raznim utrkama Lijepe naše - priča ovaj fitnes trener. 

Zadnjih 200 metara Lana je ustala iz kolica i uz Markovu pomoć, korak po korak, s osmijehom od uha do uha i ponosom u sjajnim očima, prošla kroz cilj uz ovacije prisutnih.

- Sad smo trčali pet, a nadam se da ćemo jednog dana i 100 kilometara. Preponosan sam na Lanu, zaslužila je svoju medalju - naglasio je Marko, koji je ranije organizirao niz humanitarnih akcija pa je tako biciklirao s prijateljima 3000 kilometara kako bi skupio novac za bolesnu djecu, pa trčao od Zagreba do Vira dok se živa na termometru dizala iznad 40 stupnjeva za djecu iz udruge Mali Zmaj, onda 800 kilometara pješačio i biciklirao za Lanin klub Fuji... Bio je svojedobno kuhar u Crvenom križu, a gledajući svakodnevno mnogobrojne socijalne slučajeve odlučio je uključiti se u pomaganje drugima više i konkretnije.

Na utrku s - vlastite svadbe

Inače je ova Advent Run utrka humanitarna sama po sebi. Preko 4000 jučerašnjih trkača, odjevenih u božićne kostime, trčalo je kao podrška Zakladi UniSport Srce s ciljem ulaganja u budućnost studenata sportaša. Među njima su bili i Milan i Emanuela Zorić. Na startnu poziciju došli su - s vlastite svadbe. Dakako, s kumovima. Nakon fešte koja je trajala do ranojutarnjih sati samo su se presvukli u novo odijelo i bijelu haljinu i priključili najveselijoj utrci. 

- Bavimo se trčanjem inače, članovi smo AK Sljeme, na ovu utrku smo se prijavili ranije, a kad smo shvatili da je zapravo dan poslije vjenčanja činilo nam se to kao super ideja. I bila je - smiju se Zorići, koji su brakom okrunili 13 godina ljubavi, i odlaze dalje slaviti.