News

Komentari 43

Letjelica iz Ukrajine preletjela je Mađarsku i pala u Zagrebu, ima domet od tisuću kilometara

Letjelica iz Ukrajine preletjela je Mađarsku i pala u Zagrebu, ima domet od tisuću kilometara

Oružje koje se prestalo proizvoditi 1989. godine Ukrajinci su nakon ruske okupacije Krima te rata u Donbasu počeli obnavljati kako bi se njime mogli ponovno služiti

Bespilotna letjelica koja je pala na Jarunu u Zagrebu teška je više od šest tona, duža je od 14 metara, a raspon krila joj je oko četiri metra. Radi se najvjerojatnije (još nema službene potvrde) o dronu TU-141, koji je bio nastavak Tupoljeva Tu-123.

Radi se o relativno velikoj izviđačkoj bespilotnoj letjelici srednjeg dometa. Prema tehničkim specifikacijama može preletjeti više od 1000 kilometara. 

POGLEDAJTE VIDEO

Dron je dizajniran  za obavljanje izvidničkih misija duboko iza linija fronte. Može nositi niz stvari, uključujući filmske kamere, infracrvene uređaje za snimanje, EO snimače i radare za snimanje. Kao i kod prethodnih dizajna Tupoljeva, straga mu je  postavljeno delta krilo poput strelice, a turbomlazni motor KR-17A postavljen  je iznad repa. Lansira se iz prikolice pomoću pojačivača na čvrsto gorivo i slijeće uz pomoć repnog padobrana.

POGLEDAJTE VIDEO: MiG 29 u potjeri za TU-141 letjelicom

Tu-141 je bio u sovjetskoj službi od 1979. do 1989., uglavnom na zapadnim granicama Sovjetskog Saveza.  Kako je objavio Bug Tu-141 je nastao u 70-tima i kao i Tu-123 ima mogućnost snimanja zračnih fotografija i prikupljanja SIGINT i COMINT informacija (presretanje i bilježenje elektroničkih signala radara, ometača, radijske komunikacije – sveukupno ide pod kraticu ELINT – elektronsko obavještavanje).

Ima daleko manji domet od Tu-123 (do 1048 kilometara), manju maksimalnu brzinu krstarenja (do 1100 km/h) i manju masu i dimenzije – duljina oko 14 metara, masa nešto preko 6 tona. Lansira se s namjenske terenske prikolice, a prihvat (spuštanje) je pomoću padobrana. U odnosu na suvremene bespilotne letjelice izuzetno je neisplativa za korištenje, glomazna, nema praktički nikakav „loiter time“ – mogućnost kruženja nad zonom djelovanja koja se danas mjeri i u danima, i ostatak je tehnologija iz hladnog rata. 

Radovi  na njemu  započeli su, prema podacima s internetska stranice Global Security,  kasnih 1960-ih, s probnim letovima koji su započeli krajem 1974. i uvođenjem u službu 1979. Sagrađeno je oko 152, uključujući prototipove. Nije se izvozilo, ali primjeri su dospjeli u ruke sovjetskih država nasljednica nakon pada SSSR-a. Razmatrana je varijanta ciljanog drona, ali nije izgrađena.

Ukrajinskog ratno zrakoplovstva, navodno ga je, ponovno uvelo u upotrebu tijekom rata u Donbasu 2014. godine. 

 

 

Najčitaniji članci