Lijeva oporba zgraža se nad HDZ-ovom Majdom Burić. Ali zašto ne i nad Milanovićem?

Lijeva oporba snažno je jučer osudila šovinistički ispad HDZ-ove zastupnice Majde Burić i njezin napad na Katarinu Peović zbog toga što ima "rusoljubno i srboljubno srce". 

A što je na taj šovinistički napad rekao tobožnji lider lijeve oporbe Zoran Milanović? Ništa.

A što je lijeva oporba rekla na razne ispade Zorana Milanovića tijekom protekle dvije godine? Također ništa.

Zašto se ljevica zgraža nad šovinističkim ispadima HDZ-ovaca, kad je to nešto na što smo od HDZ-ovaca navikli zadnjih par desetljeća, u manjoj mjeri kad su na vlasti i u većoj mjeri kad su u oporbi? 

To naprosto više nije vijest. Niti je Majda Burić, marginalna HDZ-ova zastupnica, dovoljno značajna da postane vijest.

Sapun i parfem

Vijest je, nažalost, kad bivši predsjednik SDP-a i lider liberalno-lijeve koalicije, a sadašnji predsjednik Republike, negira genocid u Srebrenici, kad prkosi haškim presudama za hrvatske ratne zločine, kad govori o Bosni i Hercegovini, o "sapunu i parfemu" i "teferiču na Ilidži", kad umanjuje važnost slučaja Aleksandre Zec ili kad nariče nad sudbinom osuđenog ubojice 13 zarobljenika JNA Mihajla Hrastova.

Ili kad, poput ovoga tjedna, dobiva komplimente Putinova režima i medija zbog svojih izjava o tome da "SAD i NATO (čiji je Hrvatska član) vode posrednički rat protiv Rusije u Ukrajini".

Koju je Rusija bez razloga napala i koja bi bez SAD-a i NATO saveza već odavno pala.

Kako se bruse principi?

Zašto se ljevica ne zgraža nad tim izjavama i javno ne osuđuje ovakve verbalne ispade? Na tome se bruse principi i gradi politička platforma, kao i na osudi HDZ-ovaca.

S jednom bitnom razlikom: ako se od HDZ-ovaca već ne očekuju, onda njihovi šovinistički ispadi previše ne iznenađuju, na tome su stasali, odrasli i na tome preživljavaju. Problem je kad takve ispade, ali i mnoge druge u kojima se zanemaruje žrtva, širi govor mržnje, potpiruje nacionalizam i netrpeljivost, ponavljaju oni od kojih se to ne očekuje.

Oni koji bi se protiv toga trebali boriti.

Ljevica je, nažalost, talac Zorana Milanovića.

Zašto ljevica šuti?

Ono što nije dozvoljeno HDZ-u, dozvoljeno je u još većoj mjeri predsjedniku države. Koji se druži s autokratima poput Viktora Orbana i s političarima koji odlikuju Putina, poput Milorada Dodika. I koji se svrstava u ekskluzivni uski krug svjetskih državnika, sve redom nedemokratskih lidera, autokrata i diktatora, koje službeni Kremlj hvali i slavi.

Na to ljevica šuti. Možda zato što se na to hvata Andrej Plenković i HDZ? Pa SDP, Možemo! i ostali ne žele biti na istoj strani svojih suparnika?

Ako je to razlog zašto ljevica osuđuje HDZ, ali ne i Milanovića (kojeg desnica, pa i ona najcrnja, naveliko slavi), onda to znači da složno skaču u rupu koju im je iskopao predsjednik države.

Preskočio barikadu

Principe braniš i ispade osuđuješ radi sebe, radi svojih birača, radi javnosti i društva u cjelini. Politička scena treba se očistiti od svih šovinista i rasista, neovisno s koje strane ideološke barikade dolazili. 

Premda je Milanović tu barikadu odavno preskočio.

Majdu Burić svi će zaboraviti, kao što nitko na nju nije ni obraćao pažnju. Ali Zoran Milanović će nastaviti sa svojim izjavama, ispadima i svojom politikom. Uz gromoglasnu šutnju lijeve oporbe.