Lopovi iz NSK su uhvaćeni, ali gdje je nestalo 2 milijuna DEM?

Te zločine policija je istraživala, novinari su tjednima, mjesecima pisali i nagađali, a javnost je bila uznemirena i u strahu... Do danas pitanja su ostala - 'Tko ih je ubio?', 'Ima li svjedoka?', 'Tko je zaustavio istragu?' te 'Gdje je nestao novac?'. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu zaboravljeni - Neriješeni slučaj!

Malo tko se još danas sjeća Aleksandra Millesa, mladića iz Zagreba koji je '80-tih godina prošlog stoljeća bio mozak jedne od najvećih pljački hrvatskog nacionalnog blaga. Tada je iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u nekoliko godina ukradeno čak 1700 knjiga, među kojima i rijetki vrijedni naslovi iz 16., 17. i 18. stoljeća, čija je vrijednost procijenjena na oko dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Većina knjiga nikad nije pronađena, a ostaje nepoznato i je li Milles knjige uništio ili prodao, i ako je gdje je novac završio.

Tko je bio Milles - mozak 'pljačke stoljeća'?

Aleksandar Milles rođen je 1964. u Zagrebu, kao drugo dijete Katje i Konstantina Millesa, poznatog novinara i vanjsko-političkog kroničara. Njegova 15 godina starija sestra Maja također je bila jedna od važnijih hrvatskih novinarki, a danas je po njoj nazvana nagrada koju Ženska mreža Hrvatske dodjeljuje novinarkama za nastojanje i uspjehe u afirmaciji statusa žena i ženskih prava u medijima. 

Milles je odrastao u zagrebačkom Cvjetnom naselju. Navodno je kao dječak imao teške noćne more i pokazivao je devijacije u ponašanju. Počeo je rano proučavati vjersku literaturu i crnu magiju, a pokazivao je i veliki interes za kemiju pa je u kućnoj radinosti izrađivao eksplozivne naprave. 

S maloljetnim prijateljima podmetao je požare po Cvjetnom, da bi mu kasnije pripisivali čak 50-ak požara oko OŠ 'Crveni oktobar' (op.a. današnja OŠ 'Cvjetno naselje') i 'Kockice' - zgrade Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (op.a. danas su u toj zgradi na Prisavlju smješteni Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture i Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava Republike Hrvatske). Prema kasnijim iskazima koje je davao policiji, kao dječak je s društvom odlazio na savski nasip gdje su održavali 'crne mise' i palili vjerske knjige. Govorilo se da je Milles s 12 godina završio u Vinogradskoj bolnici, gdje su liječnici zaključili da mu je potreban psihoterapeutski tretman, iako prava dijagnoza nikad nije ustanovljena.

Ideja se rodila u glavi tinejdžera

Kao mladić znao je za džeparac čistiti tuđe podrume i tavane na kojima je pronalazio stare knjige koje je počeo skupljati i prodavati na Cvjetnom placu. Krajem '70-ih je upoznao kolekcionara Stjepana Marinovića koji ga je naučio sve o knjigama. 

Ipak, presudni događaj zbio se 1980. kada je Milles nabasao na Zlatka Kovača, tadašnjeg zaposlenika NSK. Mladi Milles, kojemu je tada bilo svega 16 godina, dao je oglas u novine da otkupljuje stare i rijetke knjige. Kovač mu se javio na oglas i tako počinje njihova suradnja. Milles je sitno plaćao za knjige koje bi mu Kovač i drugi manipulanti ukrali iz knjižnice, a onda bi ih prodavao po puno višim cijenama. Prva knjiga koju je kupio od Kovača bila je 'Zora dalmatinska'.

Knjige su tada bile lak plijen jer se stara NSK nalazila na Marulićevu trgu u zgradi Državnog arhiva. U istoj zgradi i dan danas je Metropolitanska knjižnica u kojoj se čuvaju inkunabule i rukopisi još iz 11. stoljeća. U NSK je tada knjiga bilo posvuda - na tavanu, u podrumu, a prema nekim procjenama samo u kotlovnici ih je moglo biti oko 400.000.

Ostavljali otvoren prozor knjižnice pa ulazili noću

U to vrijeme u Zagrebu su se počele otvarati videoteke pa je i Milles odlučio otvoriti jednu i nazvati je simbolično '666'. Tu je zaradio prvi veći novac, a i videoteka mu je bila dobar pravan za posao s knjigama. Operirao je tako da bi Kovaču davao popis knjiga, koje bi potom njegovi 'igrači', koji su radili u Odjelu zatvorenog spremišta, iznosili iz knjižnice. 

Hrvatska je uskoro postala premalo tržište pa je odlučio posao proširiti van granica. Navodno je iskoristio očeve veze u inozemstvu (kontakte je doznao iz njegovog adresara) i povezao se s kolekcionarima, vlasnicima antikvarnica i trgovcima knjiga, najviše iz Austrije. Kako je posao rastao Milles je kao pomagače angažirao dvojicu prijatelja - kuhara Berislava Lackovića i studenta Alana Mitrovića. Danju bi odlazili u NSK, gledali i raspitivali se za knjige. Potom bi iskoristili nepažnju i malo otvorili prozorsko krilo. Noću bi se vratili, provukli se unutra i trpali knjige u vreće. Uvijek su pazili da za sobom ne ostavljaju tragove. Knjige koje bi vraćali na police slagali su pažljivo da nitko ne primijeti da su pomicane. Nekoliko puta su provalili u dvorac Golubovec u Donjoj Stubici, gdje je NSK imala deponirane knjige. Od tamo su ukrali 270 knjiga i publikacija te 1700 predložaka za razglednice. 

Pet godina je Milles 'operirao' i zarađivao ogromne novce, no onda se potkraj 1986. dogodio preokret. Na granici je 'pao' austrijski antikvar s knjigama koje su potjecale iz NSK. Kradljivci su bili otkriveni, ali je trebalo skupiti dovoljno dokaza da ih se uhiti. Problem je bio što dokaza nije bilo jer je Milles knjige već prodao ili sakrio, i istraga se našla u slijepoj ulici.

Operacije su trajale cijeli vikend, lopovi si nosili sendviče i Cole

Trojac je tako nesmetano nastavio svoje akcije. Uoči Univerzijade 1987. počela je adaptacija fasade na knjižnici pa je zgrada bila prekrivena skelama i jutom da se ne bi širila prašina. To nije omelo kradljivce, penjali su se po skeli neopaženo i onda prevrtali knjižnicu bez straha da će ih netko vidjeti kroz prozor. 

Početkom listopada 1987. Milles je zatražio od Kovača da u petak navečer ostavi otvoren prozor na prvom katu zgrade. Milles i njegova dva kompanjona 'naoružali' su se sendvičima i Coca-Colama te su proveli cijeli vikend u prostorijama knjižnice. 

U ponedjeljak 5. listopada prvi je pljačku primijetio voditelj Metropolitanske knjižnice Zagrebačke nadbiskupije, velečasni Vladimir Magić.

- U dijelu knjižnice u koji sam rijetko zalazio, primijetio sam tragove cipela na prašnjavom podu. Nisam ništa povezao dok listajući knjige nisam uočio da iz jedne nedostaju karte i grafike koje je netko izrezao. Nastavio sam pretraživati knjige, mnoge uopće nisam pronašao iako sam bio siguran da sam ih spremio. Krađu sam prijavio policiji, no trebali su mi mjeseci da popišem sve što nedostaje - ispričao je Magić za Večernji list.

Tako se nakon 10 mjeseci istraga ponovno nastavila. Ovaj put policajci su bolje odradili svoj posao.

Kradljivci uhićeni i osuđeni, Milles dobio 15 godina

Pola godine poslije, 12. ožujka 1988. kradljivci su uhićeni. Nakon ispitivanja Mitrović je prvi popustio i sve priznao, te je otkrio policajcima da se u Lackovićevom podrumu nalaze tri vreće ukradenih knjiga. Milles se dugo lomio, na kraju je i on priznao. Rekao je da je oko 700 knjiga završilo u Beogradu kod nekog antikvara. Policija je dio pronašla i vratila tamo gdje im je mjesto - u NSK. Angažiran je i Interpol jer je Milles knjige 'dilao' u Italiju, Austriju, Njemačku, Veliku Britaniju i SAD. Herbarij većeg formata s drvenim koricama presvučenim jarećom kožom prodao je za 200.000 maraka antikvaru iz Graza. U inozemstvu je pronađeno i vraćeno 68 knjiga.

Suđenje je počelo 4. svibnja 1989. i trajalo je pet mjeseci, do 27. rujna 1989. Rasprava je bila iscrpljujuća jer je Milles stalno mijenjano iskaze, upletao tajne službe, crnu magiju i nije htio surađivati.

- Imao je bujnu maštu, ali nas je zanimalo gdje su završile knjige pa samo trpjeli njegove ispade. Sve nas je šokiralo kada je rekao da mu je konačni cilj bio spaliti NSK i arhiv s ukupno 2,5 milijuna knjiga - prisjeća se sudac Vladimir Vinja.

Aleksandar Milles, Alan Mitrović,  Berislav Lacković, Zlatko Kovač, Vladimir Netelko, Josip Pušić i Ivan Tkalčić proglašeni su krivima i osuđeni. Milles je dobio 15 godina zatvora, Mitrović četiri, a Lacković tri godine. Nakon žalbe Vrhovni sud im je svima smanjio kazne, a Millesu je preinačena na devet godina. 

No, tu nije kraj priči o Aleksandru Millesu...

Milles držao policajca kao taoca

Kaznu je izdržavao u Lipovici, u zatvoru poluotvorenog tipa pa dobivao slobodne vikende. Zanimljivo podatak je da se, kada je 1991. dobio slobodne dane, pokušao ponovno učlaniti u NSK samo kako bi provocirao. 

Na jednom od drugih slobodnih vikenda, u svibnju 1994., je sa zatvorskim prijateljem Franjom Cepancem provalio u kuću na Krležinom gvozdu, odakle su htjeli ukrasti slike i druge umjetnine. Kada su otkriveni dali su se u bijeg. 

Policajci su brzo dostigli Cepanca, a Milles je pobjegao Tuškancem prema Jurjevskoj. U toj ulici je ugledao policajca koji je osiguravao nekog političara i uperio pištolj u njega te ga uzeo za taoca. Stali su ispred kućnog broja 37 gdje su započeli pregovori s policijom. Milles je tražio da dođe tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Jarnjak, da mu puste prijatelja i osiguraju helikopter kojim bi pobjegli iz Hrvatske. Nakon tri, četiri sata pregovora na kraju se ipak predao. 

'Vidimo se u paklu'

Pet dana nakon talačke krize, 12. svibnja 1994. skočio je s dimnjaka kotlovnice u zatvoru i preživio. To je bio njegov šesti pokušaj samoubojstva. Iz sedmog puta mu je i uspjelo. Njegovo beživotno tijelo je 5. lipnja 1995. pronašao liječnik u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj. 

Obdukcija je pokazala da je umro od trovanja fenotijazinom i mefenaminskom kiselinom. Vjerojatno se ubio tabletama koje je mogao skupiti od svoje terapije. Na krevetu je žvakaćom gumom bilo prilijepljeno oproštajno pismo u kojem je pisalo: "Vidimo se u paklu".

Izgubljeno blago i milijunske štete

Prema navodima tadašnjeg tužiteljstva, Nacionalna i sveučilišna knjižnica ostala je bez više od 1700 knjiga, grafika, karti i ilustracija u petogodišnjoj pljački. No, koliko je doista ukradeno ne može se znati jer velik dio knjiga nije bio katalogiziran. Pretpostavlja se da je iz Metropolitane, crkvenog odjela biblioteke u vlasništvu Zagrebačke nadbiskupije, ukradeno 156 knjiga te 567 karata, grafika i ilustracija koje je Milles izrezivao iz knjiga.

NSK je u svom odštetnom zahtjevu navela štetu od milijun njemačkih maraka - 910.000 DEM za knjige i 98.000 DEM za ilustracije. Metropolitana je navela štetu od 1,1 milijun maraka - 864.000 DEM za knjige i 257.000 DEM za istrgnute i izrezane karte, grafike i ilustracije.

Dio nacionalnog blaga je spasio Dražen Budiša, koji je tada radio u biblioteci. Shvatio je da se rijetka izdanja moraju čuvati pa je tražio da se pohrane u trezor. 

- Prošlo je mnogo godina i ne volim se prisjećati tog vremena. Bol nije minula, a riječi ne mogu ništa promijeniti - kazao je nedavno Budiša.

Dio knjiga pronašli u Đakovu 2008. godine

Dvadeset godina nakon velike pljačke NSK, 2008., u Đakovu je pronađen dio knjiga iz 'Millesovog opusa'. Knjige su otkrivene uz pomoć trgovca knjigama koji je kontaktirao policiju i obavijestio ih da je kod jednog prodavača u Đakovu uočio knjige s obilježjima NSK. 

Prodavač je nudio 30-ak knjiga i časopisa Hrvatski domobran iz '40-ih godina na prodaju, i to putem oglasa. Kada je policija došla do njega ispričao je da je knjige i novinske uveze dobio od svećenika iz Vrsara za kojeg je radio. Svećenik mu nije mogao platiti pa mu je dao knjige. Knjige i uvezi vraćeni su NSK-u. Protiv nikog nije podignuta prijava jer je prošlo previše vremena i knjige su prošle previše ruku. 

Istraga ostala nedovršena

Pljačka Nacionalne i sveučilišne knjižnice spada u najveće u Hrvatskoj po materijalnoj šteti. Nikad nije ustanovljeno što je sve i koliko ukradeno. Istraga je ostala nedovršena, što zbog Domovinskog rata, što zbog toga jer su neki koji su radili na slučaju otišli iz Hrvatske. 

Ostalo je otvoreno i pitanje gdje je završio novac kojeg je Milles zaradio od prodaje, u kojim bankama, u kojim državama. Ne zna se niti o kojoj svoti se radi, iako se on sam hvalio da je zaradio 40 milijuna njemačkih maraka. 

Izvori:

>>> O novom neriješenom slučaju čitajte u subotu