Loša praksa: Nadareni đaci u našim školama samo nazaduju

Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Darovita djeca koja postižu visoko iznadprosječne rezultate u odnosu na svoje vršnjake jedna su od najzapostavljenijih kategorija u Hrvatskoj.

Tvrdi to iskusna školska psihologinja Milijana Kovačević iz Splita koja je dobar dio svoje 42 godine duge karijere posvetila radu s mladim genijalcima. Ističe kako o nadarenoj djeci se izvrsno skrbi u Velikoj Britaniji i Skandinaviji, a u posljednje vrijeme i u Mađarskoj, dok im hrvatski školski sustav ne nudi ništa, čak unazađuje njihove talente, vještine i sklonosti jer ima kruta pravila i nerazumije njihove potrebe.

Velika energija i zadovoljstvo

Dodaje da se u osnovnom obrazovanju darovitom djecom bave samo pojedinci iz čistog entuzijazma, a sustav ih uporno zaobilazi i ne uvodi nužne, nego pripremljene promjene.

- Prepoznat ćete ih jer ranije sazrijevaju od vršnjaka. Prije se počnu smiješiti, sjediti, govoriti, hodati, ranije nauče čitati i pisati. Darovito dijete može biti i za tri mentalne godine ispred svojeg prosječnog vršnjaka u predškolskom uzrastu. Druga je karakteristika da ta djeca vrlo rano počnu raditi po svom, puno pitaju, izaberu sebi područje koje ih fascinira. Imaju i enormnu energiju te se maksimalno usredotočuju na to područje i ono im donosi golemo zadovoljstvo. Njihovo znanje fascinira roditelje, ali ako ostane samo na tome nije dobro. Treba naći načina da svoje znanje upotrijebe, a vrlo je poželjno da učitelj, kad krenu u školu, može prepoznati što takvo dijete treba. Istodobno, takva djeca ne moraju biti napredna u svom socijalnom i emotivnom razvitku kao u intelektualnom, pa treba biti vrlo oprezan kod odluke treba li ih upisati ranije u školu zbog intelektualnog razvoja ili sačekati da se tome približe socijalna i emotivna zrelost. Ova druga varijanta je bolja - istaknula je Kovačević koja je do umirovljenja u rujnu ove godine većinu svojeg radnog vijeka provela u Osnovnoj školi “Kman-Kocunar”.

Osim toga, devet je godina bila i viši predavač triju kolegija iz psihologije na Filozofskom fakultetu u Splitu te radila i kao psiholog u nizu savjetovališta, vodila brojne radionice za djecu i nastavnike. No najveći dio svojeg angažmana usmjerila je na generacije darovite djece s kojima je sustavno radila na unapređenju njihovih karakteristika i sposobnosti.

Bistrići bez granica

Posvetila se stotinama djece koja su imala IQ preko 140, te razvijenu logičko-matematičku, lingvističku, glazbenu, tjelesno-kinestetičku, te intrapersonalnu inteligenciju, ali kombinacije spomenutih.

- S njima sam počela raditi kao vrlo mlad psiholog. Testirala bih čitavu školsku generaciju grupnim testom inteligencije, a one koji bi postigli najbolje rezultate dovela bih na individualne testove. Uzela bih podatke od roditelja i učitelja pa isprofilirala skupinu ili pojedince za rad. Kad se pročulo za rad s darovitom djecom, ljudi su počeli dovoditi svoju djecu iz drugih splitskih škola, ali i okolice. U rad s njima uključila sam i roditelje, a grupa se zvala ‘Bistrići bez granica’. Mnogi od njih danas su uspješni znanstvenici i stručnjaci - ponosna je profesorica Kovačević.

Vrtići su bolje pripremljeni

Dodaje kako je predškolski sustav u nas bolje pripremljen za darovitu djecu, posebice od školskog koji ih potpuno zapostavlja, zahvaljujući ekspertici Jasni Cvetković Lay iz Zagreba, koja se među prvima počela baviti darovitom djecom.

- Dio sam njezine radne skupine koja je pokrenula inicijativu osnivanja nacionalne mreže udruga, ustanova i institucija koje rade s darovitima s ciljem organiziranog, sustavnog i kvalitetnog rada s darovitom djecom te uključivanja u europske mreže. Darovita djeca trebaju rješavati teške zadatke koji će tražiti apstraktno mišljenje, individualni pristup, mentora, a prije svega educirane nastavnike - upozorila je Kovačević.

Ističe kako je nadarenom djetetu nužan interdisciplinaran pristup, psihologa koji će ga učiniti što stabilnijim, razvijati mu opće i specifične sposobnosti te utvrditi koliko je nadareno dijete spremno na frustracije. Također, takvo dijete, dodaje, često treba i pomoć školskog pedagoga oko učenja. Naime, visoki kvocijent inteligencije i talentiranost ne jamče dobar uspjeh u školi.

I pametni imaju problema sa školom

Djeca koja su iznadprosječno inteligentna mogu imati poteškoće s čitanjem, pisanjem, računanjem i pažnjom, kaže Kovačević.

- A laicima, nažalost među koje spadaju i neki učitelji, nije jasno da netko tko je inteligentan ne može dobiti dobru ocjenu iz hrvatskog ili matematike, pa vrše strašan pritisak na samopoštovanje i samopouzdanje te djece. Dijete tada razvija lošu sliku o sebi, nazaduje i stvara komplekse umjesto da se ide obrnutim putem. Zato dijete treba usmjeravati tamo gdje je najjače, a ne u ono u čemu nije dobar - poručila je Kovačević.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.