Lošinjskog odvjetnika Lešića i njegovog sina ubili na groblju

Te zločine policija je istraživala, novinari su tjednima, mjesecima pisali i nagađali, a javnost je bila uznemirena i u strahu... Do danas pitanja su ostala - 'Tko ih je ubio?', 'Ima li svjedoka?', 'Tko je zaustavio istragu?' te 'Gdje je nestao novac?'. Svaki drugi dan objavit ćemo po jednu priču u specijalu zaboravljeni - Neriješeni slučaj!

Tijela odvjetnika i građevinskog poduzetnika iz Malog Lošinja, 58-godišnjeg Hrvoja Lešića i njegovog mlađeg sina Domagoja pronađena su 21. listopada 2006. godine, oko 14 sati, na putu prema groblju kod rijetko naseljenog dijela otoka i naselja Sveti Jakov. 

Lešić i njegov sin ubijeni su vatrenim oružjem dok su išli prema grobu stradalog sina i brata. Policija je prvo procijenila kako je napadač u satima poslije ubojstva još uvijek bio na otoku. Blokirali su trajektna pristaništa Merag i Porozina, pretraživala su se sva vozila i putnici, a trajektni promet bio je potpuno blokiran. 

Prijavljivao prijetnje smrću

Hrvoje Lešić je nekoliko mjeseci ranije policiji prijavio prijetnje smrću. No, kasnije je otkriveno kako je s lokalnom policijom imao nesuglasice. 

Istražitelji su se vodili tragovima njegovih poslovnih kontakata zbog navoda da se zbog nerazjašnjenih imovinskopravnih odnosa sukobljavao s gotovo svim vlasnicima kojima je prodao apartmane, kao i s izvođačem radova. U Svetom Jakovu izgradio je pet kuća s apartmanima. 

Lešić je, inače, na Lošinju bio poznat po svojim sukobima zbog poslova s nekretninama. Bio je najveći građevinski poduzetnik na Lošinju i najpoznatiji odvjetnik, a početkom devedesetih obnašao je dužnost predsjednika općine Cres-Lošinj. 

Mediji su više puta pisali o njegovim sukobima, a zbog tučnjave s Goranom Džepinom vodio se i sudski postupak. Nakon sukoba Goran Džepina je, zbog Lešićevih prijetnji, zatražio i dobio policijsku zaštitu. Sudski postupak je imao status visokog rizika, a ročište u proljeće 2006. godine osiguravali su policajci u civilu.

Našli pismo kojim je nagovijestio svoju smrt

- Sve dok se ne pronađe ubojica ili naručitelj, ne mogu živjeti normalno niti ih mogu odtugovati. Sve dokumente koje sam pronašao, sva saznanja o prijetnjama koje je moj otac dobivao, pri čemu sam ja mislio da je paranoičan i da živi u bezrazložnom strahu, dostavio sam policiji. I sam sam bio na poligrafskom ispitivanju. Jedno od pet pitanja bilo je - jeste li povezani s ubojstvom - ispričao je tada za Jutarnji list odvjetnikov sin Krešimir Lešić, nakon što je pronašao pisma koja je njegov otac prije smrti ostavio na nekoliko adresa.

U pismu je detaljno opisao kako mu je ponuđena zaštita, a navodi i točan datum, 8. ožujka 2006. Opisao je i kako je pregovarao i novac isplaćivao bivšem pripadniku Antiterorističke jedinice MUP-a u Lučkom, danas vlasniku zaštitarske tvrtke. Prema pismu Hrvoja Lešića, primopredaji novca u Zagrebu nazočili su tadašnji i sadašnji zamjenik zapovjednika policijske postaje na Lošinju.

Krešimir Lešić uvjeravao je kako je policija sve te navode iz pisma mogla provjeriti. 

- Mene i danas zovu neki ljudi iz vojnih krugova i govore mi da ću, ako platim, za 24 sata dobiti informaciju koja će dovesti do razrješenja ubojstva mog oca i brata. Čujem da su se u bankama i neki odvjetnici već raspitivali o mogućnosti da dođu u posjed atraktivnih parcela na Lošinju koje je kupovao moj otac. Ali, ja imam moralnu obvezu dovršiti te projekte. Mogao bih prodati ono što mi je otac ostavio i mirno živjeti od toga, ali ja to ne želim. Želim dokazati da sam sposoban ostvariti ono što je on započeo - kazao je tada Lešićev sin koji je bio frustriran jer je policija i njega povezivala s ubojstvom.

Pismo u kojem je odvjetnik Hrvoje Lešić nagovješćivao svoje moguće ubojstvo, policija je našla u sefu u njegovoj kući na Lošinju.

Već u pismu se opraštao s obitelji

U uvodu pisma Hrvoje Lešić opisao je prvi susret u subotu 4. ožujka u restoranu na zagrebačkim Ravnicama s direktorom tvrtke koja je za tvrtku njegova sina izvodila radove.

- U jednom trenutku Marko mi je ponudio da će on razgovarati sa svojim prijateljem koji je jak u krugovima 'specijalaca', pa će on izvidjeti može li se 'ta stvar' (sukob s Goranom Džepinom) smiriti. To da će 'nešto koštati, ali jednokratno. Neće biti tako crno'... Poziv je uslijedio u ponedjeljak 6. ožujka. Zvao je Zeko, dečki su krenuli za Lošinj. Vedrana, moja tajnica, pitala je kako se zove, a on je rekao ime, nije želio reći prezime, te da je prijatelj od Marka. Spojila me s njim. Pitao je koliko mu treba do Lošinja gdje je moj ured. Oko 19.45 došle su tri osobe. Prvi se predstavio, drugi nije jasno izgovorio ime pa sam ga pitao, a treći je rekao da je Nikša i Markov prijatelj. Pitali su me imam li problema i tko stoji iza toga. Znali su za napise u novinama, rekao sam da ne znam tko stoji, ali da je svakako policija u pozadini jer to vidim iz dokumentacije. Pokušao sam razgovor voditi opušteno te sam napomenuo da mi ne moraju govoriti svoje ime jer ja i tako neću provjeravati. Njih to nije previše interesiralo - pisao je odvjetnik i otkrio što su mu ponudili.

- Nisam dobio konkretan odgovor osim da će me oni štititi u svakom pogledu ako mi netko nešto učini ili pokuša, i da mogu zvati u bilo koje doba. Rekao je da general Zagorec i Božo Prka nisu poslušali, pa sam vidio što im se dogodilo - napisao je u pismu Lešić. 

Potpuna zaštita za 42.000 eura

Cijena za sav posao je bila 42.000 eura. Nije bilo cjenkanja. U ostatku pisma Lešić se pozdravlja s obitelji, u strahu da sastanak neće preživjeti. Sastanak na izlazu s autoputa prošao je bez problema, a Lešić se kući vratio živ. Nastavak pisma napisao je 'boldanim tekstom'.

- Želim da se zna, ako mi se nešto dogodi; da nestanem, da me netko nepoznat prebije ili ubije, ako netko pokaže kakav dokument koji sam potpisao pa čak i da je potpis ovjeren kod javnog bilježnika, takav potpis moji nasljednici neka osporavaju i neka ga ne priznaju. Ovo pišem u obliku službene zabilješke. Mogao sam i u obliku oporuke, svejedno. Moju djecu i moje unuke volim. Molim ih da budu pažljivi jedno prema drugom, da surađuju i da se vole. Neka čuvaju uspomenu na svog brata Antu i na mene. Ovu bilješku završavam u 16.50. U 19 sati prijeći ću trajektom na Krk te produžiti autom za Zagreb - stoji u pismu. 

Na primopredaji novca bio je i zamjenik zapovjednika policijske postaje na Malom Lošinju, što je potvrdio i Krešimir Lešić. 

Put Hrvoja Lešića u Zagreb ipak nije završio kobno. Tragično je završio zajednički odlazak s mlađim sinom na groblje, a za taj napad još nitko nikada nije odgovarao. 

Krešimir Lešić: Moj je otac bio žestoki legalist

- Moj otac je ubijen zato što je bio uspješan poslovni čovjek. Ni on niti bilo tko iz naše obitelji nikome nije dužan ni kunu. ... Svi drugi sukobi koje je moj otac imao posljedica su njegova odvjetničkog rada. Bio je žestoki legalist i borio se za interese svojih stranaka i to je jedini razlog što ga neki možda nisu voljeli, rekao je odvjetnikov sin Krešimir Lešić, nekoliko dana nakon brutalnog ubojstva, sumnjajući kako je s ubojstvom povezan Goran Džepina.

Nakon što je, tijekom boravka u Zagrebu, doznao za ubojstvo oca i brata, starijeg Lešića je do Lošinja dopratila jaka policijska pratnja.

Odgovora na pitanje tko je ubojica još uvijek nema.