Za Andriju Andabaka, koji je poginuo na današnji dan 1992., nije bilo bezizlazne situacije. Kada je bilo najteže i najopasnije, on je bio taj koji je dizao moral suborcima i bodrio ih da svi skupa nastave dalje
Lovac na tenkove koji nije znao za promašaj: Heroj koji je bio strah i trepet srpskih tenkova
Kad je počeo Domovinski rat, već u lipnju 1991. Andrija Andabak, rođeni Splićanin koji je odrastao i živio u Nuštru, prijavio se kao dragovoljac u 109. Vinkovačku brigadu. Već je 28. rujna 1991. uništio prvo oklopno vozilo.
Pogledajte video: Heroj Domovinskog rata - Andrija Andabak
Pokretanje videa...
Rukovati protuoklopnim naoružanjem naučio je kao ročnik JNA u Makedoniji, a ostao je poznat kao čovjek koji niti jednog trenutka nije razmišljao o sebi nego kako da svojim umijećem pridonese obrani domovine.
Legendarni lovac na tenkove u 8 mjeseci uništio je čak 32 tenka.
Lovac na željezo koje je ubijalo
Veliki znalac i vrsni operator sa suprugom Nadom imao je dva sina.
- Govorili su za njega da je bio lovac na tenkove, i to je točno, ali on nikada nije bio lovac na ljude, već na tu hrpu željeza koja je ubijala ljude i uništavala njihovu imovinu. Ne jednom je rekao svojoj majci, našoj baki, da ne plače za njim, jer je svjestan koliko je majki zaplakalo zbog njegove ruke. Bio je osjećajan i ljut na one koji su natjerali mladost u oklopnjake da za račun nečije ideologije gine u zemlji koja nije bila njihova – ispričali su nam svojedobno u razgovoru Marko i Stjepan Andabak, sinovi heroja Andrije Andabaka.
Uvijek je dizao moral svima
Sinovima su pričali očevi prijatelji koji su bili s njime da je bio srčan, pravedan i vrlo snalažljiv.
- Za njega nije bilo bezizlazne situacije. Rekli su, kada je bilo najteže i najopasnije, da je Andrija bio taj koji će popraviti moral i uliti vjeru svima da ništa nije izgubljeno - kazao je Marko.
Bili su djeca kada su naprasno ostali bez oca. Andrija Andabak imao je samo 36. godina kada je poginuo 7. srpnja 1992. u Bosanskoj Posavini. Mlađi Stjepan imamo je osam, a stariji brat Marko deset godina.
– Moram priznati da tada nisam bio svjestan situacije gledao sam druge kako plaču, majku, brata, pa sam i ja plakao. Tek kasnije sam počeo shvaćati da više nemam našeg oca – rekao je Stjepan. Brat Marko je na to dodao da je i itekako bio svjestan da je njihov otac otišao zauvijek.
Na kući mural na kojem je otac Andrija
- U svom ratnom dnevniku je upisao uništen 31 oklopnjak, nažalost posljednji kojeg je uništio, u srpnju 1992. godine, a bio je tenk T-84 nije stigao upisati. Čuvamo njegov dnevnik, to je je velika uspomena koja će ostati u trajnom vlasništvu obitelji – rekao je Marko.
Nakon uništenog 15. oklopa, od tadašnjeg zapovjednika Josipa Zvirotića, na poklon dobiva pištolj češku Zbrojovku M75, a o uspjehu Andrije Andabaka daleko se čulo, pa je pozvan u Banske dvore kod predsjednika Franje Tuđmana 1992. gdje su ga ugostili generali Anton Tus i Janko Bobetko.
U njihovom Nuštru na zidu obiteljske kuće u kojoj su do rata živjeli sa svojim ocem braća su uz pomoć prijatelja oslikala ogroman mural na kojemu je njihov otac Andrija s vizirom za navođenje raketa ispred sebe, s lijeve strane je hrvatska šahovnica sa srcem, a na drugoj strani je Andrijin potpis, iz kojeg se može iščitati njegov čvrst i pravedan karakter.