U Šarviz doli su tijekom godina, otkrivene četiri grobnice s 42 identificirane žrtve. Među njima je i Marin Kujundžić iz Berka
PRONAŠLI SVOJE NAJMILIJE
’Svaki dan vozila je kraj očeva groba, nije znala da je tamo'
Nedavno uhićenje petorice muškaraca, koje sumnjiče za ratni zločin protiv civila iz Orolika te dvojice zarobljenih pripadnika Zbora narodne garde (ZNG), pozdravile su obitelji nestalih tijekom Domovinskog rata na tom i širem području. Mnogi od njih još uvijek traže grobove svojih najmilijih kako bi ih napokon mogli dostojno pokopati, odnijeti im cvijeće na grob i zapaliti svijeću, a neki su nakon više od 30 godina napokon pronašli kosti svojih bližnjih.
Gabriel Kujundžić iz Berka u Slavoniji u ratu je ostao bez tate, djeda i strica. U masovnoj grobnici Šarviz dola 2002. godine pronašao je kosti oca Marka, a prošle godine identificirali su ostatke njegovog strica Marina (rođenog 1954.), također ekshumiranog u Šarviz doli.
- U Berku je tijekom rata ubijeno 67 osoba. Nikad nitko nije odgovarao za taj zločin. Moji članovi obitelji živjeli su u Berku, ubijeni su tko zna gdje, a zakopani u Šarviz doli. Zamjeram svima koji znaju gdje su ti grobovi, a šute. Zato mi je drago zbog ovih uhićenja - rekao nam je Gabriel nakon uhićenja.
- Pravda je spora, ali dostižna. Drago mi je što institucije rade svoj posao iako se nama, obiteljima žrtava, čini da sve to ide presporo i da je nedostatno. Većinu uhićenih u Oroliku poznajem i ovo je poruka svima onima koji su sudjelovali u činjenju ratnih zločina da, unatoč proteku godina i zavjetu šutnje koji vlada među svima njima, ipak ne mogu mirno spavati. Uvjeren sam da svi oni, ako i nisu činili zločine, znaju gdje su tijela naših najmilijih - kaže Gabrijel, koji još traži djeda Jakoba.
Posmrtni ostaci Marina Kujundžića iz Berka ekshumirani su u veljači 2023. godine na lokaciji Šarviz Dola nedaleko od Vukovara. Od 11 tijela koja su tad ekshumirana, identificirano ih je devet, a Marinova obitelj tijelo je preuzela u lipnju prošle godine.
- Suprug Marin nestao je u Berku, kad je bio napad na selo. Tad je navodno bio zatočen i držali su ga u jednom improviziranom logoru u selu gdje je bilo više naših ljudi. Kasnije smo čuli da je 11. listopada odveden iz tog logora i od tada mu se gubi svaki trag. Posljednji put sam ga vidjela 30. kolovoza 1991. godine, kad sam s djecom i drugim ženama morala bježati iz sela jer su nas evakuirali. Djever naš Marko, koji je isto tad bio ubijen i vodio se kao nestao, izvozio nas je iz sela u kamionu. Marin nas je pogledao u toj prikolici i rekao: 'Djeco, samo budite mirni', i to je bilo to. Čula sam od nekoliko ljudi da su svi Berčani nakon pada sela ubijeni. Za Šarviz dolu sam znala jer mi je tu pronađen i djever Marko, kao i svekar Jakob, koji je isto nestao tad. Kad su ponovno počela iskapanja tamo imala sam osjećaj da će sad naći i mog Marina - rekla nam je tad Marinova supruga Zdravka, koja je na preuzimanje ostataka došla s kćeri Ivonom.
- Svaki dan je kći vozila tom cestom, prolazila kraj tate, a da nije imala pojma da je tamo - dodala je kroz suze Zdravka.
Ministar im je rekao da je Marin ubijen nasilnom smrću i da je imao više prostrjelnih dana, a da je DNK podudarnost 99 posto.
- Mirna sam sad. Konačno je gotovo. Pališ svijeće svugdje, imenuješ je, a nikad mira u sebi. Sad će barem biti kraj svoga brata i tate - kroz plač je kazala Zdravka, koja živi u Zagrebu.
Inače, u Šarviz doli su tijekom godina, otkrivene četiri masovne grobnice s ukupno 42 identificirane žrtve, a vjeruje se da u njoj ima još posmrtnih ostataka.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
