Lovio je Eichmanna, a zbog Mengelea se svađao sa šefom

Rafi Eitan, bivši obavještajac Mossada i čovjek koji je vodio operaciju uhićenja jednog od najvećih nacističkih zločinaca Adolfa Eichmanna, odgovornog za smrt šest milijuna Židova, preminuo je u subotu u 92. godini.

STVARAO JE MOSSAD Umro je izraelski špijun koji je vodio lov na Adolfa Eichmanna

Eitan je bio šef tima koji je oteo Eichmanna iz doma u Buenos Airesu i dovezao ga u Izrael na suđenje. Detalji akcije i danas su slabo poznati. Koliko se zna Eitan i njegov tim pričekali su Eichmanna na autobusnom stajalištu i ugurali ga u automobil. Nakon nekoliko dana, odjeveni u pilotske uniforme, drogiranog Eichmanna smjestili na let za Izrael. Jedino što je Eitan nakon akcije rekao jest da ratni zločinac nikad nije izrazio žaljenje za Holokaust.

Eichmann je na izraelskom sudu 1962. godine osuđen na smrt vješanjem po 15 točaka optužnice, među kojima su optužbe za genocid i ratni zločin. Jedini je čovjek koji je na izraelskom civilnom sudu osuđen na smrt. Bivši obavještajac, koji u domovini gotovo ima status heroja, karijeru je završio krajem osamdesetih. Odstupio je nakon uhićenja Amerikanca Jonathana Pollarda, koji je Izraelcima odavao povlaštene informacije. Nakon toga radio je kao šef u kemijskoj tvrtki, a okušao se i u politici, kao ministar umirovljenika.

O samom uhićenju Eichmanna, akciji nazvanoj Operacija Garibaldi Eitan i danas ne govori, a u Hrvatskoj je bio 2012. godine kako bi s Vladom razgovarao o povratu židovske imovine. Bivši tajni agent bio je tada predsjednik Nacionalnog vijeća za restituciju židovske imovine te šef Izraelske stranke umirovljenika. Za iznimno duhovitog, vitalnog i opuštenog Eitana mirovina je pak, potpuno nepoznata riječ. Tada je, u 85. godini, bio politički aktivan i bavio se poduzetništvom.

Tijekom posjeta Hrvatskoj dao je i veliki intervju za tjednik Express u kojem je govorio o lovu na Eichmanna.

24express: Svijet vas najviše pamti po spektakularnom lovu na Adolfa Eichmanna. Gledano i iz današnje perspektive, akcija u Argentini bila je prilično neuobičajena. Kako je to izgledalo?

Informacije o Eichmannu, odnosno podatke da je u Argentini, dobili smo još 1959. godine. Zadnja misija prije uhićenja, koju smo organizirali u Argentini, koja nam je trebala dati Eichmannovu točnu adresu počela je krajem velječe 1960. Lociran je u ožujku i tada smo počeli pripremu. To je trajalo manje-više šest tjedana. Ulovili smo ga 11. svibnja, a iz Argentine smo ga izveli 20. svibnja. Dan poslije bili smo u Izraelu i tog je dana Knesset (židovski parlament) objavio da je ratni zločinac nađen, uhićen i da će mu se suditi.

24express: Vi ste vodili misiju. Tko je sve bio u vašem timu i kako ste se pripremali, što ste sve radili?

Ni jedna operativna akcija nije samo jedan čovjek. Bio sam na čelu tima, ali kad smo lovili Eichmanna, lovili smo još 11 ljudi u Argentini.

24express: U to vrijeme ste pratili i liječnika Josefa Mengelea, zloglasnog Anđela Smrti?

oj šef tražio je da u isto vrijeme uhitimo i Mengelea. Ja sam odbio i rekao: “Pusti me. Imamo Eichmanna i sad ćemo uhititi njega i privesti ga pravdi, a kasnije ćemo loviti ostale.” Dobro sam odlučio, jer je u vrijeme Eichmannova uhićenja Mengele brzo otišao na odmor izvan Argentine i izgubili smo mu trag. Bila je to zanimljiva rasprava s mojim šefom, nikako nije bio sretan što sam odbio. Ali, tako je moralo biti.

24express: Prije nekoliko godina predlagali ste da se na sličan način kao i Eichmann otme i iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad. Zbog čega vas je toliko razljutio?

Ahmadinedžad je bio na iranskoj televiziji i rekao da će uništiti Izrael, da će ga sravniti sa zemljom i da više neće postojati. U to vrijeme sam bio na intervjuu sa CNN-ovim novinarom i on me pitao što da se radi. ‘Sjećate se Eichmanna’, rekao sam, ‘isto možemo napraviti i Ahmadinedžadu’. Bila je to šala, ali mislim da su svi jako dobro shvatili što sam zapravo želio reći.

24express: Bili ste ministar umirovljenika u Izraelu i vodite umirovljeničku stranku. U parlament ste 2006. ušli sa čak 7 zastupnika iz stranke umirovljenika. Za što se bori vaša stranka, što pokušavate promijeniti? Imaju li izraelski umirovljenici sva prava koja bi trebali?

U vrijeme mog oca prosječna životna dob u Izraelu bila je 60 godina. Kad ste došli u mirovinu, niste više dugo živjeli. U Izraelu je sada prosječna životna dob 82, a za nekoliko godina u Zapadnoj Europi bit će 90 godina. Djeca koja su se rodila danas, živjet će, prema prognozama 100 godina. Znači, ako odete u mirovinu sa 65 imate još 35 godina života. Morate planirati kako osmisliti tim ljudima život a da on bude kvalitetan i dostojan. Većina zemalja za to nije spremna. Mi smo bili drugi u osnivanju ministarstva umirovljenika, prva je bila Australija. Mnoge zemlje gledaju na naš model i posjećuju nas kako bi isto napravili kod sebe. Kad sam vodio ministarstvo, otvorili smo ured u Izraelu za starije građane, koji radi i dalje, i funkcionira. Mislim da to treba napraviti u većini zemalja jer interes postoji među svim dobnim skupinama. Mi smo tako, imali veliki broj birača iz dvije grupe ljudi, umirovljenika i mladih obrazovanih građana i studenata koji su prepoznali da je ispravno da se država brine za starije stanovnike.

24express: Vi još uvijek radite. Za vas mirovina ne postoji?

Uvijek kažem da bi svatko trebao raditi do zadnjeg dana i da bismo trebali napustiti ovo tijelo zdravi.

24sataExpress: Aktivni ste i u biznisu, već 20-ak godina imate agrikulturni projekt na Kubi. Bavite se uzgajanjem riba?

Partner sam u tvrtki koja se bavi agrikulturnim projektima, specijalizirani smo za maritimnu kulturu, proizvodnju citrusa i mliječnu industriju, ono što je ljudima najpotrebnije.

24express: U Hrvatsku ste došli u ime Nacionalnog vijeća za restituciju židovske imovine, kojem ste predsjednik. O čijim i kakvim je zahtjevima riječ?

Došli smo zbog individualnih zahtjeva za povratom imovine. Predstavljamo pojedince iz cijelog svijeta, koji žele vratiti svoje nekretnine ili zemlju. Želimo da hrvatska Vlada napravi prijedloge kojima će svatko biti zadovoljan, da razmotre njiho ve zahtjeve, da im vrate imovinu ili da je kompenziraju. No ne želimo nikoga oštetiti. Ako netko živi u stanu koji je oduzet tijekom Drugog svjetskog rata, ne želimo istjerati ljude iz tog stana, nego želimo da Vlada pravim vlasnicima da zemlju negdje drugdje. Pravda mora biti pravedna prema svima. Treba uzeti u obzir da su ti vlasnici stari i da se desetljećima bore za povrat onoga što im je oduzeto antisemitskim zakonima, to za njih ima emocionalnu vrijednost i želimo da dobiju neku vrstu zadovoljštine. Razgovarali smo o tome s ministrom pravosuđa Orsatom Miljenićem.

24express: Kako razmišlja ministar? U kojem su smjeru išli razgovori?

Tražimo pravdu. Mi možemo predati zahtjeve i pričati o problemu, ali konačna odluka o povratu imovine je na hrvatskoj Vladi. Razgovori su bili iskreni i otvoreni, iznimno korektni s hrvatske strane.

24express: Koliko pojedinaca predstavljate i o kakvim se konkretno zahtjevima radi. Koliko ima Hrvata među njima? Prije godinu dana smo počeli skupljati podatke, objavili smo svijetu da svi koji su oštećeni zakonima protiv Židova trebaju napisati zahtjev te nabrojiti koja im je imovina oduzeta. Primili smo oko 160.000 zahtjeva iz cijelog svijeta. Iz Hrvatske je stiglo oko 1000 zahtjeva, no ne znamo točan broj jer su neki ljudi napisali u zahtjevu da je riječ o Jugoslaviji. Mnogi nasljednici, koji žive u raznim dijelovima svijeta, ne znaju kojoj državi da upute zahtjev, jer su po pričama svoje obitelji čuli samo za Jugoslaviju. Tražili smo da nasljednici uključe dokumentaciju, ako je imaju, tako da imamo slučajeva u kojoj nema nikakvih dokumenata o imovini do slučajeva s 3000 stranica dokumenata. Bitno je reći, oni ne traže financijsku, nego moralnu naknadu.

24express: Prvi put ste ovdje, kako vam se svidjela Hrvatska i Hrvati? Iskreno, nisam je stigao obići. Svi su mi rekli da moram vidjeti obalu i otoke. Rekli su mi da se mogu baviti maritimnom agrikulturom, pogotovo su predlagali uzgoj škampa. Možda bih i mogao, samo da se ne pročuje u Izraelu (škampi, kao i svi plodovi mora, Židovima su zabranjeni jer nisu košer, op.a.). Obalu ću sigurno jednom obići s obitelji.