Mario je 'bili tovar' s Raba: 'Mislili smo da je ženka'

Otok Rab, točnije OPG Kanat, poznat kao dom mnogim magarcima, o kojima brinu Dora Šimičić i Kristian Perez, prije dva tjedna postao je prvo mjesto u Hrvatskoj na kojem je na svijet došao albino magarac, Mario. Priča je još zanimljivija kada doznajemo da se Mario donedavno zvao Elsa budući da su vlasnici mislili kako je riječ o ženki, no ubrzo su ustanovili kako je ipak muškić u pitanju.

- Mislim da mu je sad mnogo lakše jer se, otkad smo ga preimenovali, ponosno šepuri uzdignute glave - smije se vlasnica Dora.

Mali Mario je pule jedne od dvije albino magarice koju je mladi par nabavio iz Italije. Riječ je o magarcu Asinara, koji potječe s istoimenog otoka na jugu Italije, blizu Sardinije, gdje takvi magarci u velikom broju žive i danas.

Mario je na svijet, doznajemo, došao bez problema.

- Sve je trajalo oko pola sata. Bilo je brzo i bez pomoći veterinara - objašnjava sretna Dora dodajući da pri parenju treba paziti na veličinu muškog magarca, tj. ako se pare veliki mužjak i premala ženka, vjerojatno će koćenje biti teško i zahtijevati angažman veterinara. Zato je uvijek bolje, ističe, da je mužjak malo manji od ženke ili da su barem slični u visini.

U zadnjih mjesec dana u ovome malom raju za životinje na svijet su došla tri magareta, od kojih je jedan albino Mario.

Mladi par tako trenutno ima 15 autohtonih magaraca različitih boja i vrsta, uključujući minijaturne, albino, istarske, primorsko-dinarske i mješovite. No društvo im prave i dvije mace, osam mini koza te dvije anglo-nubijske mlade koze.

Ljubav prema životinjama rodila se još u djetinjstvu, kaže nam Dora prisjećajući se kako je još kao djevojčica od tanke grančice i flastera izradila protezu za bogomoljku koja je ostala bez noge.

RAJ NA ZEMLJI Ljepota od života: Pogledajte divne fotke sa sunčanog Hvara

- Svi su uvijek govorili da bih trebala biti veterinarka jer sam jako voljela životinje, no magarac je za mene uvijek imao posebno mjesto, ni ja ne znam zašto. Moj otac je uvijek uzgajao ovce, čak nitko od susjeda u okolici nije imao magarca. Ako se dobro sjećam, magarca sam prvi put uživo vidjela tek u osnovnoj školi. No ljubav je bila tu. A dijeli je i moj suprug - otkriva vesela Dora, koja se nakon trogodišnjeg boravka u Švedskoj, odakle je suprugova baka, s tad tromjesečnom bebom vratila u rodni Rab, gdje je rodila još jednog sina. Naime, radi novog iskustva u životu Dora je nagovorila supruga da se vrati u Švedsku, ovog put s njom, iako on nije bio baš za to.

- Unatoč svemu što Švedska nudi, odličnim vrtićima i svim ostalim 'skandinavskim čudima', to ipak nije bilo to. Nešto u nama govorilo je 'vrati se'. Nedostajalo nam je more i otočni život, a i stalno smo razmišljali jednog dana baviti se ovim čime se napokon bavimo - zadovoljno kaže.

Na radost svih otočana, ali i turista, mladi bračni par na Rabu je tad otvorio životinjski raj, u kojem brinu o plemenitoj životinji - magarcu - i uzgajaju ih. Prvog magarca, Bruna, nabavili su iz Zagreba od čovjeka koji se znanjem i savjetima pokazao kao velika pomoć i dan danas. Bruno je ubrzo dobio sustanare - Dantea i Dina. Bilo je to u prosincu 2021. No nije sve išlo glatko, među tri mužjaka bilo je i svađa dok nisu stigle cure, pa je svaki osvojio par njih za sebe. Od tada je mir, kaže kroz smijeh Dora.

- Dino ima Meri i Lejlu, primorsko-dinarske sive magarice. Dante ima dvije albino magarice iz Italije, Perlu i Biancu, te crnu Paolu, koja je stigla malo kasnije. Bruno, kako nije minijaturni magarac, ima svoje veće cure: istarske magarice Mariju i Jolu te sivu Đan. S njima je i kastrirani Jole - objašnjava Dora, koja nema miljenika, svi su joj podjednako dragi.

- Riječ je o velikim mazama. Ljudi kažu da su tvrdoglavi, ja bih rekla da su vrlo pametni, znaju zašto i kako te neće nešto bez veze raditi. Primjerice, ako želiš tovara odvesti na turu, a malo prije si mu dao hranu, on neće ići. Zašto bi išao kad može tu jesti? Treba biti baš nešto smisleno, da znaju kako ih očekuje neka nagrada - kažu ovi mladi ljudi puni elana.