Marš neofašista: Ovi prizori iz Beograda šokirali cijelu regiju

Ekstremno desne organizacije "Srpski carostavnik" i "Srbska akcija - podvig i borba" organizirale su u nedjelju u Beogradu skup u znak podrške rehabilitaciji Milana Nedića, suradnika nacističke Njemačke i predsjednika tadašnje kvislinške vlade Srbije.

Osim skandiranja njegovog imena, javnost je ostala zgrožena nakon što se pojavila fotografija na kojoj se vidi kako Nedićeve pristalice u središtu Beograda podižu ruke kao što su to činili Hitler i njegovi pristalice za vrijeme Drugog svjetskog rata.

U isto vrijeme skup su imali predstavnici DS-a, SDS, Zelene ekološke partije i organizacije 'Ne davimo Beograd' koji se protive rehabilitaciji Milana Nedića. Grupe su se jedno vrijeme verbalno prepucavale, ali su ih policijske snage držale razdvojenim.

Fotografije sa skupa masovno su se dijelile po društvenim mrežama, mahom uz zgražavanje ljudi iz cijele regije.

Skup je organiziran 4. veljače, na dan kada je Nedić izvršio samoubojstvo 1946. Inače, Nedićevi sljedbenici su još 2008. godine na Višem sudu u Beogradu pokrenuli postupak rehabilitacije, a 2014. sud je to odbacio. Novi postupak počeo je u prosincu 2015.

Postupak po zahtjevu za rehabilitaciju izazvao je negodovanja u srpskoj javnosti, koja uglavnom smatra da je Nedić zločinac i kolaboracionista i da sud treba odbiti njegovu rehabilitaciju.

Milan Nedić je 1941. rat dočekao kao zapovjednik nekoliko stotina tisuća vojnika Treće armije u Makedoniji. Već prvog dana njegove su linije probile njemačke trupe koje su nadirale iz Bugarske, istog dana je kapitulirao, a unatoč tome, on je bio jedan od rijetkih generala kraljevine Jugoslavije koji nije završio u zarobljeništvu.

Nedugo potom general Luftwaffea i zapovjednik ehrmchta za područje Srbije Heinrich Danckelmann Nediću je ponudio premijersko mjesto u kvislinškoj vladi Srbije, što je ovaj prihvatio i to i postao 29. kolovoza 1941. godine.

Generala Danckelmanna pri kraju rata nove jugoslavenske vlasti također su uhitile, sudile mu i 1947. ga, nakon smrtne presude, streljale. Nedića su kao apsolutnog suradnika okupatora Britanci izručili Jugoslaviji 1. siječnja 1946. nakon što je, po odluci njemačkih okupacijskih vlasti, izbjegao iz Beograda u Kitzbühel u Austriji još u listopadu 1944.

Skočio s prozora

Službena verzija je da je Nedić u zatočeništvu, tijekom ispitivanja, počinio samoubojstvo skokom kroz prozor dok čuvari nisu pazili 4. veljače 1946. Koliko god taj dio s njegovom smrću bio sporan ili nesporan, nesporan je odgovor zašto su Britanci izručili Nedića Jugoslaviji. Dandanas sve službene enciklopedije svijeta vode ga kao "nacističkog suradnika" tijekom Drugog svjetskog rata.

U Srbiji pod njegovom marionetskom vlašću u ratu je stradalo 200.000 ljudi. Između ostalog, od toga ih je 67.000 poginulo u partizanima, a 70.000 ih je pobijeno u nacističkim koncentracijskim logorima i zatvorima na području Srbije, te u odmazdama nad civilima u kojima su za jednog ubijenog njemačkog vojnika ubijali i do 100 građana.

Pritom je Nedićev aparat bio taj koji je nacističkim okupacijskim vlastima pružao svu podršku, pa tako i represivnu. Za njegove vlasti uvedeni su prijeki sudovi za komuniste, potom i za partizane.

Oni koji nisu podlijegali tim prijekim sudovima bili su četnici s kojima je Nedić vrlo pristojno surađivao. Njegovu kolaboraciju osudila je tada čak i kraljevska vlada u egzilu, usprkos nizu dokaza da je s njim surađivao Dragoljub Mihailović. Nadalje, već u kolovozu 1942. nacističke vlasti su pohvalile Nedićeve marionetske vlasti da je "Srbija očišćena od Židova". Holokaust u Srbiji nipošto nije bio moguć bez potpune suradnje Nedićeve policije i žandarmerije čiji su pripadnici tragali za židovima, hvatali ih i isporučivali nacistima.

Dapače, Nedićeve vlasti su provodile potpuno nacistički rasni program na svom teritoriju. Prvo su Židovima i Romima oduzele pravo na rad u državnim službama, potom su im oduzeli imovinu, zabranili kretanje i naposljetku ih uhićivali.

Prema podacima s kojima je svojedobno izišao Nikola Živković, novosadski profesor, povjesničar i pisac, po Nedićevom upravom u Drugom svjetskom ratu uništeno je ili opljačkano 6478 biblioteka, 1670 škola, 30 fakulteta, 19 muzeja, 7 kazališta, 52 pravoslavne crkve i manastira, 216 džamija, 63 sinagoge i 60 raznih raznih drugih znanstvenih institucija.