Tužna ispovijest sestre ubijene Romine V.: 'Povjerila se mami da joj je uz Frana nelagodno'

Koliko nam je poznato, Romina nije prijavljivala ikakve naznake nasilja. Taj odnos nije doživljavala kao ozbiljnu vezu i nije ga nazivala svojim dečkom. Svakodnevno je intenzivno radila jer je imala vlastiti obrt, a slobodno vrijeme uglavnom je provodila s obitelji. Viđanja s njim bila su rijetka i ograničena zbog posla, rekla nam je sestra Romine V. (22), mlade žene brutalno ubijene u Rijeci prije nešto više od mjesec dana.

FEMICID U RIJECI Sestra djevojke koju je mladić ubio u Rijeci poslala pismo javnosti: 'Tko je znao, a šutio?'

- Nekoliko dana prije smrti povjerila se mami da joj je on ponekad 'previše' i da se osjeća nelagodno te da joj je teško usklađivati posao i taj odnos, ali nije govorila o fizičkom nasilju. Mama ju je savjetovala da bude iskrena, da kaže kako se osjeća i postavi granice, vjerujući da se otvorenost i iskrenost u odnosima cijene - otkrila je sestra žrtve te dodala da su njihovi roditelji poznavali roditelje osumnjičenog Frana B. (24), kao i da su njihova i njegova majka ranije bile u kontaktu.

Izbo ju je 30-ak puta

Romina je ubijena 6. prosinca prošle godine u ranim jutarnjim satima u stanu u centru Rijeke. Kako je izvijestilo Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, 24-godišnjaka sumnjiče da je, djelujući s namjerom da usmrti 22-godišnju žrtvu s kojom je bio u intimnoj vezi, žrtvi zadao više ubodnih rana nožem u predjelu trupa, vrata i glave. Zadobivši teške i višestruke ozljede, preminula je na mjestu događaja.

Kako su ispričali svjedoci, kobnog jutra iz zgrade je izašao strani radnik koji je vikao da je žena izbodena. Našli su je na 3. katu teško ozlijeđenu. Imala je 30-ak ubodnih rana po gornjem dijelu tijela. Pokušavajući se spasiti, uspjela je izaći iz stana na 4. katu i spustiti se kat niže, gdje je klonula. Unatoč izuzetnom naporu medicinske ekipe Hitne pomoći da je reanimiraju, težina ozljeda bila je nespojiva sa životom.

FEMICID U RIJECI Obitelj i prijatelji shrvani: 'Svi smo voljeli našu Rominu, ovo je užas! Ostali smo bez riječi...'

Policajce je krvavi trag vodio do stana čija su vrata bila zaključana. Kako se nitko nije odazivao, nasilno su ušli u stan. Tamo su zatekli ozlijeđenog mladića, a pored njega i dva krvava noža. I njemu su pružili pomoć. U KBC-u Rijeka sanirali su mu rezne rane na vratu, okvalificirane kao lakše, koje si je sam nanio. Nakon što se oporavio, policija je provela kriminalističko istraživanje i kazneno ga prijavila zbog teškog ubojstva žene, odnosno femicida.

Nakon ispitivanja u tužiteljstvu, dežurni sudac istrage Županijskog suda u Rijeci odredio mu je istražni zatvor zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela i zbog osobito teških okolnosti kaznenog djela.

Mjesec dana nakon femicida Rominina sestra obratila se pismom.

- Ovo pišem kao sestra. Kao kći. Kao majka. Kao netko kome je nasilje uzelo dio života koji se nikad neće vratiti. Prije točno mjesec dana moja sestra Romina je ubijena. Samo devet dana prije 23. rođendana. Nasilno. Brutalno. Na način koji nijedna obitelj ne bi smjela upoznati. Od tog dana naš svijet se podijelio na prije i poslije. Na tišinu koja para uši. Na buđenja u kojima se nadaš da je sve bio samo ružan san. Na našu dječicu koja pitaju zašto teta Romina više ne dolazi. Na roditelje kojima je srce istrgnuto iz tijela, ali i dalje moraju disati - piše sestra žrtve.

NOVI FEMICID DETALJI UŽASA U RIJECI Djevojka imala 30-ak uboda. Uz ubojicu su bila dva krvava noža...

O nasilju se često govori u brojkama, statistikama i naslovima, nastavlja, ali iza svakog naslova stoji obitelj koja više neće biti ista.

‘Samo želimo istinu’

- Mi ne tražimo osvetu. Tražimo istinu. Tražimo odgovornost. Tražimo promjenu. Jer ovakvi zločini ne događaju se iznenada. Iza njih često stoje znakovi: nasilno ponašanje, prijetnje, nestabilnost, strah koji netko vidi, ali odluči prešutjeti. I ovdje želim postaviti pitanje koje si postavlja svaka obitelj žrtve: Tko je znao, a šutio? Nitko ne može preuzeti krivnju za tuđe djelo. Ali svatko ima odgovornost reagirati kad vidi da netko postaje opasan - za druge ili za sebe. Šutnja nije neutralna. Šutnja ponekad čuva prividan mir, ali ne spašava živote - navodi Rominina sestra. Ako ijedna osoba, dodaje, čitajući njezine riječi, prepozna nasilje, prijavi prijetnje, potraži pomoć za nekoga tko je nestabilan ili zaštiti ženu koja se boji, onda smrt njezine sestre neće biti samo još jedan naslov.

- Ovo pismo nije protiv nekoga. Ovo pismo je za nekoga. Za žene koje šute jer misle da će se njihovi partneri ‘smiriti’. Za roditelje koji se boje priznati da njihovo dijete treba pomoć. Za društvo koje prečesto reagira tek kad je kasno. Mi ćemo zauvijek nositi ovu bol. Ali ne želimo da je nosi još neka obitelj. Ne okrećite glavu. Ne relativizirajte nasilje. Ne šutite. Jer iza svake žrtve stoji cijeli svijet koji je zauvijek slomljen - napisala je Rominina sestra. 