Maturant Domagoj glumi i piše: Moja I. gimnazija pomogla mi je da postanem još bolji glumac

Umjetnost obogaćuje život i iznimno me privlači biti u službi nečega tako vrijednog. Središnje mjesto u tome je gluma, a privukla me jer sam njome najdalje došao kad je u pitanju iskrenost prema sebi. Uživam jednako i u komediji, i u tragediji, i u drami, započeo je svoju priču Domagoj Silobrčić, splitski gimnazijalac koji glumi, piše i priprema tekstove omiljenih mu pisaca za predstave.

Pozornica i publika, kao i sve ono što prati "škripu" kazališnih dasaka, godinama obuzimaju ovog 18-godišnjaka. Iza Domagoja je niz predstava, potpuna posvećenost glumi i gotovo da nema uloge u kojoj se ne bi usudio oprobati. Tako je, recimo, prije dvije godine u drami Macbeth na  šekspirijanskom jeziku, odigrao čak četiri role (Satnik, Vratar, Velmoža, Doktor). 

'Moje profesorice su mi velika podrška'

U svemu tome polazišna točka bila mu je njegova Prva jezična gimnazija u Splitu, gdje je ušao u uhodan glumački ansambl s nizom mjuzikala i drugih predstava iza sebe, od kojih je dio izveden u suradnji s HNK Split, pa i s Astor College for the Arts iz Dovera u Velikoj Britaniji. Uz iznimne nastavnike i učenike s kojima se Domagoj brzo povezao, našao je poticajno okruženje da se krene glumački razvijati, kao i mjesto gdje će steći iskustvo neophodno za glumačku akademiju koju kani upisati nakon srednje škole.

- Maturant sam, a svaki dan proveden u svojoj školi smatram idealnim. Od velike mi je podrške prekrasna profesorica iz hrvatskog jezika Sanda Cambj, kao i divna razrednica, profesorica engleskog jezika Koraljka Pejić. Potiču me na izvođenje monologa i poezije kolegama učenicima, i širenje draži kazališta uprizorenjem omaža Eimuntasu Nekrošiusu i Levu Dodinu. Od organiziranih mjuzikla i predstava, priprema za Lidrano, te uvijek spremnih profesora za konzultacije i konstruktivne polemike, moja škola je za poželjeti - istaknuo je Domagoj.

Obiteljsko stablo umjetnika

Veze s umjetnošću kod ovog mladog Splićanina granaju se generacijama. Ako krenemo protresati Domagojevo obiteljsko stablo, tu će se naći legendarni violinist zagrebačkog HNK Zagreb Miroslav Biro, kompozitor evergreena Mirno teku rijeke i Tri palme na otoku sreće. Baka mu je Jasna Malec Utrobičić, akademska glumica brojnih nastupa u splitskom teatru te filmskih uloga, da izdvojimo neke, u Brezi, Osmom povjereniku, Marjuči ili smrt. Posljednjih godina javnost ju je dobro upamtila po ulozi opake Dragice Odak u serijalu Ruža vjetrova i kao kroničarku hrvatskih scenskih velikana na društvenim mrežama s kojima je dijelila pozornice.

Dodajmo, bakin stric je bio kompozitor elektroakustične glazbe Ivo Malec, a brat joj je gitarist Plave Trave Zaborava. Domagojev otac Toni Silobrčić jedan od najboljih splitskih bubnjara srednje generacije, a majka Kosjenka, koja se školovala za balerinu, ogromna je podrška mladom glumcu koja je na sebe uzela zadatak očuvati mu strast i talent prema izvedbenoj umjetnosti još od osnovne škole.
 - U takvom okruženju, kako ne biti apsolutno očaran umjetnošću  - dometnut će Domagoj.

Inspiraciju traži u Rusima i suvremenim glumcima

Inspiriraju ga izvedbe ruskih velikana Inokentija Smoktunovskog i Sergeja Bondarčuka, a kao glumce iznimno cijeni i Dustina Hoffmana, Daniela Day-Lewisa, Ljubu Tadića, Christophera Plummera, Stevu Žigona te Ozrena Grabarića. Sam se okušao u mjuziklima, grčkim dramama i predstavama klasičnih pisaca, a trenutno uvježbava ulogu u "Životinjskoj farmi" Georgea Orwella. Vjerojatno neće izostati ni rad na filmu, no o tome je još rano govoriti.
- Igrao sam u adaptacijama “Macbetha”, “Gostioničarke Mirandoline” i “Antigone”. Za “Antigonu” sam i napisao dramatizaciju, iz perspektive Polinika i Eteokla. Sada radim na “Životinjskoj farmi” sa sjajnim ansamblom Gimnazijskog dramskog sastava Kraljice, a u sklopu škole “San ljetne noći". Sedam mjeseci su mi iščitavanja teksta donijela zaključak da u interpretaciji Životinjske farme treba biti pažljiv, jer je tanka granica između ukusa i neukusa. Neka sam meni draga djela, poput “Sartorisa” Williama Faulknera, “Bosanskog grba” Tomislava Ladana i “Kozaka” Lava Tolstoja za svoju dušu nastojao opjevati u dvanaestercima. Već dugo “Abšalome, sine moj” pokušavam predočiti stihom. Ipak, trenutno za svjetlo dana pripremam jedan tekst o bravarstvu - naveo je mladi Silobrčić.

Od malena je nastupao s tatom

Kao izniman školski projekt posebno pamti "Macbetha" kojeg je glumačka družina I. gimnazije izvela u režiji engleskog redatelja i glumca Paula Shermana 2019. godine.
 -Snažno se i duboko mogla osjetiti vrijednost šekspirijanskog jezika. Težina nije počivala jezikom koliko svime što se ispreplitalo između te tanjine koju smo oslovili “jezikom” - objasnio je mladi splitski glumac na svoj poetski način.

Novelu “Sartoris” Williama Faulknera Domagoj je kako kaže "rastanjio kroz četrnaestak tisuća dvanaesteraca iz vlastitog zadovoljstva". Smatra da je bogatstvo romana struje svijesti tog barda neprocjenjivo. Da ne zaboravimo spomenuti, bavi se i pjevanjem. Još od malena nastupao je s tatinim bendom. Njegov ukus za glazbu, kao i za druge stvari vezane za umjetnost, poprilično se razlikuju od ukusa njegovih vršnjaka.

Pokretanje videa...

04:01

Domagoj Silobrčić nastup | Video: Jakov Š./Privatan album

- Počelo je kad sam imao sedam godina, na Kaštelanskom sam susretu mladih pjevao pjesmu iz “Ljepotice i zvijeri”. Kasnije sam gostovao u očevom bendu, najčešće pjevajući Elvisa Presleya, Kemala Montena i Zdravka Čolića, a s ujakovim sastavom u Zagrebu Johnny Casha. Sad proučavam Boba Dylana, kako njegov život tako i njegov opus – zaključio je ovaj svestrani Splićanin, koji će svojim izvedbama sigurno biti primijećen mnogo dalje od školske pozornice.