'Milanović 365': Hoće li SDP doista računati na Milanovića za naredne parlamentarne izbore?

"S obzirom na veliku zaljubljenost SDP-ovaca u Milanovića koji nije član njihove stranke, možda da razmisle da promijene naziv stranke, neka se zove Milanović 365", ispalio je jučer HDZ-ov Josip Borić u raspravi u Hrvatskom saboru.

Zgodna opaska člana stranke koja ritualno tegli bistu svog prvog predsjednika u kojeg se ritualno zaklinje na svakom koraku, dok istodobno pokorno robuju kultu ličnosti svakog novog stranačkog šefa.

Ali ima nešto u toj zlobnoj opaski.

SDP je zaljubljen u Milanovića, ovisan o Milanoviću i talac Milanovićeve politike čak i sada kad on više nije njegov član, ali je želio biti njegov premijerski kandidat.

Premijerski kandidat

SDP-ovci slave zbog Milanovićeve pobjede, izvojevane u kombinaciji s glasovima suverenističke, nacionalističke, populističke, HDZ-ove desnice, naveliko likuju i ambiciozno se pripremaju za lokalne izbore, ali i za parlamentarne izbore na kojima bi Siniša Hajdaš Dončić želio biti premijerski kandidat.

Osim ako mu Zoran Milanović kaže da neće biti.

Jer, pored toga što se u javnosti i medijima, a sigurno i u političkim krugovima, nagađa o tome što će Milanović raditi idućih pet godina na Pantovčaku, nekima pada na pamet i zapitati se što će raditi nakon tih pet godina.

Pa tako predviđaju da bi se mogao s Pantovčaka spustiti na Iblerov trg gdje mu Siniša Hajdaš Dončić, jedini SDP-ovac koji je bio na prvoj inauguraciji šefa države, samo grije stolicu.

Je li to nešto čemu se SDP-ovci nadaju ili od čega strahuju?

Čarobni frulaš

Ovoga proljeća pokazali su da ne mogu izaći na parlamentarne izbore bez Zorana Milanovića, odnosno Milanović im je rekao da ne mogu izaći na izbore bez njega. Potom su bez njega izgubili europske izbore. A onda su se postrojili iza Milanovića kao iza Čarobnog frulaša kako bi zajedno s njim došli do pobjede na predsjedničkim izborima.

Milanović će po isteku predsjedničkog mandata biti pred mirovinom. Pitanje je zašto bi se vraćao u visoku politiku i kandidirati za premijera, kad mu se tu dužnost nije dalo obavljati onda kad je morao. I zašto bi uopće nakon Pantovčaka nešto radio, kad više neće morati?

S druge strane, SDP u zadnjih dvadeset godina nije pokazao da može pobjeđivati bez Milanovića. Premda nije pobjeđivao ni s Milanovićem. S njim na čelu izgubio je u četiri od pet izbora za Hrvatski sabor. 

Milanović je uvijek više trebao SDP, kao logističku podršku, političku bazu i birački bazen, nego što je SDP imao koristi od Milanovića.

Ustvari, više koristi imao je HDZ, nekad Sanaderov, a sada Plenkovićev.

Skrivaju iza Zokija

Dakle, ako SDP iduće četiri godine provede u iščekivanju povratka svog lidera s Pantovčaka, ako se nastavi skrivati iza njegove popularnosti i izborne pobjede koja je u drugom krugu impresivna više po postotku, nego po broju osvojenih glasova (osvojio je manje od Mesića u dva navrata, manje od Ive Josipovića i gotovo isto kao Kolinda Grabar Kitarović 2015. godine), ako će čekati upute s Pantovčaka, umjesto da se orijentiraju prema stranci, članstvu ni biračima, onda bi se doista mogao preimenovati u "Milanović 365".

Bile bi to četiri upropaštene godine.

Milanović nije promovirao ni afirmirao SDP, pa čak ni onda kad je napadao HDZ, jer je to činio s pozicije desnog krila HDZ-a, s pozicija Mosta i Domovinskog pokreta, s pozicija Živog zida, s pozicija Viktora Orbana, s pozicija desničarskog populizma. I pobijedio pod sloganom Franje Tuđmana.

Slijepa mrlja

SDP je na sve to zatvorio oči i začepio uši, ali nakon što su Milanoviću osigurali drugi mandat, vrijeme je da otvore oči i zagledaju se u budućnost. Jer tri uzastopna mandata u opoziciji vode prema eroziji stranke, a četvrti poraz mogao bi biti koban.

HDZ je, naravno, uvijek tu da osigura frustraciju i mobilizaciju birača, kao što je pomogao Milanoviću da potuče njihova surogata Dragana Primorca, ali vrijeme je da SDP napokon sam pobijedi HDZ, s Plenkovićem ili bez njega.

A u tome neće uspjeti ako ne pobijedi svoju ovisnost o Milanoviću.