Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Članak 102. Ustava omogućava predsjedniku da premijeru predloži sazivanje sjednice Vlade na kojoj će i predsjednik sudjelovati. Bio bi to direktan pritisak na Vladu, umjesto da lijepi zahtjeve na vrata Sabora.
Svi su se pitali gdje je Zoran Milanović i zašto nije došao na izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora oko ekocida u Gospiću.
"Upustio je Saboru zahtjev za izvanrednim zasjedanjem i onda kao predlagatelj ne dođe, to mi je žao", povjerio se Gordan Jandroković, a Hrvoje Zekanović otkrio kako mu "javljaju da je Milanović maloprije viđen u plićaku kako otvara pivo na otoku Hvaru".
Sva sreća da nije otišao u duboko.
I tako, vladajući su otvoreno žalili za Milanovićem, onim tko ih je potjerao iz plićaka u Zagreb, ali ne i za Andrejom Plenkovićem koji je u isto vrijeme u političkom "plićaku" svoje Vlade, opušteno i samouvjereno veličao rad svojih ministara, čestitao hrvatskim sportašima, obećavao financijsku pomoć Omišu i uvjeravao Gospićane da će Vlada riješiti sve njihove probleme.
Pritom premijer nije pokazivao nikakvu zabrinutost zbog kaosa u Hrvatskom saboru, uvjeren da će njegova većina na čelu s političkim trabantima poput Zekanovića obaviti zadatak i blokirati sve Milanovićeve zahtjeve.
Milanović je sve to znao i zato se nije iskobeljao iz hvarskog plićaka, kao što je to znao i Plenković pa se stoga nije iz Vlade došetao do Hrvatskog sabora. Sve je išlo po uhodanom scenariju, s posve izvjesnim ishodom.
Međutim, postojala je još jedna ustavna mogućnost koju Milanović, začudo, dosad još nije iskoristio.
Članak 102. Ustava daje predsjedniku Republike pravo da "predloži Vladi da održi sjednicu i razmotri određena pitanja", te da predsjednik Republike "bude nazočan sjednici i sudjeluje u raspravi".
Ovu opciju spomenula je i Jadranka Kosor u jučerašnjem gostovanju na N1 televiziji, podsjećajući da je tu opciju jednom iskoristio Stipe Mesić, kad je u prosincu 2005. godine s guvernerom Hrvatske narodne banke Željkom Rohatinskim, razgovarao o pregovorima s Europskom unijom.
Četiri godine kasnije, nekoliko mjeseci prije naprasne ostavke na dužnost premijera, Ivo Sanader odbio je novu Mesićevu inicijativu za sazivanjem sjednice Vlade zbog nadolazeće ekonomske krize.
Narednih godina, ta ustavna ovlast služila je predsjednicima države kao propagandni i ustavni mač kojim su mahali nad glavama premijera, obično onih iz suprotstavljene političke opcije.
Sjećamo se famoznih prijetnji novoizabrane Kolinde Grabar Kitarović koja je prvo javno zahtijevala ostavku premijera Milanovića, a onda prijetila da će "udariti šakom o stol i pozvati ministre na odgovornost i tražiti rješenja".
Pa ipak, nikad nije iskoristila ustavnu ovlast i službeno predložila sazivanje sjednice Vlade.
Nije to punih šest godina učinio ni Zoran Milanović, zagriženi kritičar i suparnik premijera Plenkovića.
Ipak, dvaput je sazvao izvanrednu sjednicu Hrvatskog sabora i za to dobio suglasnost Gordana Jandrokovića, ali nije iskoristio drugu ustavnu ovlast, onu o sazivanju sjednice Vlade kako bi na taj način doveo Plenkovića u neugodnu situaciju.
Premijer bi mogao odbiti taj prijedlog, pa si time ponovno natovariti negativne komentare na vrat, kao što bi mogao pristati i izložiti se poniženju da Milanović kritički govori pred njegovim ministrima.
To je nešto sa čime bi se Plenković teško nosio, pa makar Milanović predložio sjednicu u vezi tako nadstranačkog problema kao što je otpad u Gospiću, ali u u ostatku Hrvatske.
HDZ izlazi u susret Milanoviću kad traži sjednicu Sabora, jer zna da na njoj neće biti Plenkovića - a ni samog Milanovića - pa će vladajući trabanti sabotirati svaku suvislu raspravu.
Međutim, Plenković ne bi mogao podnijeti da mu Milanović probije granice sanitarnog kordona kojeg je izgradio oko svoje Vlade.
Svejedno, sam Milanovićev prijedlog za sazivanjem sjednice Vlade na njegov zahtjev i po njegovim temama bio bi dovoljno neugodan za Plenkovića jer bi osjetio da predsjednik države lupa direktno na njegova vrata. A ne lijepi obavijesti na vrata Hrvatskog sabora.
"Ovu ovlast Milanović očito neće iskoristiti jer bi to potpuno izbezumilo Andreja Plenkovića", komentirala je Jadranka Kosor, ostavljajući u zraku pitanje "zbog čega Milanović ne bi učinio nešto čime bi izbezumio Plenkovića?".
Samo zato što mu se ne da izaći iz plićaka i zagaziti malo dublje?
Milanović se nedavno kao predsjednik htio natjecati za premijera, pa bi sazivanje Vlade bilo na tragu njegovih ambicija i interesa.
Osim toga, njegova je ustavna ovlast da brine za "redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti", a gdje će to uvjerljivije demonstrirati nego na sjednici Plenkovićeve vlade?
Istodobno, Milanović bi na taj način demonstrirao spremnost da s Plenkovićem pristupi rješavanju problema u Gospiću, a ne da krene zaobilaznim putem preko Hrvatskog sabora.
Čija će vladajuća većina tim zahtjevima obrisati pod.
Uglavnom, Milanovićevo je da pita, a Plenkovićevo je da odbije ili pristane. U svakom slučaju, premijer može na tome više izgubiti.
Neopterećen novim mandatom, Milanović ima još dvije godine vremena poslati Plenkoviću takav zahtjev temeljen na Ustavu. Možda nema mnogo ustavnih ovlasti, i možda koristi samo one koje ga se osobno tiču, ali možda će žaliti ukoliko one rijetke ovlasti propadnu.
24sata © 2026
