Milanović misli da je Mesija koji će spasiti Hrvate od HDZ-a. Je li u pravu? I koja je cijena toga?
Metković: Predsjednik Milanović posjetio 26. Maraton lađa |
Foto: Ivana Ivanovic/PIXSELL
U dosad neviđenom proglasu, predsjednik Republike objavljuje da postaje kandidat za premijera. Time narušava ustavni poredak, poručuje da je SDP impotentan, a on je prorok bez kojeg se ne može srušiti HDZ.
Prije tjedan dana ponavljao je novinarima kako na parlamentarnim izborima neće podržati nikoga.
A danas, Zoran Milanović, predsjednik Republike, objavljuje da će biti nositelj liste SDP-a u prvoj izbornoj jedinici.
"Došlo je vrijeme da se konji sedlaju", poručio je aktualni predsjednik države u dosad neviđenoj situaciji u demokratskoj povijesti Hrvatske.
U načelu trodiobe vlasti predsjednik Republike trebao bi biti nestranačka osoba, neovisni politički akter koji vodi brigu o funkcioniranju države i sustava, koji raspisuje izbore i na kraju daje mandat budućem premijeru, a sada se taj balans narušio činjenicom da šef države ulazi u izbornu utrku na strani jednog od sudionika izborne utrke.
To je presedan u posttuđmanovskoj Hrvatskoj, premda je Franjo Tuđman kao predsjednik Republike u devedesetima znao biti nositelj HDZ-ovih lista na parlamentarnim izborima, ali u polupredsjedničkom sustavu gdje je šef države ujedno postavljao premijera i imenovao Vladu.
Sada imamo trodiobu vlasti, zamišljenu i kao sustav međusobne kontrole.
Milanović, međutim, razbija taj sustav i uključuje se kao predsjednik države na parlamentarne izbore, kao novopečeni SDP-ov Franjo Tuđman. I ako pobijedi, bit će premijer, a ako izgubi, namjerava se vratiti na funkciju predsjednika.
On ide spašavati SDP i ljevicu od Andreja Plenkovića i HDZ-a.
To bi moglo prodrmati političku scenu, mobilizirati glasačko tijelo, stvoriti pokret otpora HDZ-u i pomoći ljevici da se napokon domogne vlasti. I da se Milanović domogne premijerske funkcije.
No ovo je velika lutrija gdje su mogući neočekivani ishodi.
Zbunjeni birači
U prvom redu, birači bi mogli biti zbunjeni i zatečeni ovom situacijom. Do zakazanih izbora mogla bi se u javnosti više voditi rasprava o Milanovićevom potezu, nego o suštini, programima, oporbi i kandidatima.
Drugo, ovime Milanović pokazuje da je oporba slaba, bezidejna, bez lidera, da je SDP slab i obezglavljen i da mora doći "tata s Pantovčaka" spasiti Peđu Grbina i prijatelje.
Treće, Milanović je uvijek bio najbolji motivator druge strane. Znao je više motivirati birače HDZ-a i desnice da krenu u organizirane akcije i na izbore, a onaj na koga se Milanović namjerio, u pravilu nije loše prolazio na izborima.
Njegova retorika o "rijekama pravde" asocira na kompleks Mojsija koji će razgrnuti Crveno more i odvesti Hrvate u obećanu zemlju očišćenu od HDZ-a. Samo se njega čekalo da spasi Hrvatsku, a može se negdje u svemu tome izvući i zaključak kako zapravo spašava sebe. Želja za funkcijom premijera uključuje i želju za kontrolom državnog aparata, obavještajnih službi, DORH-a, Uskoka... Zar je izbor Turudića toliko uplašio
Milanovića da se morao uključiti u parlamentarne izbore?
I peto, što danas povezuje Milanovića i SDP?
Izjave i politika predsjednika države u zadnjih nekoliko godina, njegov stil, retorika, nastupi, odstupaju ne samo od SDP-ova stila, nego često i od ideoloških zasada.
Recimo, autanje ministra Ivana Habijana. Napadi na ženske zastupnice. Izjave o Haškom sudu, genocidu u Srebrenici, Aleksandri Zec, o Rusiji i Ukrajini, o Europskoj uniji, odnos prema pandemijskim mjerama, cijepljenju, koketiranje s radikalnom desnicom, podilaženje populistima i suverenistima, Trumpove izjave i Trumpova politika.
I ako to nije bitno, ako je bitno samo rušenje HDZ-a, onda Peđa Grbin i njegova ekipa mogu slobodno zaključati vrata stranke.
Ako će Milanović ujediniti oporbu, onda će ujediniti desnicu, Most i Domovinski pokret, sa SDP-ovom koalicijom koja se politički i ideološki dijametralno razlikuje od desnice.
Možda Milanovićev manevar upali, da predsjednik države koji raspisuje izbore postaje kandidat na tim izborima, a ako izgubi trebao bi dati mandat svojem protivniku koji ga je pobijedio na izborima.
Možda Grbin i SDP-ovci misle da će ovo spasiti oporbu, ali Milanović ovime nanosi štetu demokratskom sustavu, ustavnom poretku, samom SDP-u i njegovu predsjedniku koji postaje i službeno "mali od kužine", a pomaže HDZ-u da skupi redove na parlamentarnim izborima koji bi se mogli pretvoriti u referendum protiv Zorana Milanovića.
A onda će Milanović, u slučaju poraza, sve to ponoviti na predsjedničkim izborima.
Milanović misli da pomaže, ali morao bi razmisliti o tome neće li time odmoći oporbi.
