Milanovićev napad na novinare nije samo vulgaran i sramotan, već je ustvari izuzetno opasan

Što je otkrio jučerašnji verbalni napad Zorana Milanovića na novinara Večernjeg lista Tomislava Krasneca?

Da predsjednik države vodi evidenciju o privatnim životima novinara: ne samo kako i čemu pišu, već s kim su živjeli, tko im je plaćao stan, o njihovim supružnicima i poslodavcima, koliko puta su se selili i zbog čega.

Milanović je javno prokopao po privatnom životu novinara Krasneca kako bi ga difamirao na osobnoj razini i odbacio njegova neugodna pitanja o predsjednikovu odbijanju slanja hrvatskih vojnika na mimohod u Parizu.

Radio je to s pozicije moći, u ulozi predsjednika Republike, s ovlastima i utjecajem na tajne službe i obavještajni aparat. Baš kao što je to bilo u eri Franje Tuđmana.

I to je zastrašujuće.

Vrijeđanje novinarke

I nije Krasnec bio jedini. Milanović se jučer obračunao i s novinarkom Nove TV Ivanom Pezo Moskaljov, specijaliziranom za praćenje sektora vojske i obrane, koju je optužio da "provocira" i da "ne zna svoj posao", brutalno je omalovažavao je, vrijeđao, zabranio joj da govori.

To je ono što Milanović već godinama radi novinarima i medijima, pojedinim redakcijama koje ga kritiziraju ili novinarima koji mu postavljaju teška pitanja. Ili onima koji zadiru u njegove privatne angažmane, kako je to bilo s prosvjedom u uvali Vruja koju je devastirao donator njegove kampanje.

Stavlja metu na leđa

I opet, radi to s pozicije moći, ali i radi to u vremenima kad se novinarima prijeti na fasadama, ulicama, na društvenim mrežama, političkim govornicama, a sada im metu na leđa stavlja predsjednik Republike.

Dok njegovi politički sponzori i sljedbenici šute.

Kao što su šutjeli onda kad se Milanović obračunavao sa ženskim udrugama, saborskim zastupnicama, kad je vrijeđao žene nazivajući ih "narikačama, kreštalicama i priležnicama", kad je pogrdno govorio o strancima i manjinama, kad je javno "autao" HDZ-ova ministra da je gej, kad je nastupao poput nezakonitog djeteta Zdravka Mamića i Donalda Trumpa.

S druge strane, što bi se dogodilo da je Andrej Plenković jučer onako napao novinare?

A što da je Plenković?

Nema sumnje da bi SDP, Možemo! i drugi političari, aktivisti i kritičari s liberalne ljevice iskoristili to kako bi optužili premijera za autoritarnost, bahatost, nedemokratičnost, gušenje medija...

Milanović to radi godinama. Vrijeđa, zastrašuje, difamira. Javno proziva i optužuje, udara ispod pojasa ili se obračunava na osobnoj razini. I za to dobiva podršku rulje koja to isto novinarima radi na društvenim mrežama, forumima, ulicama...

Jučerašnjim kopanjem po privatnom životu novinara Večernjeg lista Milanović nije samo udario o novo komunikacijsko dno, već je poslao zastrašujuću poruku da ima spremne optužbe na privatni račun protiv svakog novinara koji se usudi nešto pitati, a kamoli proturječiti.

I te optužbe dolaze od osobe koja ima pristup obavještajnom aparatu. I kojega su proteklih godina mnogi kritičari, čak i nekadašnje stranačke kolege poput Slavka Linića, optuživale da koristi službe u obračunu s političkim protivnicima.

A liberalna ljevica o tome je šutjela. I još uvijek šuti. 

Strah ljevičara

Ne samo zbog pukog oportunizma i nade da će im Milanović pomoći u kampanji, već i iz pukog straha: ne samo straha od zamjeranja Milanovićevim biračima, već i straha da se Milanović ne krene javno obračunavati s njima.

Kao što se jednom prilikom javno obračunao i s Tomislavom Tomaševićem kojeg je optužio da se u Hrvatskom saboru odijeva kao za odlazak na "teferič na Ilidžu". Čime je, naravno, otkrio novu razinu šovinizma.

Ili kad je izgovorio sve ono na račun Marijane Puljak i Dalije Orešković koje su mu naknadno oprostile sve ono što nisu oprostile Andreju Plenkoviću.

Omiljeni bully

Novinarima se, dakle, stavlja meta na leđa s obje strane političke barikade. Odnosno, ona politička opcija koja se hvali zaštitom sloboda govora, slobode medija i slobode novinara naglo zaboravlja na tu slobodu kad ju treba braniti od brutalnih nasrtaja njihova omiljenog bullyja Zorana Milanovića.

Milanovićev napad na novinare Nove TV i Večernjeg lista došao je samo par dana nakon mizoginog i šovinističkog napada Nikole Grmoje na novinarku Milenu Zajović. 

Što dovoljno govori o tome kakvoj grupaciji pripada neformalni lider hrvatske ljevice.