Milanoviću se lakše omakne fašizam u slučaju Austrije, nego u obračunu s domaćim fašistima

Predsjednik Zoran Milanović izazvao je diplomatski skandal.

Opet.

Nakon što je u svojoj političkoj karijeri premijera, a sada i predsjednika, izazvao sukob s Mađarskom u migrantskoj krizi, pa iste godine zatvorio granicu sa Srbijom, nakon što je u snimanom razgovoru sa šatorašima Srbiju nazvao "šakom jada", a za BiH rekao da je "sra*e", nakon što je nedavno optužen da je htio poslati vojsku u BiH, a tamošnjoj politici poslao poruku "sapun prije parfema", Milanović je naljutio Austriju izjavom da njihov lockdown za necijepljene "fašizam".

"Ljudima braniti da izađu na ulicu, to je fašizam", kazao je Milanović prekjučer, nakon čega je austrijsko Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo hrvatskog veleposlanika u Beču Danijela Glunčića na razgovor.

Glunčić je, prema priopćenju austrijskog Ministarstva vanjskih i europskih poslova, na razgovor pozvan "zbog izuzetno neobičnih izjava hrvatskog predsjednika" i tom prilikom prenesena mu je "začuđenost ovim izjavama".

"Usporedba mjera protiv pandemije koronavirusa i fašizma je neprihvatljiva. U našoj je odgovornosti da zaštitimo građane Austrije i mi shodno tomu i djelujemo", stoji u priopćenju ministarstva.

"Šovinizam i fašizam"

Bilo  je, dakle, samo pitanje vremena kad će Milanović ponovno izazvati međunarodni incident. 

Nedavno su ga Željko Komšić i Šefik Džaferović, članovi Predsjedništva BiH, optužili za "šovinizam i ksenofobiju", za "smrad šovinizma i fašizma koji se nalazi u njemu", a sada ga je Austrija prozvala zato što je njih optužio za fašizam.

Predsjednik, dakle, svojim izjavama ne šokira samo domaću javnost, već probija i granice Hrvatske.

I to nije novost. Milanovićeve izjave mogu biti "neobične" samo onima koji još nisu bili mete tih izjava.

Ono što je u ovom slučaju novost, pa čak i neobičnost, jest Milanovićevo posezanje za tako žestokim izrazom i dramatičnim terminom kao što je "fašizam". Ali samo u vanjskopolitičkim okvirima.

Na domaćem terenu Milanović nikada nije posezao za tim izrazom, čak i onda kad je mogao, pa i morao.

Šuti na domaći fašizam

Istina, nakon propalih pregovora s Mostom i HDZ-om 2015. godine izjavio je da ionako ne bi bio u "koaliciji u kojoj ima rasista, fašista i ljudi koji su optuženi za teška kaznena djela", premda je tada stavio svoj potpis na trojnu koaliciju s Tomislavom Karamarkom i Božom Petrovim.

Ali klonio se lijepljenja fašističkih etiketa u brojnim konkretnim slučajevima.

I onda kad je desnica veličala ustaštvo i osporavala antifašističke temelje Ustava, i kad su nacionalne i seksualne manjine bile izložene napadima, javnom huškanju i simboličnom spaljivanju, i onda kad su stožeraši i šatoraši marširali i jurišali, i kad je Branimir Glavaš 2015. postrojavao svoje crnokošuljaše ispred Hrvatskog sabora, pa čak i onda kad je HČSP u Zagrebu postrojavao fašiste.

Nije spomenuo fašizam ni kad je odlazio s komemoracija zbog majica HOS-a s natpisom Za dom spremni. Ni kad je Zdravko Mamić napao Milanovićeva ministra Željka Jovanovića da je "Srbin krvavih očnjaka". Ni kad se prozivalo Srbe u SDP-ovoj vladi. Ni kad su se dizali ustaški spomenici.

Fašizam pod nosom

Milanović je uvijek dobro pazio da ne posegne za možda najtežom od svih kvalifikacija, čak i u situacijama kad mu je fašizam defilirao pod nosom.

Sada je spomenuo fašizam u kontekstu borbe protiv pandemije, u državi koja je uvela novčane kazne za veličanje fašizma, nacizma i ustaštva, a učinio je to kao predsjednik države koja je praktički legalizirala ustaštvo i u kojoj Milanović ni kao premijer, ni sada kao predsjednik, nije učinio ništa na njegovoj zabrani.

Milanović, dakle, ne samo da je ovom prilikom izazvao diplomatski incident, već je to učinio iz pozicije državnika koji se protiv fašizma nije borio ni na retoričkoj, ni na političkoj razini.

Koketiranje sa crnokošuljašima

Dapače, koketirao je sa crnokošuljašima, dodvoravao se desnici, popuštao pred fašističkim jurišima, divio se osuđenim ratnim zločincima, družio se s bjeguncima od optužnica, vraćao odličja optuženicima. 

A prošloga je tjedna sjedio u loži Poljuda na utakmici Hrvatske i Rusije, gledajući direktno u HOS-ov amblem s pozdravom ZDS. Nije otišao s utakmice, nije poslao policiju da skinu transparent, pa ni onaj s "krivim" hrvatskim grbom.

Ali zato ga je zasmetao austrijski "fašizam" u mjerama kojima se necijepljenima ograničava kretanje. Čime se naslonio na tvrdnje prosvjednika protiv Covid potvrda koji nose žute zvijezde, pozivaju se na Auschwitz i istodobno odobravaju podršku ekstremne desnice.

Milanoviću se lakše omakne optužba za fašizam u slučaju Austrije (iako ne i Orbanove Mađarske), nego u slučajevima domaćeg fašizma. Koji se ne iscrpljuje samo na ustaškim obilježjima, nego zadire duboko u odnos prema slabijima, prema drugačijima, prema manjinama.

Umjesto  izazivanja diplomatskih incidenata, korisnije bi bilo da Milanović krene u obračun s fašistima u svojoj državi.