Miomir Žužul predstavio je knjigu o Daytonu: Diplomacija je bila druga strana rata...

Povodom sve intenzivnijih rasprava o mogućem redefiniranju Daytonskog sporazuma, knjiga „Dayton: Diplomacija – druga strana rata” autora dr. sc. Miomira Žužula, jednog od ključnih sudionika tog procesa, predstavljena u srijedu u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Riječ je o djelu u kojem bivši diplomat, akademik i savjetnik za međunarodnu politiku detaljno raščlanjuje ne samo same daytonske pregovore nego i sve ono što im je prethodilo, od osnutka hrvatske diplomatske mreže početkom devedesetih do potpisa mirovnog sporazuma koji je obilježio završetak rata u Bosni i Hercegovini i otvorio put mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja. O knjizi su govorili ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr.sc. Ante Žužul, veleposlanik dipl. ing. Darinko Bago, a videolinkom se javila i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović.

Knjiga „Dayton: Diplomacija – druga strana rata” zorno, a mjestimice i vrlo napeto, kako su objasnili na promociji, opisuje složene političke i diplomatske okolnosti u kojima je Hrvatska morala djelovati, tražeći vlastiti interes unutar često nesklonih međunarodnih odnosa i interesa velikih sila. Glavna urednica Školske knjige Miroslava Vučić u uredničkoj bilješci ističe kako knjiga ne govori samo o završnim pregovorima u Daytonu, iako su oni njezino središte, nego i o svemu što je prethodilo tim pregovorima, bez čega hrvatska diplomacija do Daytona ne bi ni stigla.

- Opisuje nesklono okružje u kojemu je trebalo djelovati i pronalaziti hrvatski interes unutar konstelacija interesa velikih. Svjedoči o nenadanostima na koje je trebalo reagirati smjesta, kao da se na te izazove spremalo godinama. Sâm daytonski proces podrobno je raščlanjen, s vješto opisanim profilima glavnih sudionika, njihovih diplomatskih umijeća i karakternih nedostataka. I to bez ikakve zluradosti ili manipulacija- navodi Vučić.

Sam autor u epilogu naglašava kako knjiga nije pisana iz pozicije naknadne političke interpretacije, nego kao osobno svjedočanstvo čovjeka koji je bio izravno uključen u procese koji su vodili prema Daytonu.

- Moje svjedočenje počiva na vlastitu pamćenju, a kao intelektualac i psiholog potpuno sam svjestan da pamćenje nije savršeno; sklono je selekciji, reinterpretaciji i zaboravu. Zato sam ga nastojao ojačati vlastitim bilješkama iz toga vremena, ali i brojnim razgovorima s ljudima koji su bili izravno ili neizravno uključeni u procese koji su doveli do potpisivanja Daytonskog sporazuma- ističe Žužul.

Dodaje kako su upravo ti razgovori, gotovo reminiscencije, pomogli u rekonstrukciji ključnih događaja i diplomatske dinamike koja je oblikovala završnicu rata. Autor predgovora i stručni suradnik na knjizi Daniel Riđički smatra kako je riječ o trezvenom i nepristranom svjedočanstvu jednog od glavnih aktera tog vremena. Prema njegovim riječima, Žužul nije bio samo diplomat nego i jedan od pionira hrvatske diplomatske službe, a knjiga otkriva i brojne javnosti manje poznate detalje koji su pratili međunarodni okvir vojnih i političkih uspjeha Hrvatske.

- Treba uzeti u obzir činjenicu da je samostalna Hrvatska u međunarodnoj areni bila neželjeno dijete. I da je bilo teško izboriti se za priznanje i pravo Hrvatske na postojanje. Taj je posao hrvatska diplomacija s kraja dvadesetog stoljeća obavila zapravo sjajno-navodi Riđički. Posebno ističe kako su upravo daytonski pregovori predstavljali krunu tih diplomatskih napora jer su, uz završetak rata u Bosni i Hercegovini, iz hrvatske perspektive omogućili i dogovor o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije i hrvatskog Podunavlja.

- Time je omogućeno vraćanje tih područja pod hrvatsku upravu, odnosno uspostava kontrole nad granicama koje su bile definirane mišljenjima Badinterove komisije i koje su postojale prije početka agresije. Taj je aspekt Daytona, premda se često zanemaruje u međunarodnim interpretacijama, za Hrvatsku imao ključnu važnost- navodi autor predgovora.

Povod za objavljivanje knjige upravo je novi val međunarodnih rasprava o Daytonskom sporazumu i njegovoj mogućoj redefiniciji. U posljednjih nekoliko mjeseci Žužul je sudjelovao na brojnim skupovima, akademskim raspravama i političkim panelima na kojima se Dayton ponovno analizira kao važan međunarodni presedan. Kako ističe, dodatnu potvrdu važnosti tog sporazuma dao je i papa papa Lav XIV, koji je u nedavnom obraćanju diplomatima eksplicitno naveo Daytonski sporazum kao pozitivan primjer uspješnog rješavanja sukoba.

- Bio je to pomno pripremljen i sadržajno najopsežniji govor o međunarodnoj politici koji je dosad održao, u kojemu je eksplicitno naveo Daytonski sporazum kao pozitivan primjer uspješna rješavanja sukoba- ističe Žužul.

Knjiga tako dolazi u trenutku kada se Dayton ponovno vraća u središte međunarodne politike, ali i domaće rasprave o ulozi Hrvatske u završnici ratova devedesetih, ne samo kroz vojnu pobjedu, nego i kroz diplomaciju koja je često ostajala u sjeni.