Domovinski pokret želio je biti referentna točka katoličke, domoljubne, suverenističke, puritanske, ratoborne i poštenjačke desnice, a sada je zapeo u priči o pronevjerama, "bliskim suradnicama" i niskim strastima.
Miroslav Škoro želio je biti vicmaher, pa mu se sad konačno svi smiju.
Domovinski pokret želio je biti smrtno ozbiljna stranka, a sad se svi grohotom nasmijaše na priče o Škorinoj "bliskoj suradnici", bankovnoj kartici, luksuznim darovima i litrama predsjednikove graševine.
Više nije čak ni bitno jesu li jučer objavljene informacije točne.
Javnost je dobila sliku Domovinskog pokreta: stranke sklepane na potrošenom narodnom zabavljaču i izgrađene na komedijašima, onima pravim, kao i onim političkim.
Domovinski pokret trudio se širiti strah na političkoj sceni, u društvu i medijima, među ljevičarima, manjinama, liberalima... Miroslav Škoro postao je krampus kojim se plaše mala djeca, bivša predsjednica isukala mu je čak i srednji prst, a on sam nedavno se postavio na čelo pokreta otpora "ekstremnoj ljevici". Tako mu Bog pomogao.
A sada mu Bog više neće pomoći.
Ni njemu, ni Domovinskom pokretu.
Nasukali se u plićaku
Jer ako je "istina voda duboka", kako je zaprijetila nekidan Škorina sestra Vesna Vučemilović, onda se Škoro neslavno utopio, a stranka ozbiljno, možda i nepovratno, nasukala u plićaku.
Domovinski pokret želio je biti referentna točka katoličke, domoljubne, suverenističke, puritanske, ratoborne i nadasve poštenjačke desnice, a sada je zapeo u pričama o pronevjerama, "bliskim suradnicama", muljažama i niskim strastima.
Bili su bitna ideologija i svjetonazor, a sada su bitni ljubav i lova.
I što najnovija otkrića, prožeta sočnim tračevima i financijskim petljancijama, znače za političku desnicu?
Ona doista, više od svega, traži da ju se krene ozbiljno shvaćati nakon godina u kojima su se desničarima nazivali razni klauni, ridikuli, egzibicionisti, ali i lopovi, kriminalci i polusvijet.
Ozbiljne teme
Domovinski pokret bavio se teškim temama, baratao grandioznim terminima, suočavao sa sudbonosnim izazovima, o njemu je ovisila sudbina hrvatskog naroda i spas hrvatske države, zajedno sa sudbinom kršćanstva, a možda i čitave hemisfere. On se borio protiv najezde stranaca i proboja gejeva, protiv ubojica nerođene djece, protiv trulih liberala i bivših komunjara, a to su teme kojima se zaslužuju boriti samo oni najispravniji i najmoralniji među nama.
I onda dobijemo Škoru i njegovu "blisku suradnicu" i sve drugo.
Fatalni užici
Desnica, naročito radikalna, nema pretjerani osjećaj za autoironiju, a još manje za introspekciju, njezin smrtno ozbiljni pristup često stavlja naglasak upravo na ono "smrtno", radikalna desnica stalno je zabrinuta, gnjevna i bijesna. Posvećena uzvišenim temama, a ne prepuštena nekakvim prizemnim užicima.
I zato su ovakvi skandali za desnicu obično fatalni.
Tim više ako će Škoro i njegova sestra zaroniti još malo u "vodu duboku" i otkriti nove komadiće istine o tome što se zapravo događalo u Domovinskom pokretu.
Tko zna, možda stvari u Domovinskom pokretu opet postanu ozbiljne.
