News

Komentari 16

'Mislila sam da ću spavati na ulici, ostala sam sasvim sama'

'Mislila sam da ću spavati na ulici, ostala sam sasvim sama'

Ovdje sam došla u nedjelju oko pola pet. Stvarno sam zahvalna gradu Zagrebu što su djelovali u tako rekordnom roku jer bih inače prespavala ispod neba, priča nam gospođa Vlatka

Ne znam gdje ću, stvarno. U nedjelju sam se zaista bojala da ću ostati na ulici. Djeca mi se nisu javljala, prijatelji mi se nisu javljali, ostala sam skroz sama. Što će biti dalje, ne znam - potreseno nam je rekla njegovateljica Vlatka Dragojević (60).

POGLEDAJTE VIDEO

Ona je, uz više od stotinu ljudi, jučer nakon potresa u Zagrebu ostala bez svog doma. Trenutno se nalazi u prihvatilištu u Studentskom domu ‘Cvjetno naselje’ gdje je u nedjelju smješteno još 75 ljudi, dok su brojni Zagrepčani tamo pristigli i jučer.

- Ovdje sam došla u nedjelju oko pola pet. Stvarno sam zahvalna gradu Zagrebu što su djelovali u tako rekordnom roku jer bih inače prespavala ispod neba - priča nam.

Iz stana u Vlaškoj ulici, gdje već četiri godine živi kao podstanarka, jedva je izvukla živu glavu.

- To je bilo strašno. Probudio me jako glasan prasak, u polusnu sam pomislila da mo još u ratu. Sve se krenulo tresti. Urušio se krov, a zidovi su popucali, sve je bilo puno prašine. Dograbila sam kućni ogrtač i istrčala van na ulicu - kaže nam.

Sjela je na klupicu u obližnji park da se smiri. Mislila je sjediti tamo još neko vrijeme, ali bilo joj je jako hladno.

- Skupila sam hrabrosti i  brže bolje ušla u stan. Pokupila kaput, kapu, torbu i dokumente i brzo sišla opet u park. U parku na klupici sam se oblačila, a onda se utoplila i čekala. Taman kad sam krenula uzeti još stvari, dogodio se drugi potres. Opet sam čekala u parku, a onda otišla do Kvatrića i naišla na još neke ljude s kojima sam pričala dok se nisam smirila - priča nam potresena Vlatka.

Na Kvatriću je tako provela veći dio dana, pitajući se kako će kući. Prijateljica ju je u jednom trenu obavijestila da je otvoreno prihvatilište u Cvjetnom naselju, do kojeg je ona potom došla pješice.

- Organizacija je za nas bila stvarno dobra. Odmah sam dobila ključ od sobe i obrok. Tu sam sada smještena s cimericom, kolegicom koju poznajem i dobro nam je - kaže.

Jučer ujutro ponovno je skupila hrabrosti i vratila se u stan.

- Otišla sam uzeti još nešto stvari da barem nešto spasim. Uzela sam toplu robu, džempere, čarape, veš i neke osnovne potrepštine. Za prvu ruku bit će mi dovoljno - rekla je Vlatka.

Sanacijski upravitelj Studentskog centra, Mirko Bošnjak, rekao nam je da je od nedjelje u dom smješteno 75 ljudi, no još ljudi primali su kroz cijeli jučerašnji dan.

- Objekt smo u nedjelju pripremili za prihvat puno više ljudi, ali srećom, nije bilo potrebno. Mi smo i dalje u pripravnosti i prihvaćamo sve kojima to bude potrebno - rekao je.

Cvjetno naselje može prihvatiti do 1000 ljudi.

- Pretežno su za sada ovdje smješteni stariji ljudi, ali ima i djece, no njih je malo. Razgovaramo sa njima i zadovoljni su, uvjeti su dobri i na toplom su, što je najbitnije - kaže.

Zadovoljan je s organizacijom i načinom na koji je ona postignuta.

- Zahvaljujući brzom angažiranju našeg osoblja te razumijevanju naših studenata koje smo premjestili u Studentski dom ‘Stjepan Radić’, osigurali smo u roku od tri sata da se naši građani koji su ostali bez krova nad glavom maknu s ceste. U nedjelju je bilo hladno  te je puhao jak vjetar. Drago mi je da smo uspjeli u tome da, nadamo se, nitko nije ostao na otvorenom - objasnio je upravitelj.

Ipak, u nedjelju je došlo i do pokušaja iskorištavanja smještaja u domu.

- Moram reći da je bilo i zlouporabe ove situacije, jer su nam se javljale osobe koje tu ne spadaju.Tu nam je pomogao MUP i zaštitarska tvrtka. Naime, oni ljudi koji nisu prijavljeni u Stožeru za civilnu zaštitu, odnosno nemaju uputnicu, oni ne mogu biti smješteni ovdje. Ovaj smještaj nije namijenjen za građane koji su recimo prije nekoliko mjeseci bili deložirani iz svojih stanova, a takvi su nam dolazili. Mi s tom situacijom nemamo veze. Oni trebaju dom, ali mi za to nismo zaduženi, već su za to zadužene druge institucije - objasnio je.

Vlatkina, ali i budućnost drugih Zagrepčana, upitna je.

- Jako me brine gdje ću, no najvažnije mi je da sada nisam na ulici i da sam ostala živa. Jako sam se uplašila i mislila sam da ću poginuti, nikad se u životu nisam tako prepala - kaže.

- Uspjela sam se naspavati i najesti, a za dalje ćemo vidjeti. Strah me je, ali korak po korak. Mora biti dobro - zaključila je Vlatka, koja će u Studentskom domu ostati do daljnjeg.

Najčitaniji članci