"Mogu prognozirati točno u minutu kakvo će vrijeme biti"

Ljudi misle da mi ništa ne radimo ili vjeruju da nam neka računala pripreme ono što ćemo izgovoriti u tih par minuta pred kamerama. No naš posao traje 24 sata na dan 365 dana u godini. Ponekad je radno vrijeme prilično teško. Recimo, dok sam radila u Državnom hidrometeorološkom zavodu, na posao se dolazilo u pet ujutro, a odlazilo u 19 sati. Na Hrvatskoj televiziji i N1 televiziji radila sam od šest ujutro, ponekad do 14 sati, ponekad cijeli dan do uvečer. Tek sad na RTL-u imam radno vrijeme od devet ujutro. Nikad nisam razumjela romantičare koji su uživali u zalasku sunca, jer osobno najviše volim izlazak i često se šalimo da mi metorolozi radimo pekarske šihte. Ljudi ne razumiju da radim osam sati na dan kako bih na kraju pročitala dvije minute – kazala je metorologinja Dunja Mazzocco Drvar (40) iz Zagreba.

'Kako kuhari od sastojaka naprave varivo, tako ja radim prognozu'

Dolaskom na posao otvara brojne prognostičke karte, snimke satelita, uspoređuje izmjerene podatke o temperaturama i količini padalina, a svoj posao uspoređuje sa kuharima.

– Kako oni od sastojaka naprave varivo, tako ja radim prognozu. Uzimam sastojke, važem, kušam, omišljavam. To je analitičko dijagnostički posao. U danu pregledam stotine karata, a kad mi se u glavi posloži slika, temeljem nje pišem prognozu. To su nezamislive količine podataka, ali niti jedno računalo na svijetu ne može ih obraditi za ove potrebe. Čovjek, njegovo znanje i iskustvo, najvažniji je faktor. Prognoza je stoga subjektivna i nikad vam dva različita prognostičara neće dati ista predviđanja. Makar u pitanju bile male razlike, ali one su prisutne – objašnjava ona.

Pokretanje videa...

00:40

Dunja Mazzocco Drvar | Video: Željka Krmpotić/24sata

Kaže da je zadovoljna svojim predviđanjima i da su u visokom postotku točna. Međutim, prognoza za televiziju je štura i pojednostavljena te previše općenita.

'Trudim se svom poslu dati praktičnu stranu za ljude'

Najradije radi konkretne prognoze za neko manje područje ili skupine ljudi, poput pomoraca ili poljoprivrednika.

– Prognoza je jako važna u svakodnevnom životu i držim do toga što govorim pred kamerom, a istovremeno se trudim svom poslu dati praktičnu stranu za ljude. Primjerice, toplina zraka je samo relativan broj ako ga ne možete usporediti s osjećajem hladnoće. Pa onda ako kažem da će sutra biti 15 stupnjeva, dodam da bi majke maloj djeci trebale pripremiti dodatnu majicu dugih rukava. No i poslovno i privatno osjećam veliku odgovornost prema svom poslu – kaže ona dodajući kako joj ljudi na ulici prilaze svakodnevno jer je prepoznaju s televizije.

'Najteže mi padaju komentari gledatelja'

Ponekad pitaju kakvo će biti vrijeme, a češće samo daju do znanja da su je prepoznali.

– Najteže mi padaju komentari gledatelja jer imam dojam da donekle omalovažavaju moje zanimanje. U 90 posto slučajeva njihovi se komentari odnose na moj odjevni stil, frizuru ili izgled. Preostalih 10 posto kritizira kako sam nazvala neko geografsko područje ili smatraju da nisam koristila književni jezik. To me prilično ljuti. Osim što sam dobar dio mladosti provela u amaterskom kazalištu, od samih početaka sam na Hrvatskoj televiziji kontinuirano radila na sebi kroz Službu za jezik i govor. Nikad mi se nitko nije javio jer sam pogrešno prognozirala vrijeme – iskrena je Dunja.

'U mikroregijama mogu prognozirati gotovo u minutu točno'

Dio ljudi na društvenim mrežama nerijetko od nje traži neku konkretnu informaciju o vremenu u nekom području.

– Recimo, mama iz Rijeke treba s malim djetetom na Pag pa me pita bi li bilo bolje da ide sutra ujutro ili sutra navečer zbog bure. U takvim mikroregijama mogu prognozirati gotovo u minutu točno i to smatram vrlo konkretnom informacijom. Zato ljudi imaju povjerenja u ono što kažem. Ne znam zašto, ali već dulje vrijeme postoji percepcija da su meteorolozi uvijek u krivu te da čovjek treba učiniti suprotno od onoga što preporučuju. To nije točno – dodala je.

Ima supruga, poznatog novinara i kćer (8). Obitelj joj je velika podrška. Inače, od srednje škole je znala da želi raditi upravo ovaj posao.

– Moj otac bio je dobar prijatelj sa poznatim meteorologom Draženom Glasnovićem. Do srednje škole nisam imala neku predodžbu o tome što bih radila u životu, a onda nam je Glasnović došao u posjet nakon povratka s međunarodne konferencije meteorologa. S toliko ljubavi i strasti je pričao o svom poslu, euforičan i oduševljen, da me to opčinilo. U tom trenutku shvatila sam da želim raditi upravo taj posao – prisjetila se Dunja.

A u školi fiziku nije osobito voljela...

Nije tada znala da bi trebala studirati fiziku na PMF-u, pa ju je to malo prepalo. Taj predmet u školi nije osobito voljela i smatrala je da joj ga nastavnici nisu približili na dovoljno dobar način.

– Na fiziku je jako lagan upis jer rijetke to zanima, no treba završiti prvu godinu. Ta je najteža. Nakon druge godine možete birati preusmjerenje, a ja sam, naravno, izabrala meteorologiju. Koliko god mije bilo teško, uvijek sam pred očima imala samo jedan cilj, a to je ovaj posao. Znala sam što želim, a sve ostalo bio je samo način da do toga dođem, dio puta. Naš fakultet je specifičan jer na kraju studija ostaje vrlo malo studenata, a dobro smo povezani sa Državnim hidrometeorološkim zavodom tako da sam već prije diplomskog švrljala onuda i uopznavala se s poslom. Mentor mi je na diplomskom bio baš Dražen, tako da po završetku studija nije bilo puno dvojbi ni problema – kazala je.

Pitala sam čovjeka gdje se nalazi, a on odgovorio: U krevetu

Iz razdoblja provedenog u DHMZ-u uz smijeh se sjeća korisničkog telefona na koji bilo tko može nazvati i pitati za prognozu vremena.

– Rad s ljudima je uvijek urnebesan. Tako u jednoj prilici nazvao me čovjek i tražio da mu kažem vrijeme. Pitam ga: Gdje ste vi?, računajući da će mi dati barem regiju ako već ne grad, a on odgovori: U krevetu. Također, ima puno usamljenih ljudi koji zovu samo radi razgovora. Ako je prvo pitanje: Osjećam se lošije, je li pao tlak?, znate da vas čeka duži razgovor u kojem će sugovornik ispričati sve o sebi, u kojem ćete ga tješiti ili slično – smije se Dunja.

Njezina druga velika ljubav je kazalište

Njezina druga velika ljubav je kazalište. Priznaje kako bi, kad be ni radila ovaj posao, drugu karijeru  sigurno potražila u kazalištu gdje bi bila redatelj ili makar šaptačica.

– U Centru mladih Ribnjak puno sam godina provela u dramskim grupama gdje sam i glumila i režirala i radila radionice s djecom i to mi je prilično priraslo srcu – zaključila je Dunja.