MOST je konačno izašao iz ormara. Pa na gejevima brusi retoriku i spašava goli opstanak

Deset godina Zagreb Pride prolazio je bez prosvjeda, provokacija i fizičkih napada.

Sve dok Nikola Grmoja nije ustao protiv LGBTQ propagande koju je povezao s pedofilijom, a Božo Petrov upozorio pripadnike gay zajednice kako nemaju svi pravo na svoje mišljenje. "Svi očito imaju pravo na njihovo mišljenje. E pa nije tako", kazao je Petrov. "Moraju se probuditi u svojoj Hrvatskoj i shvatiti da su u manjini i da im mi toleriramo to".

Čelnici Mosta naljutili su se na optužbe organizatora Povorke ponosa da su oni bili inspiratori napada, udaranja, šamaranja, otimanja zastava s duginim bojama, zbog čega su im čak zaprijetili tužbom. Što svejedno ne umanjuje težinu onoga što su Grmoja i Petrov učinili.

A to je da su napokon izašli iz ormara.

Bježe od svjetonazora

U tom svjetonazorskom ormaru skrivali su se još otkako su banuli na političku scenu 2014. godine i započeli graditi svoj put prema vlasti. Božo Petrov, inače bivši član klerikalnog Hrasta, godinama je odbijao diskutirati o svjetonazorskim pitanjima, tvrdio kako "svjetonazorska načela u ovom trenutku za državu nisu toliko bitna", te kako "njemu to nije bitno za razvoj Republike Hrvatske".

Bilo je to u vrijeme kad je Hrvatska neobuzdano gorila od svjetonazorskih pitanja nakon referenduma o braku, rušenja spolnog odgoja u školama i gostovanja samozvanih stručnjaka poput Judith Reisman koji su širili famu o pedofilima i gejevima.

Petrov se tada radije okretao drugim temama. A njegov Most postao je samozvani nositelj čistoće i poštenja u politici, otvorenosti i uključivosti, kao što se promovirao u predvodnika borbe protiv korupcije. Da bi zatim u čak dva navrata ušao u koaliciju s HDZ-om kojem se sudi protiv korupcije.

Most je tvrdio kako će graditi mostove, a svjetonazorska pitanja sada jedina održavaju Most iznad vode.

Orbanov udžbenik

Jer, napad Grmoje i Petrova na gej zajednicu, njihovo izjednačavanje s pedofilima i poruke - prekopirane iz nedemokratskih udžbenika - o tome da su oni manjina koju se tolerira i da su ovisni o dobroj volji većine, poklapaju se s debaklom Mosta na lokalnim izborima i gubitkom političkog rejtinga.

Priče o korupciji, gospodarstvu, reformama ispuhane su, prožvakane i ispljunute, raskrinkane kao propagandne opsjene, a Most se vraća tamo odakle je krenuo: u klerikalno, krajnje konzervativno okruženje, inspirirano politikom Orbanove Mađarske i sve radikalnije Poljske.

Nakon što se očistio od balasta u formi umjerenjaka, liberala i reformista, destilirani Most sada želi za sebe rezervirati svoj komadić političke scene. Pa ako HDZ predstavlja interesni, uhljebnički politički centar, a Domovinski pokret se nametnuo kao njegovo nacionalističko krilo, Most sada želi izrasti u klerikalno, konzervativno, antigay, antiliberalno - ili po Orbanu, iliberalno - krilo.

Nema više prodavanja magle. Most je odlučio izaći na svjetlo dana. 

Svjetonazor koji prije sedam godina "nije bio toliko bitan", sada je za Petrova i Grmoju postao bitniji od svega. Čak i od nedavnih antikorupcijskih uhićenja u Zagrebu, o kojima se nisu previše glasno izjašnjavali.

Prijetnja manjini

Sada se prijeti manjinama, sada se huška protiv manjina, sada se brusi retorika na gejevima i "pedofilima", sada se uzurpira pozicija "većine" i uzima za pravo da se s te pozicije mlati batinom po onima koji se usuđuju izražavati drugačiji svjetonazor.

Most je nekad bio otvoren za sve. Sada je prijetnja mnogima.

Jer, ponavljamo, dok Petrov i Grmoja nisu svojim izjava krenuli zagrijavati atmosferu za zagrebačku Povorku ponosa, deset godina ta povorka nije imala problema s napadima, uvredama, ponižavanjima. 

Neki pripadnici "većine" očito nisu bili tako spremni "tolerirati" manjinu.

Manjine kao bojno polje

I tako, u nedostatku programa i reformi, u nedostatku pravih meta na kojima bi se mogla brusiti retorika i politika, kad su presušili migranti, a Srbi postali mainstream, vrijeme je za ponovni juriš na gejeve. Sve to po uzoru na Mađarsku i Poljsku i po uhodanom receptu kako najlakše provocirati sukobe i podjele, te unositi nemir u liberalne demokracije u Europskoj uniji.

Ljudska prava i prava manjina postala su novo političko bojno polje u Europi, a Most je odlučio isukati mačeve i podići lomače, kako bi preživjeli političku zimu do narednih izbora i spasili se od prirodnog izumiranja.

I to, paradoksalno, u statusu političke manjine.