Često smo u životu čuli ili iskoristili sintagmu "zlatna mladež". U Hrvatsku je, na velika vrata, ušla preko Augusta Cesarca, autora "Zlatnog mladića". Znamo našu zlatnu mladež - rade po formuli "benzin vaš, ideje naše", uzimaju milijune za samovoze budućnosti koji nikad ne krenu, krivotvore rezultate investicijskih fondova, reklamiraju svoje dionice, gaze po cestama pa onda bivaju blago tretirani jer su iz "dobrih obitelji"... E, takav je jedan i Cesarčev zlatni mladić. Pa ipak, nije taj roman, kao ni "Sin domovine" (drama o Eugenu Kvaterniku i Rakovičkoj buni) najpoznatije što je napisao. Svoje slavne rečenice, ujedno i oproštaj od ovoga svijeta, napisao je u ustaškom logoru Kerestinec. One glase ovako: "U ovim prostorijama su proživjeli svoje posljednje časove internirani borci iz Kerestinca, njih 44. Osudu o strijeljanju primili su svi uzdignute glave, jer su znali da umiru za pravednu stvar, za stvar radnog naroda. Živjela sovjetska Hrvatska!".