Najcrnje proročanstvo: 'Volim jedino njega, a izgubit ću ga...' | 24sata
Obavijesti

News

Komentari 31

Najcrnje proročanstvo: 'Volim jedino njega, a izgubit ću ga...'

Najcrnje proročanstvo: 'Volim jedino njega, a izgubit ću ga...'

3. DIO U devet dijelova donosimo priču o babi Vangi, ženi koja je, iako slijepa, vidjela više od mnogih - detalje prošlosti i dubinu budućnosti. Njezina proročanstva i danas se ostvaruju...

VIDEO

Dobri ljudi će preživjeti, a oni zli, oni će sigurno propasti. Mnogi ljudi će umrijeti. A onda, uslijedit će idila i zavladat će besmrtnost.

Baba Vanga, razgovor s Anatolijem Lubčenkom 1994. godine

Počinje rat koji nikad nećemo zaboraviti

Ispred Vangine kuće bio je dugačak red – iz dana u dan. Svi su željeli čuti kakva ih sudbina čeka, svi su željeli znati kako će im se poslagati slagalica života i mogu li promijeniti ono što im je zapisano.

Čuvao tajnu 17 godina: Ovo što ću ti reći nitko ne smije znati...
Čuvao tajnu 17 godina: Ovo što ću ti reći nitko ne smije  znati...

– Milan će se vratiti u kasnim večernjim satima, u istom donjem rublju – rekla je tako jedan dan ožalošćenoj susjedi jer nije imala nikakve vijesti o svome mužu koji je bio na ratištu. 

– Vango, nemoj mi lagati – odgovorila joj je žena. Nije mogla doći sebi.

– Ne lažem, poslušaj me – kazala je Vanga.

– Tko ti je rekao? – upitala je Vangu. Ova je ušutjela.

– Znam, Bog ti je rekao – ushićeno je rekla susjeda.

Te večeri na pragu kuće zaista se pojavio Milan – petnaest minuta nakon ponoći.

– Otvori mi ženo i daj mi hlače – kazao je izmučeno.

Uspio je pobjeći iz zarobljeništva i sakriti se od njemačkih vojnika. 

Drugi poznati slučaj u Bugarskoj, a koji se uvijek prepričava kada se počne govoriti o vidjelici, jest kada je drugoj susjedi Vanga predvidjela povratak sina iz rata.

– Mladić je živ, vratit će se uskoro – rekla je Vangelia.

Njegova zaručnica već je bila izgubila nadu i udala se za drugog muškarca. Mjesecima su majka i zaručnica živjele bez vijesti, bez glasa o njemu. Ni pismo nisu dobile. Kada se vratio u svoj rodni grad, zaručnica se onesvijestila od zaprepaštenja.  

Ovakvih sudbina i priča svaki dan bilo je barem desetak, a brojka je s njezinom popularnošću proporcionalno i rasla.

Sledila krv u žilama: 'Poplava koja stiže donosi rijeku leševa'
Sledila krv u žilama: 'Poplava koja stiže donosi rijeku leševa'

Mladić Dimitar Gušterov dugo je oklijevao hoće li otići k proročici. U glavi su mu se rojile različite misli. Hrabrio je sam sebe. Odluka je pala. Ili sad ili nikad. Vanga ga je odmah na ulazu presrela pogledavši ga ravno u oči.

– Znam zašto ste došli – rekla mu je Baba Vanga.

– Reci, Vango, tko je ubojica moga rođenog brata. Iza njega su ostali žena i troje male djece... – ogorčeno, sa žalošću u očima pitao je Dimitar Gušterov. Vanga mu to nije htjela otkriti kako osvetom ne bi naškodio sam sebi, iako je kasnije govorila, kruži mit, da je lice ubojice jasno vidjela. Od mladića je tražila predanost dobroti i obećanje.

– Prestani tražiti ubojicu i ne osvećuj se. Ionako ćeš biti svjedok njegovog kraja – rekla je. Dimitar nije bio zadovoljan Vanginim odgovorom, ali je počeo posjećivati je sve češće i – zavolio ju je iz sveg srca. Osvojila ga je. Dimitar nikad nije tražio ubojicu kojeg je u konačnici sustigla kazna – smrt.

– Ti ćeš mi napraviti kuću pa ćeš se vratiti k meni još jednom. Drugi put ću s tobom otići u Petrič – rekla je Vangelia mladiću, a tako je o njihovu upoznavanju medijima pričala Sevda Georgijeva, kustosica muzeja, rodne kuće Babe Vange. I tako je i bilo. Zaprosio ju je 1942. Oženili su se. Vangina kuća u Petriču, odakle je bio Dimitar, postala je put spasenja i nade za stotine tisuća ljudi. Dodijelili su joj nadimak "petrička gledarica"

U to malo mjesto na granici Bugarske i tadašnje Jugoslavije počeli su dolaziti ljudi iz najudaljenijih mjesta kako bi saznali sudbinu najmilijih tijekom nesretnih ratnih godina. Smirivala im je duše koje su bile pune ožiljaka zbog krvavog rata. 

Oko toga se vrtio cijeli život bugarske proročice, kao da je svoj zemaljski život završila i predala se nečemu puno višem.

Kasnije je Vanga ispratila svog supruga u rat u Grčku.

– Čuvaj se vode, Dimitre! – bila je jedina poruka koju mu je rekla, posve smirena. Znala je da će se vratiti – živ, ali načetoga zdravlja.

Njezina popularnost i ugled postali su neizmjerni.

Uz silan trud mladi supružnici uspjeli su u Petriču godinu dana nakon toga sagraditi kuću. Ciglu po ciglu. Zajedno. Vanga je prema Dimitru osjećala beskrajnu ljubav, opisivala ju je kao svemirsku iako nisu imali djece. Ipak, da bi upotpunili svoj život, posvojili su kćer njezine sestre. Gušterov joj je bio sve. Nad njega se nedugo nakon rata nadvila kleta sudba.

Mladić je od posljedica borbe u ratu sve češće obolijevao. Vojnici su bili na rubu dehidracije, skapavali su od žeđi i bili prisiljeni piti prljavu vodu. Posljedice je počeo osjećati na jetrima. Bolovi su bili neizdrživi. Dimitar se za oporavak pouzdao u onu narodnu mudrost koja se prenosi s koljena na koljeno, a po kojoj rakija rješava svaku boljku. Njemu je postala prevelik užitak te kasnije ovisnost.

Koliko god su ga obitelj i Vangelia pokušali nagovoriti da prestane piti, do njega njihove riječi nisu dolazile. Odbijale su se o zid koji je podigao prema svakoj riječi podrške. Bila je to jedna od najvećih tragedija njezina života. Nije si mogla oprostiti što njezin muškarac vene, a ona samo može gledati njegovu propast. Izliječila je tisuće ljudi – što od fizičkih tegoba, do najvećih duševnih bolesti, a nije mogla pomoći onome do koga joj je najviše bilo stalo. Gušterov jednostavno nije želio promijeniti svoj način života. Zaključavao se u sobu i pio svaki dan. Budio se mamuran, lijegao pijan. Smrt mu je zakucala na vrata nakon što je obolio od ciroze jetara.

Umro je 1962. od ciroze jetre. Obistinilo se za Vangeliju jedno od najcrnjih proročanstava – izgubila je dio svog života.

– Uništio sam se sam – zadnje je što joj je rekao dok mu je držala ruku uz bolesnički krevet.

Nakon suprugove smrti slomila se. Danima nije izlazila ni u dvorište, a kamoli u grad koji je obožavala. Nije željela nikoga čuti ni vidjeti. Sklupčala se u krevetu i jecala bez prestanka. Hrana joj nije padala na pamet. Spavala je tri dana, sve do – suprugova posljednjeg ispraćaja. I godinama nakon toga njezino srce pripadalo je samo Gušterovu. U znak ljubavi i vjernosti prema njemu, nikad više glavu nije pokrila bijelim rupcem. Od tuge se zavila u crnu maramu i do smrti je nije skinula. Nakon pokopa, njezina nećakinja otišla je obavijestiti ljude da taj dan Vanga neće primati posjetitelje zbog stanja u kojem se nalazi. No, Vanga je smogla snage. Znala je što je njezina zadaća i zbog čega postoji na ovom svijetu. 

– Ljudi me trebaju – rekla je, piše njezina nećakinja Krasimira Stojanova u Ispovijestima slijepe vidjelice. 

Hitler će biti poražen

– Ostavi Rusiju na miru. Taj rat ćeš izgubiti - sasula je Vanga bez ustručavanja Hitleru u lice čim je kročio u njezinu kuću. Nije stigao prozboriti ni pitanje, ni jednu riječ. Bio je među prvim njezinim pacijentima i nije ga štedjela. Godinama kruže priče o tome kako ju je posjetio čim je njemačka vojska ušla u Bugarsku. Iz Sofije se hitno uputio u Vangino selo. Želio je znati ishod svojih odluka – koliko će krvi morati proliti za željen ishod rata.

Iako neprestano okružen astrolozima, želio je da Vanga njegov tajni napad na SSSR blagoslovi svojim viđenjem – da mu prorekne pobjedu, da mu nabilda samopouzdanje. 

– Što je rekla o meni? – pitao je prevoditelja.

– Da zna tko si, da zna da želiš pokoriti svijet – govorio mu je ovaj.

Ponosan, Hitleru je to bio melem za uši. 

– Ali, nećeš uspjeti – nastavila je Vanga.

Prevoditelj se skamenio. Nije odmah želio prenijeti vođi što je čuo.

Reuters/Pixsell

Hitler, okružen pristalicama koji su mu išli niz dlaku, počeo je bjesnjeti kao nikada. Vanga inače nikoga nije trebala uvjeravati u točnost svojih vizija, ali Führer je inzistirao na dodatnim obrazloženjima. Nije prihvaćao mogućnost druge istine osim one u koju je sam vjerovao. Da njegova samodopadnost i autoritet potonu u trenu zbog riječi neke starice – to takva ličnost nije smjela dopustiti. Vanga mu je – suprotno običaju – isti tren pružila dokaz svojih genijalnih sposobnosti. Njegove ljude poslala je u susjednu ulicu, u štalu u kojoj se ždrijebila kobila.

Detaljno je opisala kako će izgledati ždrijebe koje je tek bilo na putu.

– Sve je istina – potvrdili su Hitlerovi pomoćnici vođi nakon što su se svojim očima uvjerili u sve. Prema legendama koje se i danas šire, ljutit i poražen Adolf Hitler odjurio je iz Vangine kuće. Nikad se nije vratio. Ishod rata Vanga je pogodila kao i dlaku ždrijebeta. Ni sama nije bila svjesna koliku važnost je proročanstvo imalo za njega. Bio je zaluđen gatarama, astrolozima, više ili manje lažnim vidovnjacima i prorocima. Ni kristalna kugla s pogledom u ono što tek dolazi ne bi mu bila dovoljna. S Vanginim riječima njegova budućnost bila je kao mutno ogledalo u kojem je vidio svoj odraz, ali se grčevito naprezao da prepozna sve detalje slike.

Hitlerova opsesija: Što mi nosi budućnost?

Činilo se da je Hitlerova vojska baš uvijek korak ispred Engleske i Francuske. Njemačka je okupirala Norvešku u travnju 1940., samo dva dana prije nego li je to planirala britanska vojska. Nedugo nakon toga u britanskom vodstvu počele su se širiti glasine kako taj uspjeh nije nastao zahvaljujući planiranju njemačke vojske ni zbog toga što se Njemačkoj slučajno osmjehnula sreća. 

– Za to je odgovorna viša sila – nagađali su. Sumnje su potvrđene kad je amaterski astrolog došao u Veliku Britaniju s fantastičnom pričom: Treći Reich uzimao je usluge i konzultirao se s jednim od tadašnjih najboljih astrologa. Znali su koliko okultno i mistično može imati utjecaj na vojsku i ponijeti ih, piše David Bryant Perkins u povijesnoj drami ''Hitlerov astrolog''.

Nijemci su to iskoristili. Karl Ernst Krafft, švicarski astrolog izopćen u svojoj zemlji, našao je novi dom u nacističkoj Njemačkoj kao Hitlerov osobni tajnik i ratni zločinac. Među prvima je početkom 20. stoljeća povezao statistiku i predviđanja na temelju horoskopa... Postao je odlučan nacist. Njegov znanstveni pristup astrologiji i poznavanje Nostradamusa bili su jako cijenjeni pa je odigrao veliku ulogu u ratu, piše David Bryant Perkins. 

Naime, sve je počelo već 1933., čim je Hitler preuzeo vlast. Krafft je točno predvidio novi svjetski rat koji će u Njemačku doći na jesen 1939.. Također, kada je 1941. Rudolf Hess došao u Škotsku kako bi pregovarao o miru s Engleskom, to je bila reakcija na Krafftovu prognozu: Ako sukob između Njemačke i Engleske ne prestane do lipnja 1941., plima rata okrenut će se protiv Njemačke. 
Hitler je na sve reagirao u svom stilu. Naredio je ''Aktion Hess'' – uhićenje više od 600 astrologa u Njemačkoj. Hess je čvrsto vjerovao u moć okultnog. S Hitlerom se upoznao u pivnici nedugo nakon Prvog svjetskog rata, gdje je Hitler održavao svoje ''nadahnjujuće'' govore. Zajedno su uhićeni nakon minhenskog puča 1923. i dijelili su ćeliju. Hitler mu je tamo izdiktirao čitavu knjigu Mein Kampf (Moja borba). Nakon neuspjele njemačke invazije na Britaniju, poslije pokušaja sklapanja mira, uhićen je južnije od Glasgowa nakon što se njegov avion srušio. Do kraja rata boravio je u Londonu. Saznavši za to, Hitler ga se odrekao, proglasio ludim, a ženu mu umirovio. 

Krafftove vještine iskazale su se i kada je upozorio naciste da će između 7. i 10. studenog 1939. Hitlerov život biti u opasnosti. Osmog studenog u minhenskoj pivnici, gdje su se okupili nacisti kako bi obilježili godišnjicu Hitlerova prvog Pivničkog puča 1923. godine, postavljena je bomba. Hitler je otišao 13 minuta prije nego što je bilo planirano i tako izbjegao smrt, kaže autor knjige koji je sve istraživao 24 godine. Smatra se da je atentator bio Johann Georg Elser, tvornički radnik i protivnik nacizma, koji je svoj plan pripremao više od mjesec dana.

On je, naime, znao da će Hitler držati govor u pivnici Bürgerbräukeller. Poznato je da je Elsner mjesec dana zalazio u pivnicu i potajno bušio rupu u zidu na skrivenom mjestu pokraj govornice.

Na kraju je ondje postavio eksploziv i namjestio vremenski okidač. Hitler je tog dana doista održao govor, no zbog rata koji je izbio dva mjeseca prije žurilo mu se u Berlin. Namjeravao je ići avionom, ali prevarila ih je gusta magla koja je trajala cijeli dan pa je morao ići vlakom. Zbog toga je morao krenuti na put znatno ranije, pa je skratio svoj govor u pivnici. Bomba je eksplodirala u 21.20 sati, točno kad je Elsner i planirao, no Hitlera i njegovih najbližih suradnika tada više nije bilo u pivnici.

Očito je da je okultno u Hitlerovoj glavi imalo i mnogo dublje značenje. Silno je želio vidjeti budućnost. Potreba da vidi nepoznato, da bude korak ispred, neprestano ga je morila. Ipak, priče o Hitlerovu astrologu po svoj prilici nisu kružile izvan Njemačke sve do 1938.

Njegova opsesija otkrivena je 30. siječnja 1939.

Führer veliku pažnju posvećuje savjetima svog osobnog astrologa, objavljeno je prvi put u londonskom Daily Mailu. Nekoliko mjeseci poslije Gazette de London objavljuje priču u sličnom kontekstu: Nitko ne vjeruje u astrologiju više od ''her Hitlera''. Neki su otišli korak dalje i nagađali: Nije slučajno da su svi njegovi prevrati izvedeni u ožujku. Prije nego li nekog napadne, on bira najpovoljniji trenutak prema tome koliko su mu naklonjene zvijezde.

U srpnju 1939. Daily Mail je izvijestio kako je dr. Nicholas Murray Butler, predsjednik kolumbijskog sveučilišta „New York City“, potvrdio da Hitler ima među svojim osobljem petoricu astrologa. Drugi mediji spominjali su čak šestoricu.

Evening Standard 5. listopada 1939. donosi: „Šire se glasine da Hitler prije svake presudne odluke traži da ga usmjeruju astrolozi. Čak i nakon Hessove izdaje, nacisti su bili skloni koristiti se astrologijom i drugim okultnim mudrolijama kad bi im to kojim slučajem zatrebalo. U Berlinu je osnovana i organizacija za visak.“

Uz Vangu, Hitlerovu sudbinu vidio je i Nostradamus. Predvidio je njegov uspon, ali i njegov slom.

“Iz najdubljih dijelova zapada Europe,
od siromašne obitelji, dijete će se roditi,
koji će govorom zavoditi mnoge,
njegova slava će se proširiti u Istočnom Carstvu”

Antikrist – tako je Nostradamus nagovijestio dolazak “čovjeka umazanog ubojstvom, neprijatelja ljudske vrste… gorega od svih prije njega, prokletog i nečovječnog”. Oni koji su istraživali Nostradamusa ovu najavu povezuju s Hitlerom.

YouTube

Adolf Hitler, poznat kao dobar narator koji je zaveo mnoge svoje poznanike da učine nevjerojatna zla, rođen je u Austriji u siromašnoj obitelji. Nostradamus je predvidio da će Hitler umrijeti sam i da će “veliki dio borbenog polja biti protiv njega”.

Devet godina će mirovati miševi,
A potom će ga žeđ za krvlju izludjeti.
Zbog njega će veliki narod zakone rušiti,
Pobijedit će ga oni pitomije ćudi.

Ovo proročanstvo objašnjeno je ovako: Hitler će od 1930. do 1939. držati mir u Njemačkoj, a zatim povesti veliki njemački narod u propast. Pobijedit će ga manje ratoborni narodi. Povjesničari su utvrdili da je više od polovice Nostradamusovih proročanstava točno. 

Njegovo najpoznatije proročanstvo vjerojatno je ono o tri “antikrista” koji će imati veliki utjecaj na čitavo društvo. Smatra se da je prvi Napoleon, vladar kojeg su čak i njegovi najveći pristalice zvali krvnikom: 

“Vladar će biti rođen blizu Italije,
koji će cijeloga carstva koštati,
reći će, oni s kojima je u društvo,
Bit će smatran više krvnikom nego Princem“

Nostradamus je predvidio da će Hitler umrijeti sam te također da će “veliki dio borbenog polja biti protiv njega”.

Neki misle da je treći antikrist Sadam Hussein ili Osama bin Laden jer je Nostradamus predvidio da će doći s Bliskog istoka:

''Iz jedne arapske zemlje,
bit će rođen Muhamedov sljedbenik,
Ući će u Europu noseći plavi turban,
Bit će teror čovječanstvu,
Nikad većeg horora”. 

'Heroj holokausta - ne tražite ga, mrtav je'

Kada se činilo da nekome nema traga, kada je rodbina samo željela čuti je li mrtav da bi ga dostojno oplakala, Baba Vanga bez previše muke nalazila je i one za kojima ni trunka nade više nije gorjela. Tako je, tvrde oni koji su je poznavali, bilo i sa Šveđaninom Raoulom Wallenbergom koji je uspio nasamariti Nijemce.

Uspješan arhitekt i poduzetnik, umjetnik iz ugledne švedske obitelji, u srpnju 1944. otišao je u Mađarsku koja je tada još bila pod okupacijom nacističke Njemačke. Prije početka Drugog svjetskog rata u toj je zemlji živjelo oko 700.000 Židova. U trenutku kada je Raoul Wallenberg došao u Budimpeštu, ostalo ih je oko 230 .000. Većina je živjela upravo u glavnom mađarskom gradu, a autor Konačnog rješenja židovskog pitanja Adolf Eichmann smislio je način kako će se riješiti svih preživjelih mađarskih Židova.

– Tehnički detalji oduzet će mi nekoliko dana – napisao je u izvješću Eichmann.

Njegov je opaki plan poremetio upravo Wallenberg. Rođen je 1912., tri mjeseca nakon što je njegov otac tragično preminuo. Nakon što je završio srednju školu te petogodišnji studij arhitekture na američkom sveučilištu u Michiganu, njegov djed zaključio je kako se mladić mora baviti bankarstvom pa mu je našao posao u švedskoj tvrtki koja je radila u Južnoj Africi. Na idućem radnom mjestu u Palestini mladi Raoul upoznao je mnoge Židove koji su pobjegli iz Njemačke, a više o nacističkim progonima doznao je od kolege Kolomana Lauera, Židova koji je pobjegao iz Mađarske. Tada se vrlo dobro upoznao s njihovim problemima.

Nakon početka rata, Wallenberg se kao švedski katolik slobodno kretao Europom, pa i nacistički okupiranim područjima. Kako je često putovao, primijetio je sve ekscentričnosti nacističke birokracije. Njegova prijateljica Viveca Lindfors ispričala je kako je Raoul bio iznimno pogođen sudbinom europskih Židova, o čemu joj je često pričao. Istodobno, u SAD-u je osnovana Uprava za ratne izbjeglice i to s ciljem spašavanja Židova i drugih žrtava nacista u Europi. U proljeće 1944. jedan od primarnih ciljeva bilo je spašavanje 700.000 Židova iz Budimpešte. U neutralnu Švedsku došli su kako bi našli nekoga tko bi dobrovoljno otišao u veleposlanstvo te zemlje u Mađarskoj.

Operacija se obavljala pod pokroviteljstvom švedske vlade, a financirali su je Amerikanci. Osobu koja će obaviti taj opasan zadatak izabralo je nekoliko uglednih švedskih Židova, među kojima je bio i Lauer, Wallenbergov prijatelj.

Prvi odabir nije bio Wallenberg, nego Folke Bernadotte, šef švedskog Crvenog križa. Međutim, nije ga odobrila vlada pa je Lauer predložio Wallenberga.

Najveći mu je nedostatak bio taj što mu je bilo samo 30 godina pa su smatrali da je neiskusan, ali ipak je izabran. Švedska je vlada već znala kako će pomoći Židovima. Kada su nacisti počeli odvoditi ljude, većini je bilo jasno da se nikada neće vratiti. Zato su od veleposlanstava neutralnih zemalja, kao što je Švedska, tražili posebne propusnice kako bi izbjegli tragičnu sudbinu. Švedska je takve propusnice isprva izdavala samo stanovnicima koji su imali posebne veze sa Švedskom. Zahvaljujući tim dokumentima, Židovi nisu morali nositi degradirajuću žutu Davidovu zvijezdu na odjeći. Nakon što je prihvatio zadatak, Wallenberg je odmah poslao dopis ministru vanjskih poslova u kojemu je tražio da ga oslobode diplomatskih protokola. Taj je dopis diplomatima bio šokantan, ali to je bio način na koji je Wallenberg djelovao.

Isprva su svi zaposlenici veleposlanstva bili zatečeni takvim načinom rada. Ali, ubrzo su shvatili da je itekako uspješan pa su ga i sami počeli primjenjivati.

Neiskusan u diplomaciji, ništa mu nije bilo strano, od davanja mita do iznude. Prvi zadatak koji je dobio bilo je osmišljavanje izgleda propusnica. Wallenberg je već prije primijetio kako su i nacistički i mađarski birokrati slabi na šarene detalje i simbole. Zato je dizajnirao plavo-žute dokumente kojima je na sredini bio velik grb s tri švedske krune. Propusnice su napravljene tako da su izazivale poštovanje Nijemaca, i to je bilo najvažnije. U početku je Wallenberg od mađarske vlade dobio dopuštenje da napravi samo 1500 takvih posebnih propusnica. Ubrzo je uspio pregovorima postići da ih napravi još tisuću. Praznim prijetnjama i raznim obećanjima isposlovao je da mu vlasti odobre još 4500 propusnica.

U stvarnosti, Wallenberg je izdavao i do tri puta više dokumenata nego što mu je bilo dopušteno. Naime, u izradi propusnica zaposlio je Židove, i to nekoliko stotina njih. S obzirom na to da su radili za veleposlanstvo neutralne države, nisu bili obvezni nositi Davidovu zvijezdu. Sve je u tom trenutku išlo na ruku Wallenbergu.

Mađarski je predsjednik smijenio pronacističkog premijera i stvari su se počele poboljšavati za sve mađarske Židove. Optimizam je obuzeo i Wallenberga, koji je vjerovao da će njegov ured uskoro postati nepotreban te da će se uskoro vratiti u Švedsku. Međutim, stvari još nisu bile gotove.

Vrlo brzo nacisti su prodrli u Mađarsku i postavili pronacističku vlast. Wallenberg se nastavio boriti. Počeo je otvarati takozvane švedske kuće, u kojima su se skrivali Židovi. Ispred svake od 30 sagrađenih kuća stajala je velika švedska zastava.

Uskoro je samo u tim kućama bilo više od 15.000 ljudi. Veleposlanstva drugih neutralnih zemalja uskoro su slijedila švedski primjer te su i oni počeli izdavati privremene propusnice. S vremenom je situacija postajala sve očajnija. Vlada je htjela ukinuti sve privremene propusnice i sličnu dokumentaciju, a to je osobno spriječio Wallenberg i to tako što se sprijateljio sa suprugom ministra vanjskih poslova.

Barunica Elizabeta Kemeny nagovorila je supruga da ne dira veleposlanstva pa je Wallenberg nastavio dijeliti spasonosne dokumente.

Kada su nacisti počeli deportirati Židove u vlakovima, Wallenberg se penjao na vagone i bacao propusnice ljudima u vlaku.

Često su njemački vojnici morali pucati na njega, ali su bili toliko impresionirani njegovom hrabrošću da su namjerno pucali previsoko da ga ne bi pogodili. Sve do siječnja 1945. Wallenberg je očajnički tražio odgovorne osobe koje bi mu mogle pomoći. Ali, tada su Sovjeti ušli u Budimpeštu. U tom trenutku u gradu je bilo 120.000 Židova. Prema procjenama Wallenbergovih suradnika, on je spasio oko stotinu tisuća ljudi.

Raoul Wallenberg dočekao je sovjetske trupe 17. siječnja ispred jedne od švedskih kuća i tražio da ga odvedu u središnjicu sovjetske vojske u Debrecenu.

Pozdravio se s kolegama i obavijestio ih da će se vratiti za osam dana. Više ga nisu vidjeli, a njegova je sudbina ostala misterij.

Naime, Sovjeti su službeno objavili kako je preminuo od srčanog udara 1947. u zatvoreništvu u Moskvi.

Pretpostavlja se da su Sovjeti vjerovali da je Wallenberg američki špijun pa su ga uhitili. Njegovo tijelo nikad nije nađeno i do danas nije poznato gdje je pokopan. Postoje i teorije da je živio pod drugim identitetom u nekoj zemlji u kojoj nisu znali tko je.

Proročica Vanga mnogima je za vrijeme Drugog svjetskog rata najčešće bila jedina nada da saznaju gdje su nestali njihovi najmiliji. Gledajući njegovu fotografiju i Vanga je pokušala saznati sudbinu heroja, istinu skrivenu od svih.

– Ovaj čovjek više nije živ – izustila je. Ispričala je da je Wallenberg uhićen po osobnom nalogu jednog od najvećeg mučitelja i Staljinova pomoćnika Lavrentija Berije koji ga je bacio u Staljinov logor i pogubio bez suđenja. 

>>> Kraj trećeg dijela

24sata
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 31