Najskuplje zdravstvo u Europi: Dižu i dopunsko, sve plaćamo...

Nema tu pravih reformi. U zdravstvu stanje nikad nije bilo gore. To govorim sa strane pacijenata i prava pacijenata, rekao je Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata nakon najave ministra Kujundžića o poskupljenju dopunskog zdravstvenog osiguranja. 

Zbog nagomilanih dugova u hrvatskom zdravstvu, koji trenutačno dosežu iznos od čak 7 milijardi kuna, ministar Kujundžić već neko vrijeme u javnosti predlaže dizanje cijena dopunskog zdravstvenog osiguranja. Poziva se na slučaj susjedne Slovenije, koja je povećala izdvajanje u zdravstvu po imovnome cenzusu. 

- Ako ne priskrbimo dovoljno novca, sustav će se urušiti - tvrdi ministar Kujundžić. 

Ipak, Drlje smatra da Kujundžić plasira informacije o mogućim poskupljenjima samo da bi vidio što će javnost odobriti a što neće.

O katastrofalnom stanju u hrvatskom zdravstvu svjedoči činjenica kako pacijenti primjerice, na magnetsku rezonanciju čekaju i po 450 dana. Nakon terapije na kontrolni pregled kod fizijatra čeka se i po nekoliko mjeseci, a na pregled kod onkologa građani dolaze tek nakon pola godine čekanja. Pacijenti pulske bolnice ogorčeni su predugim listama čekanja, posebice na Odjelu oftalmologije. Naime, pregled kod oftalmologa u Puli se čeka čak 300 dana. U posljednje vrijeme, tvrde pacijenti, velika su čekanja i za dermatologiju. Čeka se od 250 do 270 dana, odnosno u prosjeku oko osam mjeseci. 

- UZV color dopler vena također se čeka 300 dana, a fototerapija ima listu čekanja od 200 dana - rekao nam je dr. Fedel iz pulske bolnice. 

U Udruzi hrvatskih pacijenata tvrde i kako su o problemima u zdravstvu već nekoliko puta obavještavali ministra Kujundžića, ali ništa se nije promijenilo. Drlje tvrdi kako je svaka reforma koja je dosad provedena na kraju ipak pala na teret pacijenata.

- Ovakva reforma ide u korist tajkunizaciji, a na štetu naroda. Povećanje izdvajanja za zdravstvo je ništa više nego demagogija. Reforma ne smije pasti na leđa građana. Oni ne mogu reformirati zdravstvo - rekao je.

S Drljom se slaže i Nikica Gabrić, bivši savjetnik za zdravstvo. On smatra da troškove reforme ne smiju snositi samo građani već se dio “kolača” mora dati i državi. 

- Reforma mora ići na tri razine. Prva razina obuhvaća da država plati od dvije do dvije i pol milijarde kuna od doprinosa koje prikupi. Druga razina je da se racionalizira sustav. 

Drugim riječima, potrebna je reforma sustava. Treća razina je da pacijenti snose dio tereta, putem većih izdvajanja za zdravstvo - rekao je Gabrić. Tvrdi da građani nikako ne smiju biti jedini koji plaćaju reformu, no moraju razumjeti da je potrebno ulagati u zdravstvo. 

Istaknuo je ipak da država u tom pogledu snosi najveću odgovornost. Spomenuo je i dodatno zdravstveno osiguranje, za koje smatra da funkcionira kao kasko osiguranje kod automobila. 

- Ako imate 100 automobila s kasko osiguranjem, a njih 10 se razbije, onda takvo osiguranje nema smisla. Međutim, ako imate 100.000 automobila s kaskom i razbije ih se 1000, onda takvo osiguranje funkcionira. Ista je stvar s dopunskim zdravstvenim osiguranjem. Treba ga bolje isprezentirati pacijentima jer inače neće nikad zaživjeti - rekao je Gabrić, koji tvrdi da je u Hrvatskoj sve populizam. Naime, ne postoji temeljna politička volja da se problem zdravstva riješi. 

- Taj se problem ne rješava od 1990. jer on zahtijeva zadiranje u privatne stvari, jak liječnički lobi i jak lobi medicinskih sestara - tvrdi Gabrić. Rekao nam je i kako misli da se o rješenju tog problema moraju složiti vladajući i opozicija. 

- Dugovi samo rastu, a ništa se ne rješava. Takav sustav je neodrživ - istaknuo je. 

Generalno se može reći da zdravstvo nije besplatno. Naime, građani moraju izdvajati 15 posto plaće u zdravstveni sustav, a uz to plaćaju i dopunsko osiguranje 70 kuna na mjesec. Za pacijente koji plaćaju dopunsko sve zdravstvene usluge su besplatne, baš kao i lijekovi. Međutim, i tu postoje iznimke. Nisu besplatni lijekovi s takozvane dopunske, B liste. Njih se mora doplaćivati bez obzira na dopunsko. Također, kod stomatologa postoji osnovna košarica usluga koju pokriva dopunsko, a niz usluga se plaća. Primjerice, bijele plombe idu samo do četvorke, a sva protetika za starije od 18 godina se plaća. 

Prije uvođenja dopunskog osiguranja postojali su samo doprinosi iz plaće. Zdravstvo je svima bilo besplatno. Pacijenti nisu obavezni plaćati dopunsko, ali onda plaćaju 20% iznosa participacije. Uz to, polica dopunskog ne može se uzeti u zadnji tren, u momentu kad nekome zatreba jer počinje vrijediti tek dva tjedna od dana sklapanja ugovora.

Dodatni problem koji je nastao unazad par godina zbog novih zakona i pravilnika je da ima puno ljudi koji nemaju ni osnovno zdravstveno osiguranje.

Razlog je taj što se najkasnije 30 dana od, recimo, prestanka školovanja ili radnog odnosa, HZZO-u mora prijaviti da osoba više nema osnovu za zdravstveno osiguranje. Mnogi promaše taj period jer ni ne znaju za njega. Tako ostaju bez osnovnog osiguranja i plaćaju u punom opsegu svaku zdravstvenu uslugu.