Nakon 50 godina i danas im je najslađe rugati se političarima

Satirični program Jazavca, grupe autora među kojima je bio i Fadil Hadžić, a u režiji Nikole Petrovića 25. ožujka 1964. u kavani Medulić okupio je tada manje poznate glumce. Varijetetskim formama bliskima kabaretu, zabavljali su goste koji su jeli i pili za stolovima. Od iste grupe autora u sljedeće tri godine uslijedile su “Da li su dva i dva četiri”, “Ispeci pa prešuti”, “Sretna Nova!”, “Devize ili život”... a Mladen Crnobrnja Gumbek, Sabrija Biser, Bane Petrović, Branka Strmac, Ivo Serdar, Drago Bahun... uživali u ovacijama. Unatoč do zadnjeg mjesta, svake večeri, ispunjenoj kavani, 1967. godine Fadil Hadžić tiskao je osmrtnicu Jazavcu i objavio je po svim novinama.

- Ugostitelji su tjerali svoj biznis, a Fadil je želio razvijati kazalište. Nitko nije htio dati novac za teatar, pa se Fadil dosjetio i osmrtnicom probudio gradske oce. Tadašnji varijete u Ilici također je bio u povećim problemima, a kad je Fadil dobio novac, s glumcima se preselio u današnji Kerempuh - govori Duško Ljuština, od 1982. godine ravnatelj satiričkog kazališta.

Predstavom “Bože mili kud sam zašo” glumci Jazavca 1967. prvi su se put pojavili na sceni kazališta u današnjoj Ilici 31 i tu ostali do danas. I tada su oko njih bili stolovi i konobari koji su gostima donosili piće, a dvoranu sa sjedalima dobili su tek sedam godina poslije.

Pedeset godina poslije Kerempuh je naše najposjećenije kazalište. Njihovih je 215 premijera i 20.449 izvedbi odgledalo je više od 6,5 milijuna. U bivšoj je Jugoslaviji bila stvar prestiža doći u Zagreb i pogledati neku od njihovih predstava. Kao one antologijske, hit-predstave Ljuština izdvaja samo njih deset.

- Svježa krv bila je ‘Zmija’ Fadila Hadžića jer prva je to predstava koju je u našoj kući režirao Kosta Spaić. ‘Svoga tela gospodar’ u režiji Georgija Para pobrao je nagrade na Marulovim danima, a Duško Gruborović maestralno odigrao glavnu ulogu. Fadilov tekst ‘Pišem ti pismo da skupa više nismo’, o razlazu republika bivše Jugoslavije, u Domovinskom je ratu igrana u rovovima, na prvim linijama bojišnice. U Sunji je predstava bila prekinuta jer je tijekom igranja granata pala na zgradu. ‘Spikom na spiku’ Borisa Svrtana prvi put je u to kazalište dovela predsjednika države. Tuđman je htio vidjeti svoj razgovor s Titom i ostao je u kazalištu do pola tri u jutro. Godinu dana poslije, za ‘Dobro došli u plavi pakao’ u režiji Petra Večeka na redovnoj konferenciji za novinare prvi je predsjednik Hrvatske rekao da destabilizira Hrvatsku. Zbog ‘Vježbanja demokracije’ u režiji Vlatka Dulića imali smo ozbiljne probleme, iz ureda predsjednika zatražen je tekst koji sam im morao odnijeti. Srećom, na tome je to i ostalo.

>>>Više pročitajte u Expressu