Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Jason Arday (41) bio je najmlađi crni profesor ikad imenovan na Cambridge, što je bilo pravo čudo s obzirom da je bio autističan i tek s 18 naučio čitati. No, samo godinu i pol kasnije, počele su optužbe
Bivši profesor Sveučilišta Cambridge Jason Arday (41) pronađen je mrtav u jednom objektu u južnom Londonu, javlja britanski Mirror. Arday je u petak pronađen bez svijesti, a po dolasku hitnih službi, proglašen je mrtvim. Po pisanju britanskih medija, policija smrt smatra 'iznenadnom, ali ne sumnjivom'.
Arday - sociolog čija je inspirativna životna priča i imenovanje za najmlađeg crnog profesora u povijesti Cambridgea odjeknula svijetom - preminuo je devet dana nakon što je podnio ostavku zbog optužbi za plagijat i pokretanja službene istrage o njegovom imenovanju, što je dovelo u pitanje temelje njegove karijere i nevjerojatnu životnu priču.
- S dubokom tugom pišem kako bih trenutno podnio ostavku na mjesto na Sveučilištu Cambridge i Jesus Collegeu. Kada sam prihvatio iznimnu čast da postanem profesor sociologije na Cambridgeu, to je, bez ikakve sumnje, bila najveća profesionalna privilegija u mom životu - napisao je Arday u pismu ostavke. Njegova obitelj kazala je kako su 'u šoku jer su izgubili ovog nevjerojatnog oca, partnera, brata, ujaka i sina'.
- Kampanja dezinformacija bila je previše za Jasona, koji je bio blag čovjek i koji je uvijek želio vidjeti najbolje u svima - dodali su.
Prorektorica Sveučilišta Cambridge, profesorica Deborah Prentice, rekla je da je 'neizmjerno ožalošćena' smrću bivšeg profesora te dodala: Naše iskreno suosjećanje upućujemo obitelji i prijateljima Jasona Ardaya u ovom iznimno teškom trenutku.
Kad je Jason Arday 2023. godine stupio na poziciju profesora sociologije obrazovanja na Cambridgeu, proslavljen je kao simbol nade i ustrajnosti - dječak iz južnog Londona s dijagnozom autizma i globalnog zastoja u razvoju, koji do 11. godine nije govorio, a čitati i pisati naučio je tek s 18, postao je najmlađi crni profesor u povijesti jedne od najprestižnijih akademskih institucija na svijetu.
Njegovo imenovanje, u vrijeme kad je Cambridge imao samo pet crnih profesora, smatrano je prekretnicom. No, manje od godinu i pol dana kasnije, Ardayeva karijera i život urušili su se pod teretom skandala koji je potresao britansku akademsku zajednicu.
Ardayev pad početo je kada je Nathan Cofnas, bivši istraživač filozofije na Cambridgeu, poznat po svojim kontroverznim stavovima o rasi i meritokraciji, javno iznio sumnje u Ardayev rad. Uskoro je list The Times of London objavio detaljnu analizu Ardayeve doktorske disertacije iz 2015. godine, ističući brojne odlomke koji su bili 'identični ili gotovo identični' onima iz ranijeg rada druge znanstvenice. Arday je kazao kako stoji iza pogrešaka u svom akademskom radu, ali je rekao da su one posljedica, između ostalog, nedostatka odgovarajućeg nadzora tijekom njegova doktorata, kao i načina na koji njegovo autističko procesiranje informacija može utjecati na to kako preuzima i obrađuje informacije. Plagianje nije priznao.
- Odgovoran sam za pogreške koje sam napravio. Smatram sebe odgovornim i drugi bi me trebali smatrati odgovornim. Ovdje govorimo o akademskom svijetu. Nisam nikoga ubio. Mislim da je okrutnost koju sam doživio, kao i prikazivanje mene kao nekakvog lažljivca i fantasta, potpuno neprihvatljivo - kazao je Arday za The Times.
Cambridge je isprva čvrsto stao uz svog profesora, no kako su se u medijima pojavljivale nove informacije, pritisak je rastao. Na koncu je i sam Cambridge objavio da pokreće vlastitu istragu 'nakon novih informacija o kvalifikacijama i počasnim imenovanjima profesora Ardaya'.
Ispitivanje se brzo proširilo izvan akademskih radova. Mediji su počeli preispitivati i druge, gotovo mitske dijelove Ardayeve biografije. Pod povećalom se našla njegova tvrdnja da je kroz humanitarne akcije prikupio 5,5 milijuna funti. Posebnu pažnju privukle su tvrdnje o sportskim pothvatima, poput trčanja 30 maratona u 35 dana. Arday se branio od optužbi da je iznos prikupljenog novca i svoje sportske pothvate prikazao netočno, no ne i da je lagao. Objasnio je da £5 milijuna nije prikupio sam, već kroz brojne fundraising kolektive tijekom dva desetljeća, dok je tvrdnju da je pretrčao 600 milja u šest dana naknadno pojasnio rekavši da je izazov zapravo trajao 12 dana, jer je morao ubaciti dane za odmor. Istovremeno, Arday je tvrdio da je žrtva ekstremne kampanje zlostavljanja, koja je uključivala prijetnje nožem u njegovu uredu, slanje metaka i odrubljene svinjske glave na kućnu adresu. Ipak, istrage medija i provjere kod policije nisu mogle potvrditi te navode, što je dodatno produbilo sumnje.
Suočen s istragama na više sveučilišta i nemilosrdnim medijskim pritiskom, Arday je početkom kolovoza podnio ostavku. U svom priopćenju naveo je kako 'neumoljive optužbe, nagađanja i javni komentari uzimaju dubok danak meni i onima koje volim'. Naglasio je da se njegova odluka ne smije protumačiti kao prihvaćanje narativa koji su ga okruživali, odnosno priznanje krivnje. Njegova smrt sada je pokrenula ozbiljnu raspravu o ulozi medija i toksičnosti javnog diskursa. Mnogi su se zapitali je li intenzitet medijskih napada bio proporcionalan prijestupima za koje je optužen. Grupa za kampanje The Good Law Project, koja je podržavala Ardaya, izjavila je da su 'ljudi oko njega upozoravali medije da postoji taj rizik'. Brojni akademici i političari oštro su osudili, kako su naveli, 'kampanju blaćenja' osmišljenu da potkopa ne samo Ardaya, već i druge crne osobe na utjecajnim pozicijama. Tragedija Jasona Ardaya ostavlja iza sebe ne samo pitanja o akademskom integritetu, već i duboku zabrinutost zbog razorne moći javnog linča u digitalnom dobu.
Samo nekoliko mjeseci prije nego što će se naći u središtu oluje, Arday je na jednoj konferenciji upozorio na postojanje onoga što je nazvao 'playbookom' - priručnikom za uništavanje karijera crnih akademika. Opisao je taktiku prema kojoj konzervativni aktivisti metodično 'češljaju' radove istaknutih crnih intelektualaca u potrazi za bilo kakvim pogreškama, nedosljednostima ili greškama u citiranju. Jednom kada se pronađe i najmanja greška, desničarski mediji i političari kreću u koordinirani napad, stvarajući pritisak na sveučilišta da prekinu suradnju s tim akademicima. Spomenuo je primjer Claudine Gay, prve crne predsjednice Harvarda, koja je bila prisiljena na ostavku nakon samo sedam mjeseci zbog optužbi za plagijat.
- Instrumenti koji su osmišljeni da štite akademski integritet, naše blagostanje i intelektualno vlasništvo, koriste se kao oružje - rekao je tada Arday, pozivajući kolege da se odupru 'karcinomu koji treba iskorijeniti iz akademske zajednice'.
*uz korištenje AI-ja
24sata © 2026
