Pretukle su me kad su vidjelele moje fotografije na Facbeooku, rugale su mi se da glumim modela, a kad su me nazvali droljom, uzvratila sam i onda je krenula tučnjava, priča jedna od žrtava
Nasilnice po školama: 'Tukle smo se bokserima, palicama...'
Scene poput onih od prošlog tjedna kad su se potukle dvije učenice kod zgrade Prehrambeno-tehnološke škole u Dubravi, dok su se ostali oko njih okupili i navijali nisu nepoznata slika sa školskih hodnika po Hrvatskoj.
Djevojke iz Dubrave su se potukle radi dečka, ali razlozi za tučnjave među djevojčicama proteklih godina bili su razni. U Expressu smo detaljno pisali o tom fenomenu, s djevojčicama koje su bile žrtve, ali i s djevojčicama nasilnicama.
Vrhunac šoka za hrvatsku javnost bila je priča od prije nekoliko godina kada je napadnuta učenica 8. razreda OŠ Gripe u Splitu.
Djevojku je tijekom velikog odmora pretukla je godinu dana starija djevojka iz OŠ Pojišan koja se bavi kickboksingom.
Nije riječ o adolescentskoj svađi koja je prerasla u fizički obračun, nego je premlaćivanje naručila razredna kolegica nesretne djevojke.
Kickbokserica ju je najprije izudarala rukama po glavi, te je potom uhvatila za kosu i glavu joj “nasadila” na svoje koljeno. Djevojka je zadobila kontuziju desnog dijela lica, nagnječenje nosa i hematome po cijeloj glavi.
Nasilnica se poslije na Facebooku pohvalila ishodom obračuna. Majka pretučene djevojčice nije mogla zaspati te večeri kada joj je kći došla kući s izobličenim licem.
Ne osjećaju ni žaljenje ni krivnju
"Šokirana sam. Ne znam kako će mi se kći vratiti u školu i bezbrižno se družiti s ostalim učenicima", ispričala je ogorčena majka.
No ovakvi slučajevi ne čude naše stručnjake koji prate problematiku nasilja. Oni vide ono što mnogi ne žele priznati – nasilje je u porastu i jednako se širi među oba spola.
Nasilja će biti sve više i bit će sve okrutnije.
"Mi štedimo na djeci i malo ulažemo u njih. Nema preventivnih programa koji bi trebali početi već u vrtićkoj dobi", kažu stručnjaci, te ističu da nema neke razlike među spolovima kad je agresija i nasilje u pitanju.
Žrtva 1, Sanja (16), Zadar
Dobila sam novu odjeću od roditelja, isprobavala je jedan dan kod kuće s prijateljicom, koja me fotkala pa sam slike stavila na svoj profil na Facebooku. Htjela sam samo ispasti zgodna, a slične fotografije ionako sve moje vršnjakinje objavljuju.
No ni u najgorim noćnim morama nisam mogla sanjati da će mi se zbog toga život u jednom danu pretvoriti u pravi pakao.
Fotografije su vidjele moje kolegice iz razreda i počele mi prigovarati da “što glumim nekog modela i pokazujem se po Facebooku”. Isprva nisam to shvaćala ozbiljno niti tome pridavala preveliku pozornost jer se radilo o curama s kojima se nisam previše družila.
No počele su to raditi sve češće, smijuljile bi mi se za vrijeme nastave i priču počele širiti ostalima u razredu. Jednog dana su me uhvatile ispred škole i počele me naguravati.
Govorile su mi da sam drolja i u jednom trenutku meni je prekipjelo i jednu od njih sam, dok sam se branila, ošamarila. Poludjele su...
Počele su me bjesomučno udarati šakama i nogama i ni sama ne znam kako nisam pala na pod jer tko zna što bi se dogodilo.
Okružile su me da ne mogu pobjeći, a kad god bih pokušala, jedna od njih gurnula bi me natrag u sredinu. Taj pakao trajao je nekoliko minuta, iako se meni činilo kao da traje satima.
Nekako sam se iskrala i plačući počela trčati kući dok su mi one dobacivale ružne stvari o kojima mi je neugodno uopće govoriti.
Nadala sam se da će, nakon što su napravile što su htjele, to mučenje prestati, no postalo je samo još gore. Drugi dan kad sam došla u školu, svaki odmor su mi pred cijelom školom na hodniku vikale da sam kurva.
Pratile bi me u stopu na WC i kamo god sam išla i vrijeđale me. Nakon nekoliko dana počele su mi u školu slati starije tipove, kojima su rekle da ću se s njima seksati za novac i ti likovi bi me čekali ispred škole i počeli mi se nabacivati.
Prestali su dolaziti kad sam im rekla da ću zvati policiju, no iste poruke dobivala sam preko Facebooka. Profil sam morala zatvoriti jer je sve postalo neizdrživo, a u zadnje vrijeme družim se samo s ljudima iz susjednog razreda jer iz mog više nitko ne želi razgovarati sa mnom.
Obratila sam se i pedagogici, no čini mi se da se i ona boji tih tipova pa mi nije mogla pomoći. Više ne znam što da napravim i morat ću se prebaciti u drugu školu.
Žrtva 2, Marija (13), Rovinj
Išla sam u lošiju osnovnu školu i zbog slabijih ocjena morala sam se prebaciti u drugu, koja se smatra uglednijom i boljom.
U početku je sve bilo u redu, nisam imala nikakvih problema, no onda je netko izvalio da sam ja siromašna i jadna i da su me izbacili iz bivše škole, koja je bila “smeće”.
Prvih nekoliko tjedana samo su me psihički maltretirali, stalno bi me gnjavili, a nisam imala ni previše prijatelja. Uzeli bi mi torbu i počeli po razredu pod odmorom bacati moje stvari i knjige uokolo i u koš za smeće, smijali su se i vikali “ovo je smeće, ovo je smeće”.
To su uglavnom radile cure iz razreda, a onda su me jednom istukle na igralištu. Došle su do mene i pitale me “što radim ovdje, ovo nije moje igralište” i počele me gurati.
U jednom trenuku su me gurnule na zid o koji sam udarila glavom i samo mi se zacrnilo pred oćima.
Otišla sam kući i nije mi bilo dobro pa su me roditelji odveli liječniku, koji mi je rekao da imam potres mozga.
Lagala sam da sam pala na igralištu, nisam ništa željela priznati roditeljima. Kad sam se vratila u školu, maltretiranje je polako prestalo, a ja sam u međuvremenu našla dečka.
No, nekoliko tjedana kasnije vidjele su me kako sjedim s njim na klupi i opet me počele gnjaviti. Prvo su mi pred njim vikale da sam kurva, ne znam, valjda su bile ljubomorne jer nijedna od njih nije imala dečka.
Otišli smo od njih, a drugi dan kad sam došla u školu ponovno su mi govorile da sam kurva i u prolazu bi me jedna od njih tu i tamo ošamarila.
Sve su ispričale i dečkima iz razreda, koji su me počeli “šlatat”, pogotovo kad je došlo ljeto i kad smo nosile laganije majice.
Na maturalac nisam htjela ni ići i sva sreća što je škola brzo završila pa sam otišla u srednju jer ne znam kako bih to više izdržala. Danas kad me sretnu, prave se kao da me nikad nisu poznavale.
Nasilnica, Mirna (18), Zagreb
Tukle smo se bokserima, palicama, teleskopskim palicama, nisu to bile ženske šore, kak ljudi misle - čupanje, šamaranje... Znalo je bit i stvarno brutalno.
Jednoj curi sam vukla glavu po šljunku da sam joj svu facu uništila i danas ima rupe po licu, jednoj sam slomila ruku, kasnije mi je bilo žao, ali već je bilo gotovo, ispričala nam je 18-godišnjakinja, učenica 4. razreda jedne zagrebačke gimnazije.
Prvi put sam se potukla u 7. razredu osnovne škole. Ne sjećam se više zbog čega, obično je razlog bio svađa dviju cura oko dečka.
Svaka bi pozvala po nekoliko prijateljica da se potuku. U početku nas je bilo pet-šest cura, ali znalo nas je biti i puno više. Razlozi su uvijek bili banalni.
Svađa oko dečka ili neki trač, recimo netko kaže da je neka cura pričala nešto loše o tebi, ti je nađeš i nabiješ, nije bitno ni je li to istina. Često je bio dovoljan i samo jedan krivi pogled, neka te odmjeri ili ti dobaci nešto i ti je istučeš.
Uvijek bi se sredila za tučnjavu. Ko da idem van. Našminkala bi se i zrihtala. Da me vidi netko sa strane, tko ne zna zašto smo tamo, nikad ne bi posumnjao.
Znale smo obući širu odjeću, ako smo nosile oružje (mislim na palice i to, da ne bi ispalo da hodamo s pištoljima) da se ne vidi.
Nekad bi skinule dio odjeće da se ne zaprlja, da ne bi ostali tragovi krvi ili nešto. Osim toga, uvijek sam pazila da me ne tuku po licu, kako starci ne bi ništa skužili.
Napadao snijeg u Zagrebu i okolici, čeka vas čišćenje auta! Evo kakvo je stanje na cestama
VIDEO Mladić (22) bježao od policije pa razbio rampu na graničnom prijelazu i poginuo
Kekin o porijeklu imovine: 'Sve smo stekli sami. Doktorica sam znanosti, a muž je rock zvijezda'