Našli ga pred zgradom: Medo je pao s 4. kata i uspio preživjeti!

Medo je zakon! Veseo je i jako je pun ljubavi. Jako je dobar, i od prvog dana nije napravio niti jednu štetu u kući. On je velika maza i obožavamo ga – započinje priču Jasminka Duić (44) iz Zagreba.

Ona je Medu udomila u ožujku ove godine nakon što su se volonteri udruge S-PAS potrudili da izliječi sve ozljede nastale nesretnim slučajem. Naime, u prosincu 2016. godine bivša vlasnica zatvorila ga je na balkonu stana u Rudešu. Balkon je bio na 4. katu, a ona je izašla kako bi nešto obavila. Ne zna se kako je Medo završio na pločniku. Pretpostavlja se da ga je uplašila petarda pa je skočio preko ograde, ili je slučajno pao. U svakom slučaju, šokirani prolaznici pronašli su ga pred zgradom u jako teškom stanju. Prevezli su ga veterinaru i vlasnicu obavijestili o svemu.  

- Medo ima krvarenje u plućima i u abdomenu. Zdjelica mu je slomljena na nekoliko mjesta. To su velike ozljede, on je u šoku. Pas je uhranjen i dobar kao kruh, prima infuziju, antišok terapiju i lijekove protiv bolova - rekao je tada dežurni veterinar u veterinarskoj klinici u kojoj su ga zbrinuli dodajući kako je vrlo neizvjesno hoće li pas preživjeti tako teške ozljede.

No Medo je borac i od svih silnih ozljeda uspio se oporaviti. Bivša vlasnica ga se ipak odrekla i tako je na kraju završio kao ljubimac koji traži novu obitelj. Brigu o njemu preuzela je udruga S-PAS, a pokrenuli su i prikupljanje novca za plaćanje izdašnog računa u veterinarskoj klinici. Nekoliko mjeseci poslije upravo je želja za novim ljubimcem obitelj Duić dovela do udruge.

- Djeca su željela psa, ali smo stalno odgađali govoreći im kako je riječ o velikoj obvezi. Na kraju smo popustili. Uvjet je bio da ga obavezno uzmemo u nekom azilu za pse. Tražili smo po stranicama i naišli smo na udrugu S-PAS. Suprug , djevojke i ja otišli smo u Zaprešić i rekli smo: Pas koji nam prvi pristupi taj je naš . Medo je kao nezainteresirano kružio oko nas, njuškao, obilazio i u jednom trenutku sjeo je pored mog supruga i digao je glavu prema njemu i kao da je dao neki znak. Malo je bedasto to objašnjavati , ali mislim da je to bio taj trenutak. Suprug ga je potapšao po glavi i nešto mu govorio , a Medo je treptao okicama i pratio što mu priča. Još mi je slika u sjećanju. Bilo je baš uzbudljivo. Jednoglasno smo se složili da nećemo više tražiti , uzet ćemo njega, Medu – prepričala je Jasminka.

Kaže kako je privikavanje bilo jednako stresno za Medu kao i za njih, ali s vremenom sve je sjelo na svoje mjesto. Ipak, tih prvih dana u kući je vladalo opsadno stanje.

- Naravno ispočetka ne poznaješ kakvog je karaktera, smiješ li mu prilaziti dok jede ili spava, i trudili smo se da ga ne ostavljamo samoga u kući. Imali smo pravu organizaciju oko svega. Sada nam je smiješno, ali tih dana smo jurili s posla, djevojke iz škole , čuvala ga je baka. Da nije bilo tako ne bismo imali dogodovštine za prepričavati. Primjerice, mlađa kći nije išla u školu jer nije imao tko čuvati Medu , muž i ja smo mijenjali smjene. Ludnica – smije se Jasminka prisjećajući se prvih dana.

No šarmer Medo brzo im se uvukao pod kožu. Danas se ni po čemu ne vidi kakvu je strašnu traumu prošao. Umiljat i razigran konačno je pronašao dom pun ljubavi u kojem je zaista sretan.