Ne daj se, Vita Maria: Prijeti joj amputacija, a HZZO 'spava'

Malena Vita Maria Crnko ima kongenitalnu pseudoartrozu, rijetku genetsku bolest. Riječ je o jako teškom okoštavanju slomljenih kostiju koje bez teškog i bolnog operacijskog liječenja uopće ne zacjeljuju. Nakon operacije u Beču, HZZO je usred liječenja prekinuo financiranje zbog čega bi Vita mogla ostati bez noge.

- Došlo je do komplikacija tijekom porođaja te je Vita Maria imala krvarenje u mozgu. Dok je još bila beba, primijetila sam da joj se jedna nogica izravnala, a druga je ostala iskrivljena. Obavili smo više pretraga prije krajnje dijagnoze - kaže majka Morana. Znajući za Vitinu bolest, odgađali su njezine prve korake.

- Svi smo četveronoške puzali u stanu. Prohodala je u ljeto 2010. godine, a već u studenom joj je pukla kost - kaže Morana.

Od tada traje agonija obitelji Crnko.

HZZO nema novca za liječenje djece?!

Viti Mariji puknule su obje kosti lijeve potkoljenice, tibia i fibula. U privatnoj klinici u Zagrebu prošla je pet neuspješnih operacija, no noga nije zacijelila ni nakon dvije godine nošenja gipsa.

Dapače, ostala je deformirana te curica na njoj nije mogla ni stajati. Morana je obišla sve ortopedske centre u Hrvatskoj, a tad je čula za spasonosno liječenje u Orthopädisches Spital Speising u Beču.

- Postoje samo četiri klinike u svijetu koje rade te komplicirane ortopedske operacije. Prof. dr. sc. Darko Antičević sa Šalate, koji je dotad vodio Vitu Mariju, odobrio je liječenje i ona je 26. rujna prošle godine operirana u Beču - objasnila je Morana.

Djevojčici su odstranili bolesni dio kosti i provukli žicu, koja služi kao unutarnja proteza, od koljena do zgloba. Kosti su dodatno stabilizirali posebnim vanjskim fiksatorom (TSF), a koji se, kaže Morana, u Hrvatskoj zbog visoke cijene uopće ne koristi. Kako bi potaknuli zacjeljivanje, dodali su protein koji pospješuje okoštavanje, a da Viti Mariji jedna noga ne bi ostala sedam centimetara kraća, kirurzi su uzeli dio spužvaste tvari iz kosti kuka i produžili je.

Prvi dan od bolova nije mogla disati

- To je jedna od najbolnijih kirurških operacija. Trajala je sedam sati. Danima nakon operacije imala je kateter u kralježnici na koji je dobivala jaki anestetik protiv bolova. Prvi dan od bolova uopće nije mogla disati - prisjetila se Morana. Troškove operacije pokrio je HZZO, a oporavak je krenuo dobro. No, onda se djevojčica razboljela.

- Dobila je temperaturu koja nije padala, a imala je i jake bolove u nozi. Liječnici na Šalati utvrdili su da je riječ o infekciji stafilokokom i izvadili jedan od vijaka koji se inficirao - kazala je Morana. Sve vrijeme odlazili su na redovne kontrole u Beč, a 24. travnja trebali su ići na vađenje vijaka i skidanje stabilizatora. Tad su nastali problemi.

- Na Šalati smo dobili odbijenicu. U neformalnom razgovoru priznali su da HZZO nema novca te da su dobili naputak da ne šalju djecu u inozemstvo. Poslala sam stotine mailova i upita, no ništa. Odbijanje su obrazložili time da je riječ o rutinskoj operaciji koja se radi i kod nas. Ako je to tako, zašto je onda nisu tu operirali i liječili? Kako bi oni rastavili stabilizator koji vrijedi 20.000 eura i s kojim nikad nisu ni radili? - ogorčena je majka.

Gips će joj skinuti 11. srpnja

U Beč bi ponovno trebali ići 11. srpnja. Tad će joj skinuti gips, koji su joj stavili nakon uklanjanja fiksatora, i postaviti ortoze (steznike) na potkoljenicu i natkoljenicu. Sve račune koje su joj ispostavili u bečkoj klinici čuva u nadi da će ih HZZO ipak podmiriti. Inače, obitelj živi od suprugove plaće koja iznosi oko 3600 kuna te pomoći za njegu djeteta koju dobiva Morana u iznosu od 2166 kuna.

- Imamo i kredit za stan. Rata nam je oko 3600 kuna te nam cijela suprugova plaća ode na to - očajna je Morana. Osim Vite Marije, imaju još jednu kćer (12). Vita Maria ne ide u vrtić, pa Morana ne može raditi nego mora biti s njom. Žive na 4. katu zgrade bez lifta te je majka svaki dan po dva puta nosi gore-dolje kako bi ipak malo bila vani.

- Nije mi to teško. Teško bi mi bilo da joj ne pokušam pružiti šansu za normalan život - kaže. Ni iz HZZO-a ni iz ministarstva ni tri dana nakon našeg upita nisu odgovorili zašto je to tako.