Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Nema mjesta za bolesne kao što nema mjesta ni za mrtve. Surealne su to scene. Ako nemaš dovoljno mjesta, onda ćeš pomoći onom tko ima najviše mogućnosti da preživi, rekla je doktorica Sršen iz Padove
Italija proživljava najteže trenutke otkako je izbila epidemija korona virusa. Pretrpane bolnice, stotine mrtvih, tisuće zaraženih... U bolnicama je teško stanje gdje se događaju smrtni slučajevi ne samo pacijenata već i liječnika te medicinskih sestara.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:41
U razgovoru za HRT, iz Padove se javila doktorica Nela Sršen (54).
- Jutros sam se probudila rano i prvu stvar koju svi radimo osim gledanja poruka jest informiramo se o novostima vezanima za virus. I one prve informacije koje upijete u pet ujutro je broj mrtvih koji raste. Prestigli smo Kinu, preko 3400 mrtvih... I onda kada čitaš te brojke kako rastu iz dana u dan, u jednom trenutku shvatiš da su svi ti ljudi bili oni koji imaju lice, neko ime, životnu priču i obitelj, i iz dana u dan, iz sata u sat gledamo kako raste taj broj - počela je doktorica Sršen pa nastavila:
- Kina je, naravno, imala malo više od 80 tisuća zaraženih. Italija ima 30 i još nešto tisuća. Ako to sprovedemo u postotke, rezultat je da Italija ima smrtnost između osam i devet posto. Kao da govorimo o kugi, nekoj drugoj užasnoj bolesti. I to čini razliku i dodatno povećava strah u svima nama. U Lombardiji imamo preko 2000 zaraženih u samo 24 sata. U samom Milanu jučer je bilo 650 novih slučajeva. Govorimo o stvarno jednoj kolektivnoj emergentnosti javnog sustava, koja se snalazi u jednom novom iskustvu. Svaka pokrajina pokušava se snaći na najbolji način. Uzimamo kineski model jer ona je nakon tri mjeseca uspjela staviti virus pod kontrolu.
Italija na sve načine pokušava obuzdati epidemiju.
- Po brojkama koje stižu, vidimo da još uvijek nismo uspjeli obuzdati rast broja zaraženih. Mislim da će mjere bit još restriktivnije, rade se kontrole i s brodovima, postoje i aplikacije u Lombardiji kojima se kontrolira cijelo stanovništvo. Ali mislim da još ne shvaćamo što se događa, posebno u Lombardiji.
U Lombardiji je posebno stanje. Bolnice su pune, premašuju svoje kapacitete, a neki od najteže oboljelih pacijenata leže po hodnicima jer nema dovoljno kreveta.
- Istina je, posebno što se tiče Lombardije. Nema mjesta za bolesne kao što nema mjesta ni za mrtve. Surealne su to scene. Spominjem često Orwellove scene, ali uistinu smo u jednoj Orwellovoj priči iz koje se vrlo teško možemo izvući. Lombardija čak intubirane pacijente vojnim avionima prevozi u druge regije, na Siciliju u Palermo. Jučer su mi kolege iz Lombardije rekle da čak adaptiraju i crkve. Što god se može adaptirati i pretvoriti u bolnicu, što god ima uvjeta da se improvizira reanimacija... Što se tiče pokrajine Veneto, još uvijek je dobro organizirano. Iz dana u dan stvara nova mjesta i oni još nisu ispunili sve svoje kapacitete. Imaju 560 mjesta u reanimaciji, a popunjeno je 80 posto.
Posebno zabrinjava činjenica da 20-30 zdravstvenih radnika, sestara ili liječnika, dnevno obolijeva i umire od korona virusa.
- Kad dođem u bolnicu svako jutro, kad na brzinu popijemo kavu stojeći udaljeni 10 metara jedni od drugih, čujem neko novo ime koje se dodaje od naših kolega, koji su završili u reanimaciji ili su neki u vrlo kritičnom stanju i ne znamo hoće li se izvući. Neki dan sam spomenula broj od oko 2800 ukupno zaraženih zdravstvenih djelatnika. To je oko osam posto. To su okrugli brojevi. Nismo svjesni da s našim poslom riskiramo svaki dan, svaki sat, svaki susret s pacijentom... Živimo našu profesionalnost, ali isto tako smo svjesni da svaki pacijent može biti izvor zaraze. Mi se poslije vraćamo našim kućama i obiteljima. To je neka vrsta lutrije. Ovo što proživljavamo.... Vrlo teško je ostati racionalan.
- Noćas mi je oko dva sata jedna moja kolegica poslala sliku jednog prekrasnog dečka. Zove se Matteo i ima 29 godina, zdrav, sportaš, pripada u skupinu onih mladih koje virus inače uopće ne dira. Bio je kući, imao je malu temperaturu i mislio da je gripa. Napisao je poruku doktorici koja ga prati da se uvijek osjećao nepobjedivo, da je sve bilo u redu dok nije osjetio da nešto nije u redu s plućima, da su teška i da više ne može disati. Intubirali su ga prije nego što su ga odveli u reanimaciju. I koliko je god bio kritično, htio je snimiti poruku te je poručio da se svi držimo pravila, da ostanemo u kućama jer zaraza se brzo širi i može pogoditi vaš sve.
Situacija je teška, pogotovo na sjeveru. Oboljelih i onih u kritičnom stanju je toliko da liječnici dolaze pred čin kršenja liječničke zakletve. Toliko da moraju birati koga će spasiti, a koga ne?
- Da, to se događa u Lombardiji. Kada pacijenti dođu u kritičnom stanju, kada dođe do komplikacija i to ne samo respiratornih problema, u tom trenutku ako imate malo disponibilnosti, mjesta u reanimaciji da intubirate te pacijente, pokušat ćete na što racionalniji način, obzirom na godišnju dob i kompliciranost oboljenja, birati onog pacijenta koji ima više mogućnosti da preživi trenutak komplikacije bolesti. To može uvjetovati i može biti jedna vrsta iskoraka, koga od pacijenta odabrati? Nažalost. Tu ulazimo u etičku profesionalnost, ali mislim da je to jedan racionalan izbor. Ako nemaš dovoljno mjesta, onda ćeš pomoći onom tko ima najviše mogućnosti da preživi - zaključila je liječnica Sršen.
24sata © 2026
