Mariju i Zdenki u potresu su stradali dimnjak i krov. Ipak, briga o ljubimcima ne smije stati. Veprovi im pružaju bar malo sreće
OBOJE SU LOVCI
Ni potres ih nije omeo u brizi za njihove divlje svinje: 'Izbacila me iz sobe da spasi veprove'
Druga kuća s desne strane u mjestu Joševica dom je Zdenke (39), Maria (53), trojice sinova, nekoliko lovačkih pasa i dvije divlje svinje. Upoznali smo ih sasvim slučajno, preko ekipe iz Ogulina koja je došla popravljati kuće. Njima je nastradao dimnjak i dio krovišta. Sad kad je sve popravljeno, pozvali su nas na ručak, a tko je bio na Banovini zna da se poziv domaćice ne smije odbiti, to dođe kao smrtna uvreda.
- A, došli ste nam! Uđite, uđite - viče oduševljeno Mario.
Zdenka nas čeka u kuhinji i vadi tanjure. Dočekuje nas raširenih ruku i s velikim osmjehom na licu. Taj osmjeh je jako zarazan, a ona i Mario se vječito smiju.
- Ajde, ajde, vadite, nemojte da se naljutim! Vidiš kako sam te dobro uhvatila, vidjela sam na Fejsu da si prije 18 minuta bila uživo i odmah sam zvala Elvisa da te nazove i da morate doći - govori nam i pred nas stavlja lonac gulaša od veprovine. Njen ulov.
- Prvi ove godine - govori ponosno Mario.
Oboje su lovci, a Zdenka je u sve to ušla zbog njega.
- Znaš kako ti je to bilo, dakle, ja doma s tri sina, škola, bolesna svekrva, ma ludnica. A on preko tjedna radi i onda dođe vikend i u lov. Meni je to postalo sumnjivo, već sam počela sumnjati da me vara. On je rekao da nema što skrivat i pitao me hoću li s njim i tako sam počela - smije se Zdenka.
U početku je nosila hranu na hranilišta divljih životinja, sol i sve što je trebalo. Zatim je krenula gledati na čeke, a kad je položila ispit, postala je lovkinja. Malo po malo, dogurala je do izvršnog odbora Lovačkog saveza Sisačko - moslavačke županije.
- Učenica je nadmašila učitelja - govori Mario.
Vode nas iza kuće da nam pokažu Lunu i Crnog, dvije divlje svinje koje su othranili. Nisu to jedine, ali ove su ostale s njima. Dok ju Zdenka pušta iz tora, Mario nam priča kako je Luna došla kod njih.
- Zvao nas je kolega lovac da su našli dvije bebe divlje svinje. Upale su u jarak, još su imale pupkovine, a Luna je jedva pokazivala znakove života. Bile su napuštene. I tako su došle kod nas, Zdenka je dežurala kraj radijatora s njima i hranila ih mlijekom, čokolinom i medom, a onda smo ih stavili u kinderbet. Ja sam se morao preseliti u drugu sobu da stane kinderbet, a Zdenka je spavala kraj njih - smije se.
Zna koliko Zdenka voli Lunu, njih dvije se ne odvajaju jedna od druge. Dok pričamo, prema nama se zatrčala Luna. Nije vam svejedno kad prema vama juri odrasla divlja svinja, ipak nas uče da su opasne.
- Neće ništa, ona će ponjušiti i očešat se od tebe - dobacuje Zdenka i grli Lunu. Impresivna životinja nas odmjerava dok se umiljuje Zdenki.
- Samo stavi ruku ovako - pokazuje nam Mario ispruženu ruku i rašireni dlan. Kad se tako stavi ruka iznad Lunine glave, ona staje i mazi se. Strah brzo nestaje, a s njim i Luna. Odjurila je u grmlje.
- Jako su brze. Puštamo ju ovako tu po našoj zemlji da se istrči ili ju vodimo sa sobom u šumu. Kad je malo porasla, vodila sam ju u šumu gdje znamo da je stacioniran čopor divljih svinja. Ona se s njima njuška i igrala, mislila sam da je to to, da odlazi. Ja sam lagano krenula natrag, kad eto nje. Imala je priliku otići od mene ali nije htjela - priča Zdenka dok ju ogromna životinja gurka nosom od dragosti.
Luna se njoj odaziva, hoda za njom i sluša ju. Veza između Zdenke i Lune je neraskidiva.
- Ona mene valjda smatra mamom, ja sam ju othranila. Mi odemo u šumu, ja se legnem, a ona legne pored mene i skida mi gumicu za kosu. Nama tu dolaze i djeca iz škole, učimo ih o divljim životinjama. Djeca danas nemaju toliko doticaja s njima, a morala bi. Moraju znati da ih treba hraniti i brinuti o njima. I najvažnije, kad je mama s bebama, stati, čekati da odu i ne dirati ih - priča nam i dodaje:
- Nas dvije znamo same otići u šetnju, jednom smo tako naišle na djecu iz škole. Dio se prepao, a dio je bio oduševljen. Djeci to puno znači, a ja ih pokušavam naučiti da se nemaju čega bojati dok god imaju poštovanja.
Zdenka bi, da može, napravila farmu sa životinjama i educirala djecu.
- Ljudi misle da smo mi lovci divljaci. Nismo. Mi hranimo zimi te životinje, donosimo im sol, liječimo ih. Kad se proširi neka bolest, mi brinemo o njima. Ne možete ih ubijati kako hoćete, postoji broj životinja koje su za odstrel, inače bi napravile štetu u šumi i po selima, poremetio bi se hranidbeni lanac i sve bi nestalo. Mi pazimo i da nema izlova, ma na sve - objašnjava nam.
Za to vrijeme, Luna bezbrižno trčkara oko nas, a veliki muški vepar Crni jede kukuruz u svom ograđenom prostoru. Njega ne mogu pustiti dok je Luna vani, njih dvoje se tek navikavaju jedno na drugo. A i za nas je opasan. Kljove su mu duge malo više od 6 centimetara, s tim može nanjeti itekakvu ozljedu. Za sebe ima 5 tisuća četvornih metara. Tu i tamo se oglasi dok jede kukuruz, kao da zna da pričamo o njemu. Zdenka ga hrani, a on poslušno sjedi i žvače.
- Oni su inače noćne životinje, preko dana uglavnom spavaju i odmaraju, kao i sve divlje životinje. Pričali smo u početku s ljudima koji su uspjeli othraniti divlje svinje, puno smo naučili i sad to dijelimo dalje - govori Zdenka.
- Ima još jednu divlju svinju kod njene mame. Nju nam je donijela jedna djevojčica koja ju je našla bolesnu i šmrkavu u grmu. Nju smo isto izliječili i othranili. S njima je problem ako dobiju proljev, u većini slučajeva je to za svinje kobno - dodaje Mario.
Njih dvoje imaju pune ruke posla s hranjenjem životinja na području za kojeg su odgovorni, ali Zdenka ne bi radila ništa drugo. Obožava otići u šumu, disati i uživati u zvukovima prirode. Samo njih dvije, sitna žena i ogromna divlja svinja. I njihova neobična ljubav.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
