Dan ludila: Ivica Grgić (40) u ratu je dobio PTSP. Bio je bez posla, novca i nada. Bacio je bombe nakon 16 sati prijetnje. Policajci su ga morali ubiti
Nije se htio predati: Grgić je bacio dvije bombe na policajce
Pa što je smrt? Ja se ne bojim smrti, rekao je Ivica Grgić (40)
policijskom pregovaraču u utorak u 7.20 na Ininoj benzinskoj postaji u
Solinu. Bilo je jasno da se muškarac, koji je od ponedjeljka
poslijepodne prijetio da će se raznijeti bombom, neće predati. Nakon
toga su specijalci krenuli u akciju. Grgić je sjedio na cisterni,
a specijalci su mu prilazili s boka, iz unutrašnjeg dijela postaje. Kad
ih je vidio, bacio je prema njima dvije ručne bombe. Eksplodirala je
samo jedna i to u blizini agregata za točenje goriva. Pokušao je
aktivirati i treću bombu, ali su specijalci zapucali iz svih pravaca i
iz više različitih oružja. Specijalci su bili naoružani pištoljima i
automatima za ulične borbe, a u kući prekoputa crpke vrebao je
snajperist. Ispalili su petnaestak metaka, a već nakon nekoliko sekundi
paljba je prestala. Specijalci nisu bili sigurni u kakvu je Grgić
stanju i polako su ga opkoljavali. Nakon nekoliko minuta popeli su se
na krov cisterne i s njegova tijela uklonili preostale bombe.
Neslužbeno doznajemo da ih je imao sedam. U eksploziji je specijalac
lakše ozlijedio ruku. Time je završena 16-satna dramatična priča o
hrvatskom branitelju iz Vranjica. Ivicu susjedi opisuju kao dobrodušnog
i poštenog mladića koji je prve psihičke smetnje doživio kad je otišao
u rat, u kojemu je bio od 1992. do 1994. Iako je bilo jasno da boluje
od PTSP-a, nikako nije uspijevao riješiti status branitelja, kao ni
dobiti invalidninu. Sve ga je to godinama frustriralo, pa je često
završavao na psihijatriji.
Pokušao je izvaditi dozvolu za nošenje
oružja, kako bi mogao raditi kao zaštitar, ali mu je zbog bolesti nisu
htjeli izdati. Izgubljen u bespućima hrvatske administracije, danima je
govorio kako mu je svega dosta i da će sve dignuti u zrak.