Nisu se htjeli boćati s njime pa im je onda - preorao boćalište!

Mi smo već igrali kad je on došao. Bio je popio pa nitko nije htio igrati s njim u ekipi, počeo nam je objašnjavati čovjek u Miranjama kod Benkovca. Raspitivali smo se gdje da nađemo čovjeka koji je u ponedjeljak izorao boćalište traktorom jer mu nisu dali igrati boće.

- Ma što pričaš o čoviku! Dobar je on, samo voli popit' - čuo se prijeteći ženski glas iza zatvorenih škura, na što je naš sugovornik u dvorištu te kuće dobio amneziju dostojnu Luke Modrića, iako smo mu rekli da nas samo zanima što se dogodilo, da mu neće pisati ime i prezime u novinama.

- Ne znam - bilo je sve što je znao reći.

Nastavili smo dalje, poslavši pozdrave gospođi preko supruga. Bilo je vruće toliko da se metalne boće nisu mogle držati u rukama. Ali našli smo čovjeka koji igrao boće s oračem, sve vidio i na koncu pozvao policiju.

- Žao mi je što sam morao pozvati policiju, ali nije htio stati orati! Nikako ga nisam mogao urazumiti - počinje Božo Trbović priču koja je završila s dvije prekršajne prijave protiv I.B. (56). Prva je iz zakona o sigurnosti prometa na cestama jer je pijan vozio neregistrirani traktor, a druga je zbog narušavanja javnog reda i mira, odnosno drskog ponašanja. Policija mu je u ponedjeljak u 6.45 sati ujutro izmjerila 1,39 promila! Koliko li je samo imao večer ranije, kad je odlučio traktorom preorati boćalište!

- Rekao je on da će to učiniti, ali rekao je to stoput do sad pa nije bilo ništa. S nama igra buće već 10 godina i nitko se nije obazirao na ono što govori.. Mi  smo u nedjelju igrali od 17 sati, iako je bilo vruće. Kombijem smo iz sela dovezli 20 litara piva pod tlakom, tako da je stalno bilo hladno. On je došao oko 19, sjeo kraj piva, pijuckao i pušio, a buće ga nisu zanimale. Nakon dvije partije, mi smo pitali tko će dalje igrati, jer bilo je više ekipa. Ni tada ga nije zanimalo. Treća partija je već bila na pola igre kad je nestalo piva. Tada je počeo: "Kako ja nisam igrao?!" i "Kako mene nitko nije uzeo da igram"'?, a nakon toga: "Ja ću to preorati". Nitko ga nije shvaćao ozbiljno jer je to znao govoriti i nikad ne bi ništa učinio - kaže nam Božo te dodaje da je on, usput budi rečeno, vlasnik zemlje na kojoj se boća, a da su boćalište uredili mještani zajedničkim snagama prije 15-ak godina.

I.B. još je jednom po mještaninu poručio da će preorati boćalište, ali svi su slegnuli ramenima i razišli se kućama.

- Ujutro se dignem napojit ovce i kokoši i pustiti ih na ispašu, kad eto ti njega na traktoru! Ore boćalište! Pitam: "Što to radiš, što ti to treba?", kaže: "Obećao sam sinoć". Ja ću na to: "Pa eto zaorao si dvije tri brazde, ne moraš sve, prestani, dođi kod mene, popit ćemo pivo!, ali neće, ore i dalje i ne odustaje. Kazao sam mu da ću zvati policiju, izvadio mobitel iz džepa, ali nije htio prestati. Rekao mi je: "Zovi, ne bojim se ja njih". Pokušao sam još par puta, ali nije htio odustati. I tako sam nazvao. Došli su jako brzo jer su valjda bili u blizini. Još je orao kad su došli. Stali su mu pred traktor, a nakon toga pola sata pričali s njim. Ne bih zvao policiju da sam ga mogao urazumiti. Još mi je i rođak! - kaže Božo (61)

Bili smo i do kuće I.B. u obližnjim Ceranjama i kucali mu na vrata, no orač boćališta nije nam otvorio.