Nitko meni neće krv puštati: Ubio troje, ranio šestero ljudi

Istražili smo tko su monstruozni ljudi čiji su zločini ledili krv u žilama javnosti u posljednjih 50 godina. Ubojice, silovatelji, sadisti izvirali su iz mirnih i običnih ljudi kojih se nitko nije bojao. Svoje sredine pretvarali u mjesta užasa te žrtve i obitelji zauvijek ranili svojim postojanjem. Tijekom ljeta objavljujemo najbolje priče...

Dražen Kozman osuđen je na 40 godina zatvora zbog trostrukog ubojstva u Okučanima 11. studenog 2006. Te večeri sjedio je sam i pijan u lokalu As. Slučajno je razbio čašu. Stipo Dujmić opomenuo ga je zbog toga.

- Neće meni nitko krv puštati - promrmljao je i bijesan odjurio van. Sjeo je na bicikl i otišao u Gornje Bogićevce. Vratio se deset minuta kasnije naoružan automatskom puškom. U lokalu su još bili isti gosti.

Počeo je osvetnički masakr

S vrata je počeo pucati. Na mjestu je ubio Dragomira Došlića (48), Mladena Belinu (36) i Marka Maroša (66). 

Gosti su skakali u zaklon, meci su prštali na sve strane, pucale su čaše... Kozman je ranio još šestero ljudi. 

Izašao je iz lokala As i nastavio s terorom u kafiću Pinokio preko ceste. Zapucao je na policajca koji je taman stigao na dojavu. U Pinokiju je bacio bombu. Tamo na sreću nije nikoga ranio. Zahvaljujući mraku, uspio je pobjeći. Bacio je još jednu bombu u parku u centru Okučana. 

Blokirali grad: Ubojica se sam predao

Grad je bio pod blokadom, a mještani su se u strahu zatvorili u svoje domove. Stigli su i zagrebački specijalci. Potjera je trajala sat vremena. Na kraju se sumanuti ubojica sam predao. 

Dok su ga privodili cijelo vrijeme je ponavljao 'Neće meni nitko krv puštati!, Neće mene nitko proganjati'. Cijelo vrijeme je plakao, a desna sljepoočnica bila mu je rasječena. 

Odmah je priznao policajcima da je pušku bacio u parku zajedno s bombom. 

Smetala mu je narodnjačka muzika u lokalu

Kod suca, dan kasnije, branio se šutnjom. Ipak, uskoro se ispostavilo kako je okučanski masakr bio kulminacija nategnutih odnosa. Cijelu subotu, Kozman je proveo s rođacima na kolinju. Otišao je rekavši da mora nešto obaviti u gradu. 

Kozman je prigovarao jer su se u Asu puštali narodnjaci. Očevidac i jedan od ranjenih Stipe Dujmić (38) ispričao je kako je Kozmana tu večer prvi puta vidio u lokalu. Dujmić je bio sa sinovima, kojima je Kozman prostrijelio noge. Kozman mu je djelovao sasvim normalno, a čak je i vidio da se šalio s jednim gostom. 

Pušku je nabavio od Josipa Miculinića koji je nakon masakra strahovao da se netko ne osveti njegovoj obitelji. Rekao je da bi se ubio da je znao što će Kozman učiniti. Tko zna koliko bi još ljudi stradalo da nije ostao bez municije. 

Bio je zapušten, a možda čak i zlostavljan

Dražen Kozman bio je agresivan od djetinjstva. Imao je dosje zbog krađa, bio u popravnim domovima i imao psihičkih problema. Problemi su počeli 1992. godine. Obitelj se zbog rata preselila u Novu Gradišku. Otac je bio u vojsci pa je neko vrijeme odrastao bez muškog autoriteta. Vratili su se kući nakon akcije Bljesak. 

Nakon što je tri puta pao peti razred prestao je ići u školu 1997. godine, a dvije godine kasnije završio je u osječkom Centru za odgoj mladeži uz suglasnost roditelja. Međutim, postajao je sve više i više asocijalan. Iživljavao se nad drugima, krao, a sve to kako bi privukao pozornost na sebe. Strašno ga je potresla očeva smrt 1998. godine. Profesor tjelesnog vjeruje kako je Kozman bio i zlostavljan, a očigledno je bilo da je bio zapušten. Bježao je čak četiri puta.

'Uopće nisam kriv. Izazvali su me!'

Zbog krađa je 2001. godine završio u Odgojnom domu u Ivancu. Povremeno je radio, ali i krao pa novcem nabavljao oružje. Neko vrijeme proveo je i u Lepoglavi i Požegi zbog krađa. 

Na očitovanju o optužnici na Županijskom sudu u Osijeku, šest mjeseci nakon masakra, Kozman je na sudu bahato rekao 'Uopće nisam kriv, izazvali su me!'. 

Nakon svjedoka Kozman je ispričao svoju verziju. 

- Žao mi je zbog svega i ispričavam se obiteljima stradalih, iako znam da im najmilije više nitko ne može vratiti - iznenadio je trostruki ubojica, ali je zatim ponovio da se ništa ne bi dogodilo da nije bio izazvan. 

- Te sam večeri stvarno bio pijan. Kad se čaša slučajno razbila, Stipo Dujmić, kojega nisam poznavao, opalio mi je šamar i vikao: Đubre jedno, smeće! Poludio sam - ispričao je. Otišao je kući po oružje. Tvrdi kako je mislio da je puška namještena na pojedinačnu paljbu jer je htio samo raniti Dujmića. Nije znao objasniti kako se prebacila na rafalnu paljbu. Nije se sjećao ničega što je napravio u kafiću Pinokio. 

Kozman je mirno slušao presudu 'Kriv je!'. Samo mu je vilica na trenutak zadrhtala. 

Osuđen je na maksimalnu jedinstvenu kaznu od 40 godina zatvora. Pojedinačni zbir kazni za tri ubojstva, šest pokušaja ubojstva i posjedovanje oružja, bio je 71 godina. 

S obzirom na to da je osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu imao je pravo na dvije žalbe Vrhovnom sudu. Obje su odbijene.