Nju je mrzio cijeli jedan narod: Ostala je bez glave - doslovno

Posljednja kraljica apsolutističke Francuske Marija Antoaneta bila je ujedno i najozloglašenija vladarica i vjerojatno jedina žena u povijesti koju je mrzio cijeli jedan narod, a to je bio njen narod. Na današnji dan je pogubljena giljotinom.
Sa godinu dana starijim suprugom Lujom XVI. za kojeg su udala s 15 godina imala je takav odnos da su svoj brak konzumirali tek nakon sedam godina. On je kao mladić bio stidljiv i šutljiv.

Marija Antoaneta je iza sebe ostavila pisma, ali više od dva stoljeća nitko nije mogao dešifrirati što u njima piše. Točnije što piše u onim cenzuriranim dijelovima koja su bila precrtana crnom tintom.
Svi raniji pokušaji da se dešifriraju cenzurirani dijelovi pisma bili su bezuspješni, ali tim stručnjaka iz francuskog Znanstvenog instituta za konzervaciju zbirki (CRCC) uz pomoć najsuvremenije rengenske tehnologije i infracrvenih skenera, uspjeli su doći do teksta ispisanog rukom francuske kraljice. Svi škakljivi detalji su, naime, bili prekriveni crnom tintom - pretpostavlja se da je to učinio sam švedski grof ili njegovi potomci kako bi sačuvali kraljičinu čast.

Tajna je bila ta da je francuska kraljica bila u strastvenoj vezi sa švedskim grofom Axelom von Fersenom, a pojavile su se i tvrdnje da kralj Louis XVI. nije bio otac od dvoje njihove djece, a zajedno su ih imali četvero.

Axel von Fersen je inače bio prijatelj  francuske kraljevske obitelji, a povjesničari su dugo raspravljali o prirodi njihove veze pri čemu su neki smatrali da je bila ljubavna, neki seksualna, a neki platonska. 

'Živim da bi tebe volio'

"Završavam ovo pismo, ali ne prije nego što ti kažem, dragi i mili moj prijatelju, da te ludo volim i obožavam u svakom trenutku", napisala je kraljica u prvih od ukupno 13 pasusa.

U knjizi britanske povjesničarke Evelyn Farr: "Volim te ludo Marija Antoaneta: Tajna pisma” autorica tvrdi da je 'prilično očito da je (princeza) Sophie bila Fersenovo dijete' a dovodi u pitanje očinstvo Louisa XVI nad Antoanetinim sinom Louisom Charlesom.
Kao glavni dokaz poslužilo joj je pismo koje je prijatelj kraljevskog para Quintin Craufurd 1791. napisao tadašnjem britanskom premijeru Williamu Pittu i državnom tajniku lordu Grenvilleu i u kojem je navodno tvrdio da bi grof u stvari mogao biti otac prijestolonasljednika (najstarijeg sina francuskog kralja)'.

Zaljubljeni grof je u jednom pismu pisao kraljici: "Volim te i voljet ću te ludo do kraja života", a ona mu je rekla da je on najvoljeniji i najnježniji muškarac, te da njezino srce pripada njemu, navodi Farrova u svojoj knjizi.

"Volim te ludo" je prilično moćna izjava, to nećete reći samo nekom dobrom prijatelju. Ona zaista puno govori - ukazuje na fizičku vezu. Bili su ljubavnici" uvjerena je autorica
Autorica piše da je par, koji je navodno deset godina bio u seksualnoj vezi, pomoću nevidljive tinte i šifriranih imena sakrio sadržaj strastvene prepiske. 

"Živim i postojim samo da bi tebe volio - to što te obožavam jedina je moja utjeha", pisao je Fersen, a ona mu je odgovorila: “Bože, kako je okrutno što smo tako blizu, a ne možemo se vidjeti!"

Kompliciran odnos s majkom

Petnaesto i posljednje dijete austrijske vladarice Marije Terezije odmah je po rođenju opisana kao  "mala, ali potpuno zdrava nadvojvotkinja".
Njezin odnos s majkom bio je hladan i nepovjerljiv. Ipak, cijeli život je bila pod konstantnim pritiskom dominantne majke koja je upravljala velikim carstvom i pored toga ugovarala za svu svoju djecu politički povoljne brakove.
Zaokupljenost carice politikom i starijom djecom rezultiralo je činjenicom da je Marija Antoaneta odrasla kao najlošije obrazovano od sve djece.  S dvanaest godina jedva je čitala i pisala svoj materinski jezik, a kamoli francuski, jezik tadašnjeg civiliziranog svijeta. Jedino u čemu je bila talentirana je glazba. Jako je lijepo svirala čembalo, spinet i klavikord.
Njezine starije sestre udale su se za najuglednije europske kraljeve i prijestolonasljednike jer su trebale brakom učvrstiti veze između Svetog Rimskog Carstva i ostalih katoličkih kraljevstva. To se i od nje očekivalo. Obećana je francuskom kralju kad joj je bilo 12 godina.

Majka je kćer prije udaje za francuskog prijestolonasljednika podsjetila svoju kćer na dužnost prema domovini. Zatražila je od nje da ne zaboravi svoje porijeklo, te da na dvoru uvijek promiče austrijske interese.

Nije shvaćala pojam novca?

Bila je vrlo rastrošna i razmažena iako je narod gladovao, često je organizirala zabave, kockala, a najveća strast bili su joj nakit i skupocjena odjeća. Kolekcija odjeće Marie Antoanete bila je ogromna, a zauzimala je tri cijele sobe u Versaillesu. Garderoba  joj je bila ograničena na 36 haljina za zimu i 36 haljina za ljeto no kraljica je voljela modu pa je naručivala daleko više. 

Kako je njezina popularnost zbog navedenoga padala, među narodom su se pojavili brojne karikature sa njezinim likom u seksualnim pozama s muškarcima, ženama i konjima (ponekad sa svima istodobno).
Suvremeni povjesničari tvrde da sama Marija-Antoaneta nije bila toliko željna skupocjenih stvari koliko nije shvaćala značaj i pojam novca.

Brojne afere i skandale joj smjestili protivnici

Francuska kraljica Marija Antoaneta tijekom povijesti prikazivana je kao površna osoba, odana hedonizmu. Međutim, suvremeni povjesničari tvrde da je činila mnogo više dobra nego što joj je priznato te da su joj brojne afere pripisali neprijatelji. I slavna rečenica “Ako nemate kruha, jedite kolače” navodno uopće nije njezina.  Danas se smatra da je ovaj citat potekao od Jean-Jacquesa Rousseaua, koji je jednom prilikom izjavio da je to rekla "jedna princeza", misleći pritom na suprugu Luja XIV.

Pod optužbom da je vezama s bečkim dvorom izdala republiku, poslije montiranog i besmislenog suđenja, pogubljena je na giljotini pred 300 tisuća Parižana.
- Nisu me slušali, o meni su svjedočili ljudi koje nikada nisam vidjela, a i oni koji su me poznavali lagali su - zapisala je poslije suđenja Marija Antoaneta u svoj tajni dnevnik.

Posljednje rečenice njezinog dnevnika napisala je prijateljica: "Straža joj je odrezala kosu i ruke vezala na leđima. Sat vremena vukli su je po Parizu pred gnjevnom svjetinom... Dok se uspinjala, gledala je u svjetinu i slučajno krvniku stala na nogu. Posljednje su njezine riječi bile: ‘Oprostite, gospodine.’”

Tijelo joj je bilo bačeno u zajedničku, neoznačenu grobnicu u dvorištu crkve Rue d'Anjou, a 1815. godine je ekshumirano i prebačeno u kriptu Bazilike sv. Denisa.