O sudbini cijepljenja odlučuju oni na koje nemamo utjecaja

“Zabrinuti smo. Bojimo se da neki stari i bolesni pacijenti, koji su posebno rizični, neće ni dočekati cjepivo.” Te smo riječi mogli čuti posljednjih dana od nekih obiteljskih liječnika koji su, kao i mnogi građani, ostali neugodno zatečeni činjenicom da smo suočeni s problemom u opskrbi i da cjepiva trenutačno nema.

Nacionalna kampanja “Misli na druge - cijepi se” već je danima u punom jeku, i ma koliko podržavali ovaj poziv građanima da budu razumni i odgovorni, cijela je priča u aktualnoj situaciji pomalo apsurdna. Ljudi se pozivaju da učine nešto što uopće nije moguće. Konačni spas, koji smo priželjkivali gotovo godinu dana, do nas još nije stigao i ne zna se kad će. Ovoga puta nismo žrtve domaće, nego svjetske politike koja se, kao i u svemu drugom, odvija po načelu “tko jači, taj kvači”. A farmaceuti - svi su oni, na kraju krajeva, kompanije koje rade za profit.

Pa iako su se tijekom pandemije ponavljale floskule o ujedinjenim snagama znanosti, farmacije i politike u cijelom svijetu, sva ta sinergija biva zasjenjena onim što uvijek na kraju odigra glavnu ulogu - novac i moć. Bez obzira na ugovor s Europskom unijom, proizvođači cjepiva dali su se uvući u igre u kojima moćne i bogate zemlje izvan EU plaćaju više kako bi prve dobile to toliko željeno cjepivo.

Može li se u ovakvim situacijama uopće računati na korektnost, etiku i ljudskost, kad je novac taj koji pokreće ovo vrzino kolo nadmoći? Tko zna? O našim sudbinama sad odlučuju oni na koje nemamo utjecaja i zapravo nemamo druge nego sjediti i čekati da nam se smiluju. I pritom sačuvati zdrav razum koliko je moguće, jer su nam životi ionako nepovratno promijenjeni.

Bez obzira na ovaj razočaravajući razvoj događaja, ne smijemo prestati misliti na druge i kad dođe taj iščekivani trenutak, ma koliko na njega čekali, trebamo se cijepiti. Nadamo se samo da će do toga proći što manje vremena.