Glasački se listići nakon glasanja kardinala od davnina spaljuju. Nekad im se dodavalo malo mokre slame kako bi izašao crni dim, a suhe ako je trebao izaći bijeli dim. Danas je proces moderniziran...
Običaji pri izboru pape sežu u daleku prošlost: Listiće su spalili 1417. i rekli 'Habemus papam!'
Kada se izabere novi papa, postoje dva znaka koja obilježavaju taj povijesni trenutak: bijeli dim ("fumata bianca" na talijanskom) koji izbija iz dimnjaka Sikstinske kapele i proglas "habemus papam" koju izgovara kardinal protođakon s balkona bazilike svetog Petra s pogledom na istoimeni trg.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:20
Postupak je odredio papa Grgur X.
Povijest bijelog dima, koja ukazuje na to da su kardinali izabrali novog nasljednika svetog Petra, drevna je. Godine 1274., na Drugom saboru u Lyonu, papa Grgur X., u dokumentu pod naslovom Ubi Periculum, odredio je postupak održavanja konklave. Tamo je precizirao da će se izbori održati izolirano i u strogoj tajnosti. Iz tog razloga, i kako bi se izbjegla bilo kakva komunikacija s vanjskim okruženjem,dimni signal je na kraju usvojen kao dio rituala. Tradicija paljenja glasačkih listića seže najmanje do 1417. godine, a vjerojatno i prije toga, prema povjesničaru Fredericu J. Baumgartneru. Međutim, dodavanje kemikalija u vatru kako bi se postigao bijeli dim koji najavljuje izbor novog pape je novijeg datuma. Baumgartner ga pronalazi 1914. godine, izborom pape Benedikta XV.
Ako je dim koji izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele crn, to znači da nijedan od predloženih kandidata nije dosegao dvije trećine glasova potrebnih za izbor. Ako je dim bijel, Crkva ima novog sveopćeg pastira.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
08:24
Starinski način
U davna vremena, metoda da se dimu daju ove boje bila je spaljivanje glasačkih listića korištenih u glasanju s malo mokre slame kako bi izašli crni ili suhih listića kako bi se dobio bijeli dim.
Danas, i zbog nekih epizoda koje su izazvale zabunu, koriste se posebni kemijski spojevi i postupak koji uključuje dvije različite cijevi, po jednu za svaku boju dima. Osim toga, zvoni zvono, dio rituala koji je uveden kada je izabran papa Benedikt XVI., što potvrđuje da je dim bijel i da je izabran novi papa.
Habemus papam nadahnut evanđeljem po Luki
Objava da je izabran novi papa formulirana je na latinskom, i dok su njegove najpoznatije riječi "habemus papam", izraz je službeno malo duži: "Annuntio vobis gaudium magnum: Habemus papam; Eminentissimum ac reverendissimum Dominum, Dominum [prænomen] Sanctæ Romanæ Ecclesiæ Cardinalem (nomen), qui sibi nomen imposuit (nomen pontificale)."
U prijevodu, potpuna formula glasi: "Najavljujem vam veliku radost: Imamo papu! Najugledniji i prečasni Gospodin, Don (ime), kardinal Svete Rimske Crkve (prezime), koji je sebi nametnuo ime (papinsko ime)."
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:12
Tekst je djelomično nadahnut odlomkom iz Evanđelja po Luki, koji reproducira riječi anđela kada pastirima najavljuje Isusovo rođenje: "Ne bojte se, jer vam donosim radosnu vijest koja će svima donijeti veliku radost: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Mesija, Gospodin" (Lk 2, 10-12).
Usvajanje ove formule datira iz 1417. godine na izboru pape Martina V. Oni koji su polagali pravo na papinsko prijestolje prije njega bili su protupapa Ivan XXIII. (koji je sazvao koncil u Konstanzu i imenovao većinu elektora), protupapa Benedikt XIII. (jedini koji je imenovan kardinalom prije zapadnog raskola) i papa Grgur XII.
Prva dvojicu svrgnuo je sam koncil, a Grgur XII. je abdicirao. Dvije godine kasnije, vijeće je izabralo novog papu. Iz tog razloga, objava bi se mogla protumačiti kao: "Konačno imamo papu!" ili "Napokon imamo samo jednog papu!"